Izložba »Počitelj 82« je prezentacija bez određenog koncepta u čemu je i njena osnovna draž. Na jednom mjestu susrećemo toliko usmjerenja i pravaca da ova izložba može poslužiti kao pokazatelj trenutnog stanja u likovnoj umjetnosti. Određeni autori (manjina) u Počitelju kao likovnoj inspiraciji su pronašli ishodište svojih radova (Boško Karanović, Milena Jeftić-Ničeva, Heinrih Tesmer, Avdo Žiga, Jurgen Von Vojski), dok su se ostali stvaraoci kretali u okviru svojih tendencija. Imamo izuzetnih prilika da se podsjetimo na grafičke radove, u poslednje vrijeme rijetko prisutnog Borislava Aleksića. Pred nama je impozant na grafika iz ciklusa »Put u ništa«. Sirova ljepota i taktilnost graviranja ploče, atmosfera neizrecivo lijepog, tajanstvenog Aleksićevog svijeta, na vodi nas da se uputimo gdje je i šta radi. Sumnjamo da ga je ovaj put odveo u »ništa«! Edin Numankadić je predstavljen sa radom iz ciklusa »Tragovi«. Specifičnost njegovih nanosa boje vodi nas u putovanje kroz materiju, boju, teksturu i razigran ritam mikro svijeta. Zanimljivo je susresti se sa lirskim realizmom Zorana Babovića (njegova ranija faza) poznatijeg po ciklusu »Pitanje ravnoteže«. Usporedba je toliko zanimljivija što vidimo jedan put istraživanja koji ga je doveo do današnjih rezultata. Geometrijski izvedena kompozicija kojoj se sukobljava materijalizacija Izvedena rukom u disciplini starih majstora. Uočljiva je prisutnost metafizičkog ugođaja koja intrigira. Boško Karanović sa uljem »Noć u Počitelju« donosi nam atmosferu koja je u sudaru svjetlosti i sjenke. Zanimljivo je vidjeti ovaj rad u širokom spektru likovnog interesovanja, jer njegova je svježina neprolazna.