Večeras je u Radničkom domu održana konferencija NF-a II rejona povodom nacrta Ustava FNRJ. Na konferenciji su govorili drugovi: potpukovnik Zarija Skerović i Mladen Čaldarević. Govornici su podvukli razliku između prijašnjih ustava i današnjeg narodnog Ustava naše Republike istaknuvši značaj toga da je i naš novi Ustav tekovina narodno-oslobodilačke borbe u kome se ogleda istinska narodna volja. U svojim izlaganjima govornici su podvukli osnovne principe na kojima počiva naš Ustav: sloboda i ravnopravnost svih naroda Jugoslavije bez razlike vjere, rasne i nacionalne pripadnosti. Ta ravnopravnost se ispoljuje ne samo u političkom, nego isto tako i u vjerskom pogledu, gdje je danas sloboda savjesti i vjeroispovjesti zagarantovara svakom građaninu FNRJ. Građanstvo je pažljivo saslušalo govornike. Poboljšanje snabdijevanja obućom zavisi od količine otkupljene sirovine Iako je naša zemlja imala prije rata veliki broj stoke, potrebe kožarske industrije nisu se mogle zadovoljiti iz domaćih izvora, već se dobar dio kože morao uvoziti sa strane. U današnjiim prilikama potrebe za kožom su daleko veće, obzirom da ne možemo još računati na uvoz iz inostranstva. Da bi se moglo obezbjediti snabdjevanje širokih narodnih slojeva sa obućom, potrebno je dati tvornicama obuće sirovinu. Kao važan artikal koža je stavljena pod plansku raspodjelu, te je zato samo Državno preduzeće za promet (kožom i tekstilom (Koteks) u Sarajevu ovlašteno da vrši otkup kože na području Bosne i Hercegovine. Do sada je otkupljena veća količina koža. Međutim, još uvijek koža dolazi u ruke apekulanata i švercera, koji iskorištavaju nedostatak obuće da bi na lak način došli do zarade. Ima više uzroka zašto koža ne stiže na njeno pravo mjesto. Jedan od uzroka je i to — sto na nekim mjestima nije narodu objašnjena vrijednost prerađivanja koža. Ako se narodu objasni a naše tvornice obuće neće moći odgovoriti postavljenim zadacima da našu zemlju snabdiju dobrom i jeftinom obućom ako se kože ne budu prodavane državi preko ovlašćenih otkupljivača, narod će svakako uvidjeti važnost ove mjere i korisnost prodavanja koža državi. Daleko će veću korist imati i svaki ргоizvađač, ako se koža bude prerađivala u obuću, nego ako je sam učinja na primitivan način, аko sam pravi od nje opanke, koje mu ni u slučaju ne mogu nadomjestiti obuću. Potrebe našeg naroda su velike. Takvu situaciju iskorištavaju upravo šverceri, oni kupuju kožu švercuju s njom — i dešava se to da se jedan par opanaka u švercu prodaje po 500 do 600 dinara. Razumljivo je, da se špekualacija sa kožom ne smije dopustiti i da je treba suzbiti najoštrijim mjerama. Prvenstveno je to dužnost organa narodne vlasti koji inaju najenergičnije mjere da onemoguće narodne štetočine. U svakom sreskom mjestu ovlašteni otkupljivači koža. Ali izgleda da su oni svoj rad shvatili tako, da čekaju dok im proizvođači samo donesu kožu. Ovih dana jedan čitalac „Sarajevskog Dnevnika“ piše ovo: „Kako narod nije dobro obaviješten o postojanju takvog preduzeća. Kod nas, to se imaoci sirove kože, kojih ima priličan broj, obraćaju trgocima sa ponudom na kupnju. Ti trgovci, ne imajući više interesa za kupnju, odbijaju ponuđače koji su u većini slučajeva seljaci, a neki i savjetuju da te kože sami iskoriste. navodno da se za današnju сijenu ne isplati prodati. Ponuda ne znaju gdje da se dalje obrate oni sami te kože prerađuju na primitivan način.≪ Svakako da u ovom izlaganju ima tačnosti. Ali ima još jedna činjenica: uslijed neznanja za postojanje otkupljivača koža, ne sam da se koža prerađuje na primitivan način i time šteti, nego ona odlazi u ruke švercerima. Otkupljivači treba da budu stalno u dodiru sa narodom i narodnim odborima i da prijavljuju svaki prekršaj narodnim vlastima. Nardni odbori treba da kontrolišu ne samo rad proizvođača, već i otkupljivača, kako bi se onemogućila zloupotreba dužnosti, kojom su otkupupljivači zaduženi. Kao važan artikal industrije, koža se upotrebljava samo za potrebe kožarske industrije, i to prema dispozicijama Ministarstva industrije. Ni u kom slučaju nije pravilno da jedan narodni odbor šalje predlog o tome da opančari otkupljuju kožu i to po 20 dinara(što prelazi maksimiranu cijenu) da bi narodu proizvodili opanke po 460 dinara kao što je to učinio jedan odbor. Za izdavanje dozvole za preradu kože jedino nadležno Ministarstvo industrije. Većim angažovanjem Koteksa. zatim kontrolom narodnih odbora ,učešćem cijelog naroda u suzbijanju šverca, onemogućiće se ovakvi pojedinci, koji govore narodu da prerađuje sam kožu, da se ne isplati prodavati je po današnjoj cijeni itd. Takvi ljudi svakako, nisu prijatelji naroda, već narodni neprijatelji. Takve ljude treba suzbijati iste tako odlučno kao one koji švercaju sa kožom jer oni оnemogućavaju da se otkupi broj sirovina potrebnih tvornicama obuće, onemogućujući da se poboljša snabdjevanje obućom najširih narodnih slojeva.