U nizu važnih zadataka naše socijalne politike na prvo mjesto dolazi pitanje zbrinjavanja djece palih boraca i žrtava fašističkog terora. Ministarstvo socijalne politike Narodne vlade Bosne i Hercegovine prišlo je ostvarenju toga zadatka. Da bi se našoj ratnoj siročadi obezbijedio razvitak, školovanje i budućnost, Ministarstvo socijalne politike organizovalo je u bratskoj Sloveniji boravak za 5.000 djece-ratne siročadi. Jedan dio djece koji nije upućen u Sloveniju biće raspoređen po okruzima naše federalne jedinice. Prema predviđenom planu socijalni odjel Gradskog NO u Sarajevu ima zadatak da, uz pomoć Antifašističkog fronta žena, kolonizira 2.000 djece bihaćkog okruga, tako da bi svakome rejonu bilo dodijeljeno po 500 djece. To su djeca koja su, uglavnom, po godinama starosti dospjela za srednju školu ili zanat, dok bi mlađa djeca bila raspoređena po okrugu. Sami uslovi za primanje djece su vrlo povoljni. Ministarstvo socijalne politike za svako dijete daje mjesečnu pomoć u iznosu od 500 dinara, zatim dva puta godišnje odjeću i obuću, cijeli školski pribor, besplatnu ljekarsku njegu itd. Tored toga djeca će dobijati povremenu pomoć od strane Crvenog Krsta. O kolonizaciji djece građanstvo našega grada obavješteuo je prije 3 nedjelje, preko rejonskih konferencija Fronta i konferencija AFŽ-a. Međutim, kakvi su dosadašnji rezultati? Dosada se javilo da primi djecu svega oko 200 porodica. Najviše porodica javilo se iz Novog Sarajeva, zatim 70 radničkih porodica iz Hrasna i 27 iz Koševa. Na sektoru Marijin-Dvor, gdje su najveće ekonomske mogućnosti za smještaj djece, javilo se svega četiri porodice. Isto tako slabo se odazvao i treći lejon. Kada pogledamo ove podatke, onda ćemo vidjeti da su baš ljudi čije je ekonomsko stanje najslabije shvatili zbrinjavanje naše djece kao svoju dužnost i obavezu. Šta nam može kazati primjer žene koja se i pored toga što ima osmero svoje djece javila da primi još jedno dijete, ili slučaj žene koja nikoga nema čiji je muž poginuo kao borac NOV, koja se javila da primi jedno dijete - prema slučajevima onih građana koji se izgovaraju da je premala svota koja će se dobijati za djecu, da nemaju pogodan stan i tome slično. Mnogi su ljudi mislili da će im ta djeca služiti kao posluga, pa kad su vidjeli da će se toj djeci posvetiti pažnja da će im se omogućiti školovanje i učenju zanata, odustali su od primanja djece. U našoj sredini postoji izvjestan broj ljudi koji sve stvari posmatraju i cijene sa stanovišta svoje udobnosti. Ta im je udobnost kočila da pomognu narodu u časovima kada je on žrtvovao sve od sebe da bi izvojevao slobodu da bi svojim žrtvama obezbijedili bolju budućnost nama i našim pokoljenjima. Sloboda je izvojevana pod cijenu hiljada i hiljada života najboljih sinova i kćeri naših naroda. Danas smo prionuli da izgradimo napaćenu domovinu i da uklonimo pustoš fašističkog haračenja. Za kratko vrijeme narodne vlasti riješile su prve i najvažnije zadatke. U podizanju i obnovi zemlje učestvuju svi rodoljubivi elementi. Bezbrojni primjeri radnog heroizmа popratili su gradnju svakog novog mosta, obnovi tvornica i sela i uspostavljanju saobraćaja. I dok narod neumorno nastavlja borbu na frontu obnove, tu i tamo javljaju se pojedinci koji još uvijek stoje i skrštenih ruku gledaju dok narod stvara. Neki se od njih čak busaju i u prsa i kažu da su rodoljubi. O takvome rodoljubu najrječitije govore djela tih rodoljuba. Prilikom raznih kampanja оni su ostali po strani, pa tako i ovaj puta nisu našli za vrijedno da se trgnu iz svoga udobnog sna. Da li se mogu nazvati rodoljubimа ljudi koji danas tako rezonuju, kada se ima na umu da u samom bihaćkom okrugu ima preko 11.000 popaljenih kuća, da ima preko 1200 ratnih invalida i preko 20.000 ratne siročadi? Da li se mogu zaboraviti djeca čiji su očevi dali svoje živote za ostvarenje naše Narodne Republike i za bolji život sviju nas. Ta djeca prošla su kroz sve ratne tegobe, izgubila su svoje roditelje i danas žive u zemunicama, u vrlo bijednim prilikama, jer su im fašisti popalili domove i sela. Ovih će dana stići izvjestan broj te djece u Sarajevo. 2000 djece, koje treba da primi Sarajevo, nije mnogo. Primajući tu djecu mi ćemo ispuniti svoju obavezu prema ljudima koji su dali sve, pa i svoje živote za bolju budućnost naših naroda. Primajući njihovu djecu mi im se unekoliko odužujemo. Na frontu obnove i izgradnje, zbrinjavanje ratne siročadi je ogroman zadatak i primajući djecu mi ćemo pomoći narodnim vlastima u izvršavanju toga zadatka. O našem rodoljublju govore djela koja činimo. Među nama se ne smije naći ni jedan građanin da ne primi dijete, ako već za to ima mogućnosti. Kada su u pitanju djeca palih boraca, ne dolazi u obzir ni lična udobnost, niti bilo kakav izgovor. Ispunimo svoju dužnost prema zemlji, primimo djecu naših boraca, jer i to pretstavlja doprinos u obnovi naše zemlje, za čiju su slobodu dali svoje živote očevi i majke ratne siročadi.