Koncem marta ove godine, malo poslije ponoći po mrkloj tami krenuo je naš bataljon prema neprijateljskim uporištima. Dolazimo do položaja koje drži naša prva četa. Kolona se zaustavlja i čete se prestrojavaju za napad. Kroz kolonu prenosi se komanda: »Prva četa naprijed!« Raspoređuje se tako oružje da je džon-bul došao u treću četu, tenkovača u prvu i bacač u drugu četu. Tako formirane čete kreću na zadatak. Dolazimo pred neprijateljsko uporište Rogoušće. Postavljamo bacač. Vođa bacača uzima otstojanje na 1000 metara i baca prvu minu. Vidimo vatru i čujemo detonaciju iznad neprijateljskih rovova. Poslije toga bacamo još sedam mina. Sve sigurni pogotci. Penjem se na kotu Kobilja Glava, odakle se lijepo može pratiti razvoj cijele borbe. Čujem borbu naše treće čete, koja pali bunkere na Kruševcu. Naš treći bataljon i 17 majevička brigada napadaju na lijevoj strani. Vidim svjetleće metke protukolskog topa naše brigade, koji tuče prema Crvenim Stijenama. Od Pala, iz daljine čuje se potmula pucnjava; to naše hrabre Sandžaklije vode borbu. Sa položaja čuje se glas: »Naprijed, drugovi, u Sarajevo!«