Dvanaestog maja ove godine u Bratuncu su ukopani Alija, Ibrahim i Munib, moji najbliži rodaci i komšije. Nisam bio na dženazi iz razloga na koje nisam mogao uticati i bilo mi je beskrajno žao zbog toga. Znam ih svu trojicu, manje ili više otkako znam za sebe, i želio sam se oprostiti od njih i od svijeta u kojem sam odrastao: mirnog i pitomog na jednoj, i surovog i napornog na drugoj, ali svijeta u kojem je u konacnici uvijek prevladavala izvjesnost. Njih trojica i moj otac bili su neuništivi ja .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.