Nije uopšte važno gdje se ovo desilo. Toga je jutra, kao i svakog drugog uostalom, u kancelariju donijeta kafica, zapalila se cigareta, otvorile su se i novine. Slucajno se radilo o "Oslobodenju", ali ni to nije bitno. Na srednjim stranama raširila se slika djecaka koji leži u krevetu. Djecaka bez ruku. Bez ociju. "Zaklopite to", zacuo se jedan glas. "Grozno, grozno, šta sve moramo da gledamo ", zacuo se drugi glas. "Bože, zar više nije dosta tog užasa", i treci se glas zacuo. Kafica je, ipak, p .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.