1. Još neke predrasude o ženi prije i poslije porogjaja na ostrvu Hvaru. Dalmatinski seljaci uopce više vole mušku nego žensku djecu, jer ce muškarci, kad ponarastu, biti od pomoci pri obavljanju poljskih posala. Na Hvaru sam cuo cešce svirackog težaka, kako kaže za odraslu svoju kcerku: „Na, da je bila muški, danas bi imo težaka". U tom pogledu mnogi seljaci vjeruju, da ce žena poroditi žensko cedo, ako je zatrudnila u petak. To se potpuno sudara s onom narodnom: „Petak arjavi pocetak". Poznao sam ljudi, koji su govorili, da petkom ne bi krenuli u svoju ženu, a još manje upotrebili ju u bracnu saobracaju, ma ni za živu glavu, jedino da se ne zametne žensko dijete. Oni seljaci, koji žele da im žena ragja mušku djecu, ne ce ti, ma da ih zakolješ, uliti u cašu prije vodu pak vino, vec obratno. Od mnogih sam cuo da ce žena najlakše onda zanositi žensko cedo, ako joj covjek pristupi onako preko volje. Pred trudnom ženom ne smiješ da spomeneš ime kukavice ili sove, jer osim drugih neprilika može se dogoditi, da se u njezinoj utrobi muški plod preobrazi u ženski, pošto su to ptice, koje hoce da naškode, osobito ženi. Takogjer može lako da se zametne žensko dijete, ako su vjencanom paru kumovali ljudi, koji imadu pretežno žensku djecu. Ako je u trudne žene malen drob, a bokovi na suprot od nošenja veliki, gataju da ce žena poroditi muško dijete; ako je pak drob odviše narastao, a bokovi ostali normalni, gataju da ce poroditi žensko dijete. Ako žena trpi veliku bol dok ragja i ako se porogjaj otegne, tad ce poroditi žensko dijete. Moja majka, sjecam se, jednom je teško ragjala, a žene susjede bacale su onda na vatru „alum" (nišador) da se tali, uvjerene da ce joj time olakšati bolove i pospješiti porogjaj. Za rodilju, koja je teško ragjala, opazio sam jednom, kako su bacali u cašu punu vode neku biljku, suhu, koja se u vodi rastvori. Dok se biljka rastvara, žena lako ragja. Za inoga djetinstva dolazio je u selo Svirce neki misirski trgovac, koji je u svojoj škrinjici, osim raznih koraljnih, bisernih i t. d. predmeta imao i takove biljke. Nazad cetiri godine došao je neki drugi trgovac, i kad sam ga upitao, odgovori mi talijanski, da su to „rose di Gerieon" (jerihonske ruže). Mnogi ce, da žena lakše porodi, metnuti joj pod uzglavje koju nabožnu knjigu ili štogod blagoslovena. Susretne li trudna žena na putu vola, zeca, žabu i još neke druge životinje, ne smije se zacuditi ili se u nje zagledati, vec krenuti glavom i reci sama sobom: „Biž (bježi) gardobo ili gardobo (grdobo) ili: pogardo (pogrdo) — jer bi drukcije mogla lako pobaciti. U nekim krajevima Dalmacije seljak kad spomene svoju ženu, uvijek ce prije reci; „da prostiš (prostite) moja žena"; nekoji ce to reci samo onda, kad im je žena porodila: „da prostiš (prostite), rodila mi je žena"; a neki pak (ovo je precesto i na otoku Hvaru) samo onda, kada im je žena porodila žensko dijete: „da prostiš (prostite), rodila mi je žena cer". Malo prije poroda obicavaju dolaziti k ženi bake-susjede i tu se onda nagagja pomocu ovoga ili onoga, da li ce poroditi muško ili žensko dijete. Kad prvakinja porodi muško dijete, to je po oca neopisivo veselje i svako mu cestita; rodi li mu se nasuprot žensko dijete, tad mu cestitaju jedino, što je postao ocem. Dobri znanci i susjedi naci ce za nj utješljivih rijeci, veleci mu: da je još mlad, da ce imati sinova i suviše, da je tako bog hotio, a on da znade što radi, da je bilo muško, e bi moglo u buduce biti i rgjavo celjade i t. d. Otac pak tješi se odgovarajuc, da ako i nije muško, a to opet da je njegovo, da je od srca. Sasvim su rijetki, ali ih opet imade, koji, kako no se kaže, „objeso ženi nos", jer im nije porodila sina. Zabilježiti je ovdje, da bi mnoge žene rada imale kcerku, ali zbog muževa opet vole muški porod. Drugim, ali najviše trecim porodom, muževi žele da im se narodi žensko dijete, ako vec imadu dva muškarca. Vrijedno je opaziti, da bi mnogi hvarski seljaci, zbog kucnih i poljskih poslova, htjeh da im žene ragjaju nekim stanovitim redom — sad muško, sad žensko — i oni, u kojijeh tako biva, smatraju se u velike sretni. Na ostrvu Hvaru mnoge žene vjeruju, da ce teško ragjati, ako su zatrudnjele u prestupnoj godini, suviše, sasvim je lako da ono dijete, ako ne odmah, a to po vremenu, pogine od ružne smrti. U selu Svircima višeput sam cuo, kako se kaže o zlu djetetu ili covjeku: „Bice se rodio pristupne godine". Djeca su više ili manje podvrgnuta raznim bolestima. U takvim slucajevima majke obicavaju zavjetovati svoje dijete Majci božijoj ili kojemu svecu. Ako je dijete u pogibli a poradi zubova, tada ga zavjetuju sv. Poloniji — ako od ociju, sv. Luciji — ako od griže (dizenterije), sv. Roku i t. d. Taj zavjet sastoji u tome, da dadu citati sv. misu ili poklone dvije svijece ili jedno i drugo a na slavu, ili kako na ostrvu Hvaru, „na cast i poštenje" doticne svetice ili sveca. Cvrsto vjeruju da zavjet dobro djeluje, ali opet vjeruju i to, da je grijeh zavjetovati dijete, pošto to znaci ici protiv božije volje, jer ce ono ostati ili umrijeti, kako vec Bog hoce. Vjeruju da dijete, koje je bilo zavjetovano, u odraslije doba pogine od koje teške bolesti, a cesto od neprirodne smrti i da od zavjetovana djeteta bude zao covjek. — Na ostrvu Hvaru ne kažu djetetu da je umrlo, vec „priminulo" i to do sedme godine, do koje ono ide ravno ,,u slavu nebesku". O djetetu, koje je odviše mirno i blage cudi, kao i kad je odviše bistro, baju da ne ce dugo živjeti. I o mladu dobru covjeku kažu: „Da je bio zlocest, ne bi ni još bio umro, jer Bog hoce dobre k sebi". 2. Sitnice iz narodnog vjerovanja na ostrvu Hvaru. 1. Ako se žena, dok nosi, zagleda udivljeno u necije oci ili kose, to ce poroditi dijete onakih ociju ili kosa, kakove su u doticne osobe. 2. Kad ugledaš pauka, to sluti na korist, pa uopce na srecu. I talijanski se veli: „ragno-gadagno" (pauk-dobit). Pauku na otoku Hvaru kažu „pavak", a s toga, jer živo u rupi, vele mu „porapnjok". U Svircima sam cuo kako mu kažu: Ne biž (bježi) povce. Porapnjovce