Kad god me neka sirovina iznabijala, moje stanje bespomocnosti se pogoršavalo. I bez prisustva Uroša i njegovih kompanjona, ono je napredovalo, a najdublje sam ga osjetio u pilani, u posljednjoj jeseni rata. Ali prije nego što progovorim o tome, želja mi je još nešto da ispricam. Da je rat na izmaku, naslutio sam jedne veceri, izašavši s drugarima u grad. Kružile su glasine da Baraci gore. Uskoro smo vidjeli bježaniju: seljake kako trce u metežu, posrcu izbezumljeni, ispadaju im zavežljaji, torb .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.