Sjecam se, bilo je to negdje u kasnu jesen 1993. godine. Mjesto, Wolfsberg. Dogadaj, književna vecer. Ja sam se, nekoliko mjeseci ranije, sa svoje 23 godine, još uvijek s indeksom Sarajevskog univerziteta u džepu jakne u kojoj sam preživio logor, obreo u tom malom austrijskom gradicu kao izbjeglica. Iza sebe sam imao staž logoraša u jednom od prijedorskih kazamata. A kako sam, ja Srebrenicanin, tamo dospio i kako sam živu glavu izvukao, duga je prica, koja se, zbog pijeteta prema svima onima koj .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.