Moj prijatelj, kojeg cu za potrebe ovog teksta zvati Tarik, radi naporno, cesto po 12 sati dnevno, cesto subotom i nedjeljom. Oženjen je, ima djecu i teško izlazi nakraj. Ranjenje u ratu, i posljedice osjeca i danas, narocito u desnoj šaci koja ga povremeno "ne sluša". To je dosta velik problem jer mu je za posao potreban auto, pa ponekad ruka zakaže kad je na mjenjacu. Sreli smo se neki dan i pricamo šta se kome dešavalo posljednjih dana. Kažem da sam se baš vratio iz Belfasta, da mi se cini da .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.