Svadba u gornjoj Hercegovini.

BOSANSKA VILA,

Svatovski obicaj na selu.

Svadba u gornjoj Hercegovini.

Autori: LUKA GRĐIĆ-BJELOKOSIĆ

(Svršetak.) Ujutru rano svještenik vjenca mladence, a seljani svi: muško, ženeko, mado i veliko iskupe se na svadbu, te se obicno pred kucom postavi sofra, za koju svi posjedaju. Stari svat i pop u vrh sofre, kum do staroga svata, vojvoda i cauš u dno sofre — a ostali svatovi izmiješaju se sa ostalima. koji su na svadbu došli. Za ovakom jednom sofrom bude po stotinu i više duša. Na sofru se doness najprije hljeb i sir i uz to so iije no caša, dvije, rakije, a zatim se donsse meso i vino. Prvi bardak vina dade se svješteniku a on, ako je vješt, uzme i napije u slavu božiju; ako li nije vješt dobro napijanju, onda bardak blagoslovi i dade ga starom svatu. Ili svještenik ili stari svat držao zdravicu, svi se dignu na noge a on otpocne ovim redom: „Zdravi ste, braco moja, desno i lijevo, a sretno i lijepo, ako Bog da! O cem goc radili, vazda Boga molili a Bog nam vazda i pomago, ako Bog da! A sada uotali u lijepu slavu božiju. Ðe god mi lijepu slavu božiju spominjali i proslavljali, ona nam i pomagala, ako Bog da! Da Bog da, da i od ovoga doma ne oskude slava božija do pravoga suda. Ðe se god slava slavila ovo godine —slavila se i do godine, i mnogo ljeta i godina, ako Bog da! Pa još ste mi zdravo, moja lijepa braco! Za onijeh svetijeh mjesta, koje mi domom božijim nazivamo, i u kojima se najviše njegova slava slavi, najprije za našega cvijeta na sred bijeloga svijeta, crkve dabe Jerusalima, pa za ostalijeh crkava i manastira, ako Bog da! da Bog da i milost Božija, da naša caba, crkva Jerusalimska bude mirom mirna, nadom nadna, a Bogom blagoslovena, ako Bog da ! Što smo napomenuli naše mirske crkve i manastire: Da Bog da i milost božija — koje su uzgor; Bog ih uzgor i podržao. Koje li su obruvene i porušene, Bog dao dobru godinu a bolju gospodu, te se i one pogradile: s dvora krecom i kamenom, a iznutra krstima i ikonama, te se i u njima božija liturcija pjevala, kao u sretnijem i Bogu milijem, ako Bog da! I zdravi ste mi još, braco! Za našijeh staraca svještenika, popova i kaludera, koji caju na kamenu te se za nas grješne Bogu mole, Boga i umolili, grijesi nam se oprostili. Svoje duše i svoje stado ka Vaskrseniju Hristovu priveli. I zdravi ste mi još moja lijena braco, za junaka, titora i priložnika, koji junak prilog prilagb, jaki mu Bog pomagb; koji li stio a ne mogžo, i njega Bog pomogo, te i on priložio kad mogo, ako Bog da ! A sad ste mi zdravo ! Za ovoga sretnoga veselja: Mladenci, koje smo danas vjencali, da Bog da da budu sretni i Bogom blagosloveni, ko sretnp i Bogu mili Srbi, ako Bog da! Bogu ugodili, pa mu mili bili, te ih lijepijem porodom obdario kao sretne i Bogu mile Srbe, ako Bog da!a Dok se ova zdravica zdravi, svi stoje gologlavi na nogama, a pošto se zdravica svrši onda mlada ižljubi sve redom za sofrom u ruku. — Ostale zdravice idu po redu, kao što smo gori napisali na veceri, u cevojackoj kuci. Pošlje trece zdravice koja se pije u domacinovo zdravlje, prikazuju se prinosi. Trinetiri svata nose: Prvi brava; drugi pogacu treci pitu; cetvrti pice, a jedan za njima vice: „Hae, vole, hae!" kao bajagi da goni kola i volove: Onaj prvi od svatova koji nosi brava, kada doce sofri govori: „Evo, braco, došao g. stari svat na svadbu, pa nije mogao niti docerati na konjima, niti donijet na ljudima, no docero kola i volove i na njima lrijenoe, prinio mu Gospod Bog svako dobro — a najviše zdravlje i veselje u njegov pošteni dom!" Za starosvatskim darovima donose se na isti nacin kumovski darovi, pa redom svatovski, te se na isti nacin prikazuju. U sofri, u cije se goc zdravl.e pije, onome se nevjesta prekloni i u ruku ga poljubi. Pošlje užine umivaju se. Pri umivanju nevjesta drži maramu, te svakoga pošto se otare, u ruku polubi, a on turi u lecen po kakav novac, kao: dukat, talijer ili tri cvancike. Ovo se zove poljevacina i ide kao dar nevjesti. Pošlje toga, ako je lijepo vrijeme, onda se ostariji izmaknu u hlad a ako li je zimno doba, onda u kucu kraj vatre, pa se razgovaraju, a mlacarija pred kucom vodi kolo i zamece razne igre. Tu vecer, koji su iz istoga sela, razilaze se; a koji su iz odaljnijeh sela, prenoce i sjutri dan odlaze. Pri odlazu svakoga nevjesta, sa deverovima, isprati od kuce za jedno 50 koracaji, pa na rastanku poljubi ga u ruku, skut i koljeno i dariva ga, kao maramom, carapama, napršnjacima, rukavicama i h d. Osim gori opisanijeh pjesama — pjevaju se o svadbi još i ove. Za tim pripijevaju na isti nacin kao ovce — ce prodade handžar noža, cift pušaka, vrana konja a najpošlje bjele dvore. Osim ovijeh pjesama ima još mnogo drugih koje se pri svadbi pjevaju. Nevjesta cijelu prvu godinu koga god na putu sretne, pokloni se, pa ga poljubi u ruku i koljeno. Ona nosi vodu, loži vatru, u vecer svnkoga izuje, a u jutru pred svakoga dorapi suvu obunu. Nevjesta sa mužsm kroz prvu godinu nece ni pred kijem pa ni prsd samom kuknom celjadi mecusobno progovoriti. Velika je sramota kada muž ženu ili žena muža prvih godina zovne imenom. Ovo ovoliko o redovitoj svadbi. Neredovita svadba. Neredovita je svadba: kada momak devojku na putu ili kod crkve — ugrabi. Kada devojacki roditelji nijesu kail, pa devojka sama dode; a napošljetku ako devojacka ili momacka kuca nije u stanju da potroši što oko svadbe treba. Kod neredovite svadbe obicaji su isti, samo izostaje prosidba i pohod po devojku.

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje