Vid Vuletić-Vukasović,

BOSANSKA VILA,

srpski književnik.

Vid Vuletić-Vukasović,

Autori: D.MIKOVIĆ

Malo ce biti Srbina, koji se knjigom bavi, a da mu nije poznato ime ovog vrlog trudbenika na srpskoj knjizi i srpskoj narodnoj prosvjeti. Mi tako i tvrditi možemo, kad pogledamo na onaj veliki snop raznovrsnih knjiga, što je sve ispisala neodmorna srpska ruka Vida Vuletica Vukasovica. Uvjereni da tog neodmornog radišu, Srbina, žele bolje upoznati pošt. citaoci naše cijenjene „Bosanske Vile", propracamo njegovu sliku sa ovo nekoliko redaka. Vid Vuletic-Vukasovic, roden je 16. decembra 1853. u Brsecinama, kod Dubrovnika. Porijeklo vodi od ugledne srpske porodice iz Graca, u Hercegovini. Otac mu je ostavio Gradac, svoje rodno mjesto, još u djetinjstvu, i nastanio se najprije na Šipanj, a poslije u Brsecinama, gdje se, okuci i oženi od stare porodice Ðivovica. Tu je i umro 7. juna 1895. Osim Vida, ostavio je još i mlaceg sina Bartolomiju, koji danas upravlja nepokretnim imanjem te znatne porodice. Od davnina su Vukasovici u Gracu. Gdje su im bile prve kuce, to se i sad zove: Vukasovina. Turci su ih cijenili i ako su bili raja. Tako je pokojni Luka, stric Vidov, bio najugledniji knez od Poci-telja do Popova, pa se njegova u više prilika, brojala i kod Turaka. Rodak im Boško bio je prvi cehaja, (mador-domo) u Alipaše Rizvanbegovica. Hrišcani nijesu kod Turaka bili vojnici, ali je Vidoje, ded našeg Vida, bio iznimka, te je kao delija išao na „Rajce" kako bi tad Turci obicno zvali Srbe u današnjoj kralje-vini. Turci nijesu nikako trpjeli prezime Vukasovica, te su ga mijenjali kojekakvim nadimenima, a Boška su zvali samo Cehaja. Jednom mu je Alipašakazao kao bratu : „Boško ! mi smo rodaci, ali si ti krst, a ja sam samo koljenovic". Rizvanbegovici su znali, da su oni vlastela Vukasovici, od onijeh Vukasovica, koji su seisturcili. Da ih muci kao druge, nije mu dala rodacka krv. S toga bi Alipaša više puta kazao Bošku : „Boško! Ti si umoran, no hajde pa se pomoli po svome zakonu". Boško mu je cuvao haznu, i znao je sve njegove tajne. U pokretu pošljednjeg hercegovackog ustanka, bio je i Šcepan, rodak našeg Vida. Turci Stocani uhvatili su i njega. Onda su smakli nekoliko Srba poglavica. Kad je došao red na Šcepana, pogleda ga Rizvanbegovic, te ce mu ovako: „Žao mi je, da ludo izgubiš glavu, jer si dobra roda, pa ti opraštam !" Brat Šcepanov, po imenu Ivan, bio je tajnik kod vojvode Ivana Musica, rimokatolickog sveštenika. No i pored toga Šcepanu se smilovaše Turci ! Vuletic mu je, samo kod oca, postao kao nadimak, a pravo prezime Vukasovic. Po svoj prilici stari su mu se doselili iz Bosne, od Vuca ili Vukote Vukasovica, koji se 1249. g. spominje kao bosanski vlastelin, na dvoru velikog bosanskog kneza Matije Ninoslava, inace Inoslava. U XV. stoljecu spominje se Ratko Vukasovic iz Graca te izgleda, da se on prvi polatinio : da ugodi republici sv. Vlaha. Treci dio gradackog polja bio je od same ove porodice, a i velji dio u Neretvi. To im sve otmu; ali opet 1645. god. Matija Vukasovic, imao je, osim zemlje u izobilju i 1000 ovaca, u tijem zemljama. No u to doba Turci navale na Vukasovice, i jedna se grana, od straha i zuluma turskog, preseli u Senj. God. 1788. Filip Vukasovic dode iz Graca u Dubrovnik, da pozove na cast rodake i prijatelje, ali nijesu mu se smjeli odazvati. Ovaj Filip, kao vojvoda cesara Josifa drugog, borio se zajedno s viteškim crnogorskim sokolovima protiv Turaka, okolo Spuzka i Žabljaka. On je pomagao vladici Danilu, da opravi cetinjski manastir. Kad je morao ostaviti ponosnu Crnu Goru, ostavio je viteškim Crnogorcima dosta hrane, oružja i džebane. Sve je ovo zabilježeno u knjižici : „Sgode od boja ke sljedisce oko Spuscja i Scjab1jaka". Sve je ovo bilo poznato našem Vidu, i njegovom rodaku Nikoli, pa se Vido bavio srpskom istorijom sa puno ponosa, koji još u duši i srcu osjeca i što je Hercegovac. Vid je primio prve nauke od književnika P. Franasovica, tadašnjeg rimokatolickog paroha u Trstonomu. Kršten je u rimokatolickoj vjeri i vrlo je primjeran sin svoje crkve i vjere. Ali krv se ne da mijenjati. Vid je ostao vjeran istoriji i tradiciji svog doma i, kao što su mu stari bili. tako je i on, od glave do pete: pravi pravcati Srbin. Godine 1866. stupio je naš Vid u dubrovacko sjemenište: „Propagandae Fidez", za Bosnu i Hercegovinu. Želio je, da u sveštenickom pozivu, pomogne braci u Herceg-Bosni. To mu nijesu dopustile okolnosti. Još dok se naš Vid nalazio u tome sjemeništu, bavio se proucavanjem materinskog srpskog jezika. Skupljao je i narodne umotvorine i pisao razne clanke. God. 1874. položio je u Zadru ispite zrelosti, a 1876. god. postao je narodnijem uciteljem u Dubrovniku. Iste godine osposobe ga za gradanske škole, i 1878. god. ode na Korculu, gdje je uciteljevao sve do ove god. a sad je premješten u Dubrovnik za naducitelja u ženskom uciteljištu. Te godine bio je clanom trece uciteljske skupštine u Osijeku, gdje se odlikovao, i stekao prijateljstvo boljih srpskih i hrvatskih pedagoga. On je od te godine neprestano pisao u sve naše bolje srpske i hrvatske listove, a osobito se odlikovao u dubrovackom „Slovincuc. Tako je napisao citav snop raznih pripovjedaka, životopisa, pjesama, narodoslovnijeh crta, istorickijeh rasprava. Saradnikom je : ARCHIVIO deIe tradizioni popolari in Pa1ermo di s pitre" „Ethno1ogisce Mitth. auv Ungarn", od prof. dra Her-mana, „Am Ur. Quel1" Sunden u Ho1steinu, i t. d. Još mu je u rukopisu kod dra Br. S. Krausa, u Becu, oveca zbirka, narodnijeh prica, pjesama, i bilježaka o narodnom lijecenju, bajanju, i t. d. Predao je za narodoslovni zbornik Jug. akademije, raspravu o kuci u Herceg-Bosni i Dalmaciji. Sada je saradnikom „Srpskog Magazina", gdje piše o narodnijem uresima ; Dubrovackog kalendara, gdje je napisao „Kako je postalo Babino polje na 0. Mljetu; „Zore", u Mostaru, gdje je napisao kako su postale mrcine u Konavlima. Pisao je u „Javoru", „Dubrovniku," u „Bršljanju" pok. Ðorca Rajkovica; u „Vijenci;" i „Smotri", „B -X. Istocniku", i t. d. Ja mislim, d

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje