* Safvet beg Bašagic-Redžepašic (Mirza Safvet): Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od 1463.—1850.), Sarajevo. Vlastita naklada. Tiskarna Bosanske Pošte 1900. Sva prava pridržana. Cijena 3 K. Prije svega — ono, cime se ova knjiga, koju je inako pisac nazvao skromnim imenom „kratke upute" — prijazno preporucuje citacu, jeste u tome, što je nastala od veoma raskidanih i vjetrom raznesenih listica, ona je zaista zahtijevala poseban sabiracki trud, i pisac je u svojem prvencu sa historijskog polja morao da muci muku, koja u drugim prilikama obicno ne pada umah svom silom na pleci. Nu tako je u svacem, što se pokrece na ovoj herceg-bosanskoj grudi, koja je kroz stoljeca stajala ko neko veliko ostrvo, pošto one sveze, što ih je podržavala sa svijetom, najmanje mogu da posluže pri kulturnim nastojanjima. Pak tako se je i pisac upute našao pred tegobama svoje vrsti, — u jednu ruku bilo mu je, da zbog pusta pomanjkanja podataka prekapa ono do cega je uopce teško doci, u drugu pak da rukovodi svoj rad kroz gusto pletivo, što ga je nepoznavanje vrela gdjegdje nehote zamrsilo pak žalibože tako i ukrijepilo. Ovaj predmet, u koliko se je i obragjivao, prolazio je — kad je rijec o Bosni i Hercegovini — više ko epizoda, narocito u periodi od 1463. godine. Domaca djela obragjuju dotle to pitanje ko organski dio u svojim velikim cjelinama, specijalan pak Klaicev rad zapravo i ne seže dalje od katastrofe pošljednjeg vladarskog doma. I tako preostaje ona pusta velika epoha od osmanlijske provale do predigre koja ce prirediti okupaciju — što i jeste glavni predmet beg-Bašagiceva posmatranja. Suvišno je zbog toga isticati, koliko li zanimljiva štiva pruža ta knjiga. Bosna i Hercegovina otpoceše davati bogate plodove i prije neg što se je moglo ocekivati; megju drugim pojavama narocito nas veseli ovaj rad. S njime stupa na polje naše historije sila oboružana onakom spremom, koje dosele ne bijaše na toj krcevini, jer badava sve: bez poznavanja orijentalnih vrela, koja se inako zovu „fermani", „bujruntije", natpisi i još kojekako — ne bude nikada u ovome poslu sustavna i potpuna rada. A kada uz taj posao prionu naše sile, da budu u takovijem pitalijima prvi i glavni oslon, onda se od takove historije možemo nadati još i onomu blagotvornomu dojmu, što ga je od njo najviše išcekivao Goetheov veleum. S osobitom pohvalom isticemo dodatak: Herceg-Bosna i istocna prosvjeta, gdje nas pisac upoznaje s imenima naše krvi u povjesti istocnjackog pjesništva. Preporucujemo najtoplije ovu knjigu. * Gragja za tehnološki rjecnik ženskog rucnog rada. Prikuplja Jelica Belovic-Bemadzikowska. Sarajevo 1898. Zemaljska štamparija. Uredništvo „Školskog vjesnika" razaslalo je ovijeh dana 1. primjerak dosele štampanog dijela „Gragja za tehnološki rjecnik ženskog rucnog rada", koji izlazi ko zaseban prilog uz taj pedagoški list. Svrhu, koja bi se polucila ovim djelom razložilo je uredništvo u opširnoj „pripomeni" na celu rjecnika, s molbom : da bi strucne sile sve ono, što bi u tom poslu bilo od koristi, javljale napotanko redakciji „Školskog Vjesnika" u Sarajevu. * Izdanja Jugoslavenske akademije u Zagrebu 1890. Ugledno i važno kolo, što ga je akademija upravo razaslala svojim pretplatnicima, sadrži šest knjiga: dvije sveske Rada (141. i 142.), Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium vol VII., Gragje za povjest književnosti hrvatske knj. 2., IV. sv., 2. polovinu Zbornika za narodni život i obicaje južnih Slavena i 19. svesku (2. V. dijela) Rjecnika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Time su i opet ojacale sve one grane, koje gaji ovo uceno društvo, upiruci sve svoje sile, da bi i pored omegjenih sredstava koracalo uporedo sa casnim i starijim zavodima ovake ruke u vecih i bogatijih naroda, a ciji je nesamo rad nego i kulturnu zaslugu u svom narodu jezgrovito oznacio još godine 1884. francuski ucenjak M. L. Leger. onom znacajnom recenicom: „Hrvati su sasvijem ušli u znanost". On je — kako rekosmo — time oznacio akademijin rad i on je u tome kompetentna licnost, nu nama je, posmatrajuci s godine na godinu hrpu za hrpom knjiga, više na srcu ono pravedno udivljenje, koje pobugjuje ova cetica ucenih ljudi u svakoga, koji može da osjeti poštivanje pred realnim, solidnim trudom velikih djela u malim prilikama. Nijesu tu sad na redu ni slova ni mjesta gdje se pokrecu štamparski strojevi; pred kulturnom nategom valja da umuknti sve sicušnosti i pravi je patriotizam pružiti svakomu rukti, koji hoce da koristi našemu prosvjetnomu procvatu, a da se ne pita kogovic je. Akademijin zadatak obuhvata cijelo južno Slavenstvo, njezin blagotvorni rad zalazi u sva plemena jedne krvi, pak je red da se i podupre sa sviju krajeva. 140. sveska „Kada" razreda matematicko prirodoslovnoga (28.) iznosi: Prilog novijoj geometriji od dra Segena, priloge entomološkoj fauni Hrvatske od dra Laughoffera (u dva citanja), raspravu dra A. Heinza: Ima li bakterijski organizam obilježja prave stanice? dra J. Majcena: O normalama istostrane hiperbole. Pri koncu je Sedamnaesto potresno izvješce za godinu 1899. uz dodatak za godinu 1898. od dra M. Kišpatica. U 52. svesci razreda filologijskohistorijskoga i filosofijskojuridickoga (knj. 140.) isticemo dvije rasprave opcenitijeg interesa. Hrva je dra Šrepela: Hrvat prvi gramatik talijanskoga jezika, listak iz triumvirata Fortunio, Rogacic i Tommaseo, od kojih je onaj prvi udario osnov gramatici živog talijanskog jezika, a pošljednji sazdao iiajmonumentalniji rjecnik u Danteovoj domovini. Druga je rasprava dra Fr. Vrbanica: Jedno stoljece u razvoju broja žiteljstva Hrvatske i Slavonije. Dalje su još dvije strogo strucne studije od prof. dra A. Musica: Recenice s participom pret. akt. II. u hrv. jeziku i Drag. Boranica: O refleksivnim glagolima u hrv. jeziku. VII. sveska „Monumenta" donosi rad dra Koste kneza Vojnovica: Bratovštine i obrtne korporacije u republici dubrovackoj od XIII. — konca XVIII. vijeka. Ovo je prvi dio, u kojem je govor o bratovštinama s bogatim nizom statuta im u prilogu. Akademika p