Na maloazijskoj obali imaju dva napredna velika grada sa lukama od velike važnosti, jer cijelo anadolsko i sirijsko zalede kroz ove dvije kapije opci sa ve likim svijetom. To su Izmir i Bejrut, ili kako se posljedni kod nas prema turskom nazivu zove Berut. Ali pred Izmirom Bejrut ima jednu veliku prednost: onje jedna od najljepših luka na svijetu uopce. Vele, da osim Stambola i glavnog grada portugalske republike, Lisabona, ni jedan grad na svijetu nije ljepše položen na morskoj obali. Vec iz daleka, kada se lada približuje Bejrutu, ukazuju se u zaledu silhuete Libanona, uz koji se, kao amfiteater, diže Bejrut u polukrugu od morske obale na visinu. Luka je danas jedna od najmodarnijih na maloazijkoj obali, što je i razumljivo, jer preko nje ide cijeli promet bogate Sirije. Tu se vrši silan uvoz produkata zapadnog svijeta, a izvoze se blaga sirijska, o kojima smo govorili još u clanku o Damasku. Bejrut je naime luka Damaska i vezan je s njime željeznicom, jednom od prvih željeznica, koje su uopce gradene na maloazijskom kopnu. Nažalost ima ta smetnja, što se luka, s vremena na vrijeme, zasipa, pa se mora uz veliki trošak da cisti i bageruje. Novu Iuku dobio je Bejrut još 1893. godine, a izgradena je od francuskog parobrodarskog društva „Messageries Maritimes", koje je bilo avantgarda francuskog kapitala, investiranog u Siriji. Ove invensticije dovele su, poslije svjetskog rata, do toga, da je Francuska dobila «mandat» nad Sirijom, podjarmivši tako ovu divnu i bogatu pokrajinu usprkos energicnog otpora Druza, (Durzija), koji su u više navrata dizali krvave ustanke. Kao svi istocni gradovi i Bejrut ima u centrumu uske, krive ulicice, velike caršije i vecim djelom manje kuce. Ali za to su mu predgrada nesto zaista divnog. Ona se protežu.cak do polovine Libanona i sastoje se od kuca nalik na naše cardake sa lijepim bašcama i vjecitim zelenilom. Klima u Bejrutu je najzdravija i najbolja u Maloj Aziji i karakterne se kišovitom zimom i morskim vjetrovima ublaženim ljetom. Stanovništvo,kojega ima oko 120.000 glava, zdravo je i radino, kao cijelo stanovništvo Sirije, pa i ono koje nema srece da stanuje pod onakvim divnim nebom, kao što je bejrutsko. Pored Arapa, koji sacinjavaju od prilike polovinu svega stanovništa, ima veliki broj Evropljana, pa se Bejrut uopce može da smatra glavnim evropskim naseljem na maloazijskoj obali. Inace ima još velik broj Grka, Židova i td. Svi se oni bave zanatima ili trgovinom. Bejrut je sasvim moderan grad. Odavno ima kanalizaciju, zatim vodovod, koji dovodi vodu sa dosta udaljenog vrela Nehr el Kelb, a izgraden je još 1875. godine od francuskih inžinjera, zatim ima plinsku rasvjetu, a u najnovije vrijeme i elektriku. Na obali uvijek kljuca život: dolaze lade sa cijelog svijeta i tu se tovari roba u vagone ili slaže u magazine, a po ulicama je stalno živ saobracaj, koji usljed velikog prometa lada poprima karakter internacionalnih luckih gradova. Dnevno pristane u Bejrutu dvadesetak lada raznih nacija i razne velicine. Glavno zanimanje svijeta je odgajivanje svilenih buba, pa u gradu ima nekoliko najmodernije uredenih predionica kokona i tkaonica svile. Svila je uopce glavni izvozni artikl bejrutske luke, odakle se raznosi po cijelom svijetu. Drugi važni artikl, s kojim se radi u Bejrutu, je pamuk, kojega dovoze ogromne kolicine iz cijele Sirije, dijelom željeznicom, a dijelom dobro uredenim kolskim putevima. Ima i starinskih karavana sa devama natovarenim svilom i pamukom, koje opet odnose drugu robu daleko u unutrašnjost. Trguje se svacim i sve to ide na veliko, pa je radino stanovništvo u glavnom vrlo bogato i prilika je da se zaradi. U gradu postoje razne znanstvene institucije, katolicki jezuiti održavaju cak i citavo sveucilište. Osim toga ima astronomski opservatorij, škole svih mogucih narodnosti i vjera, tridesetak džamija i isto toliki broj crkava raznih kršcanskih vjeroispovjesti. Ima nekoliko znanstvenih društava, veliki broj institucija javne pomoci i t. d. I ako je samo za kratko bio grad od osobite politicke važnosti, Bejrut je od najstarijih vremena sacuvao svoju veliku važnost kao luka. Još za vremena Fenicana, prvih sredozemskih moreplovaca, on je kao Berytos podpadao pod grad Sidon i bio je važan centar pomorske trgovine. Poslije su ga osvojili Egipcani, kojima ga je preoteo Antiohos Veliki. Prvi puta je, po historijskim zapamcenjima, Bejrut opustošen oko 140. godine prije Isa pejgambera i to od vojske Diodota, Grka. Agrippa ga je osvojio za Rim i sagradio tu cio niz imponzatnih rimskih gradevina, a Augustus pretvorio ga je u vojnu koloniju, koja je do skora postala središte jedne znamenite pravne škole. U 4. stoljecu je grad ponovno opustošen, ali uslijed elementarne nesrece: porušio ga je potres. Ubrzo je opet nikao, još sjajniji i veci nego što je bio ranije. Za vrijeme krstaških ratova Bejrut je prelazio iz ruke u ruku: cas je bio pod zapadnim vojskovodama, cas pod Arapima. Kod toga su se dešavala strahovita nasilja nad stanovništvom, koje je nemilice pljackano, pa cak i ubijano. Najvece krvoprolice prouzrokovali su Talilani, zapravo vojnici iz talijanske republike Genove 1110. godine. Tada je grad osvojio Baldvin I. i obecao narodu slobodan prolaz. Kada je svijet poceo da odlazi, noseci sa sobom sve što je imao od vrijednosti, docekali su ga u zasjedi pod Libanonom genoveški vujnici, opljackali ga i poklali. Za osvetu je 1291. godine Šadšajpaša, vojskovoda sultana Ašrafa, dao preostali narod, koji se je pokorio zapadnim osvajacima takoder krvavo utamaniti. Tada je uništena i divna, jaka tvrdava, koja je sravnjena sa zemljom. U 17. stoljecu je Bejrut, doduše na srazmjerno kratko vrijeme, došao do važnosti u politickom pogledu. Tada je tu bila prestolnica znamenitog osvajaca, druskog emira Fehteddina. Pod njegovom i njegovih nasljednika vladavinom složili su se svi stanovnici Bejruta bez razlike vjere i nacije, složno braneci svoj grad od turskih napadaja. Tek 1763. godine došao je Bejrut, kao jedna od posljednih utvrdenih tacaka na maloazijsk