Čvrsnica

KALENDAR NAPREDAK,

Čvrsnica

Autori: JOSIP FLEGER

Što je u Herceg-Bosni planina, ne može se doista nijedna mjeriti s planinskim područjem oko srednjeg toka rijeke Neretve ni po raznolikosti oblika vrhova, ni po broju visokih vrhunaca na tako razmjerno maloj površini tla, a ni po opsežnosti terena, što ga ovi hercegovački planinski sklopovi zauzimaju. Razlozi za te neobične osobine uvjetovani su tektonskim silama, koje su baš ovdje stvorile jednu jedinstvenu visinsku ploču, a koju je tek naknadno razdvojila rijeka Neretva u dva dijela. Tako su odijeljene jedna od druge dvije najljepše hercegovačke planine, Prenj od Čvrsnice. Današnji oblici obih planina posljedicom su erozivnog djelovanja rijeke Neretve i njenih pritoka na preformiranim geološkim formacijama To vidimo po krasnom kanjonu rijeke Neretve, između Jablanice i Drežnice, s kojim se može jedino još mjeriti kanjon rijeke Tare. To potvrđuju također i doline Neretvinih pritočica. One su oklopljene po hiljadu i više metara visokim i strmim stijienama, koje se kao i doline duboko usjekle u planinski masiv. Neke su od njih u svom oelu prepriječene isto tako visokom barijerom stijena, što je dokazom, da je rijeka Neretva dubla mnogo brže svoje korito, no što su taj orijaški posao mogle slijediti njezine pritočice. Sklop čvrsnice je oštro omeđen sa svih strana izuzev zapadne tim dubokim dolinama. Sa sjevera dolinom rijeke Doljanke, s istoka Neretvom, s juga dugom dolinom Drežnice, a na zapadu visokim kraškim Poljem, koje se markantno pruža upoprijeko na smjer Dinarida. Jedino na skrajnjem zapadu prelazi čvrsnica bez oštrih granica u štitarsku visoravan. Tako je ova planina odijeljena od Blačine, Prenja, čabulje i Vran planine, dakle od planinskih sklopova, koji po svojim prirodnim ljepotama zaslužuju pažnju ne samo naših užih i domaćih planinarskih krugova, nego šta više širih i stranih. Pod općim i inako širim nazivom čvrsnioe sadržano je pet više ili manje samostalnih planinskih skupina. Povrh kanjona Neretve leži Plasa, (1577 m.) i Mala čvrsnica (2040 m.), između su odijeljene dolinom Dive Grabovice, zapadno od prvo spomenute pruža se Muharnica (1977 m.), a za njom Vilinac (2116 m), dok je na skrajnjem zapadu najviši dio planine Velika čvrsnica (2228 m.). Visinski se razlikuju tri različita pojasa, a to je područje dubokih riječnih dolina, područje gorske ravni i konačno sami gorski grebeni. Iz riječnih dolina uzdižu se sunovratne stijene prema ivici visoravni tvoreći tako neopisivo lijep kontrast između zeienila submediteranske i subalpske flore, te sivog, kišom ispranog krša smjelo građenih kukova, litica i vrhova gorskih grebenova. To zeleno predgorje proteže se dolinama rijeke Doljanke, Neretve, Grabovice i Drežnice te je vrlo strmo. Naprotiv su padine prema spomenutom Polju mnogo blaže. Između Oštre Glavice i Raulje (1648 m.), nad dolinom Doljanke nalaze se Bijele Stijene, impozantno građene i bogate oblicima. Od lijepih krajeva predgorja vrijedno je spomenuti i Orlovine pod Plasom, kao i kanjon Neretve s jakim kraškim vrelom Perutcem, koje se vidi iz željeznice između stanica Prenj i Grabovice. Ne zaboravljaju se nikad vrleti Strmoglavnice (1768 m.) i Crnog Vrha (1662 m) u dolini Drežnice, kao ni korito zanimljivog potoka Petralja (Pisci). On nastaje u Piscima pod Starim Klancem kao mala česma, probija u strmom padu Strop i Rt, te dvije klisure tako, da je njegovo korito od vrela do ušća u Drežnicu jedan dug vodopad. Međutim sve to nije po Ijepoti ravno dolini Dive Grabovice. Smještena amfiteatralno između sunovratih i do 1400 m. visokih stijena Male i Velike čvrsnice i Plase, a na svom lzlazu zatvorena prečkom Šilovače, naliči Diva Grabovica kamenom kazanu, iz čijeg se dna pruža u smjeru pročelja doline rtast jezičac, načičkan Bijelim Stijenama i vrletima Stoga (1330 m.). On rastavlja sjeverni i viši dio doline od južnog, u kome se nalazi najdublji ponor Herceg-Bosne Radava. I tko je bar jedamput gledao ove vrleti s Međeda na ivici velikočvrsničke visoravni, razumjet oe, zašto je dolina Grabovice dobila pridjevak »Diva«. Osim ovih terenskih odlika resi ovu bujnu i zelenu dolinu mnoštvo' divokoza, te je ovaj revir na daleko poznat u lovačkom svijetu. Sama planinska ploča leži u poprečnoj visini od kojih 1500 do 1600 m., pa i ako je u glavnom cjelovita, može se visoravan čvrsnioe podijeliti u četiri dijela: visoravan Plase, Muharnice, Male i Velike čvrsnice. Njena je površina valovita, šta više iz nje se mjestimično uzdižu i poveća brda, a po svom karakteru ima ona sve oznake visoke kraške ravni. Na rubovima visoravni prema dolinama ističu se brojni oblici erozije, bogato urešeni učinkom atmosferske vode (stratifikacijom). Grebeni, kojima su pojedine visoravni između se odijeljene, ne sačinjavaju izuzev Vilinac vitke lance, pa su vrhovi grebenova masivni i iskidani. To je jedna od značajnih karakteristika sklopa čvrsnice. Nadalje ti grebeni ne zatvaraju između sebe dolina, pa pomanjkanje ovih zadnje spomenutih važi kao druga neobična pojava na ovoj veličanstvenoj planini. Iznimku čini Vala, koja dijeli Vilinac od Muharnice, i tek započeta dolina Drijenča, koja počinje u podnožju visoke Drinjače, pa se pruža dijeleći Plasu od Muharce podnožjem Velikog Sljemena (1931 m.), da se u stjenovitim kaskadama, obraslim zelenom šumom, sruši u dolinu Doljanke. U nižim krajevima visoravni raste bukva i bor, dok su viši predjeli goli i pusti, u koliko nijesu obrasli klekovinom (pinus montana). Ona nigdje ne čini kompaktne cjeline, nego raste u obliku oaza. Jedino je sjeverno podnožje Vel. Čvrsnice u cijelosti obraslo klekovinom i zato je neprohodno. Oko 1600 m. visine sreće se rjeđi šumski pojas munike (pinus leucodermis), a koja pojedinačno seže i do visine od 1800 m. Za razliku od klekovine nikad ne polegne, nego se ponosno uzdiže na kamenim stijenama i točilima poput diva, prkoseći svim vremeniskim nepogodama i uzdižući ponosno svoju tamnu krunu, sličnu odsječenoj piramidi. Od alpskog bilja spomena je vrijedan runolist ili kako se u narodu naziva krstarica (leotopodium alpinum), koje ima na Plasi, Muharici i Vel. čvrsnici. Općenito je široj. javnosti manje poznat, premda je botanički mnogo važniji, nalaz sibireae croaticae, malog grma, koji raste na nepristupačnim mjestima gorskih grebena Vel. čvrsnice. Godine 1905. otkrivena je ova sibireja na Velebitu i zato je dobila pridjevak croatica, a malo zatim našao je nju botaničar Reisner na susjednoj planini čabulji. Idućih godina nađoše je i na čvrsnici prof. Bošnjak i prof. Wandas Ona je jedan od rijetkih tercijernih relikata kod nas, a slična vrsta postoji i danas još u području Altaja i Tienšana u centralnoj Aziji, pa je doista vrijedno, da i naše planinare upoznamo s ovom rijetkom prastarom biljkom. Kao i sve druge kraške visoravni i čvrsnica je siromašna vodom. Vrela, u koliko ih ima, slaba su slojna vrela, pa većina Ijeti presuši. Nešto lokava (vrtače, koje ne propuštaj'u vodu) zatim sniježnici u dubokim bunarastim vrtačama nadomještavaju tako skupocjenu vodu ove kraške pustoši. Iznimkom je Muharnica, koja je bogata vrelima (šipčić, Jablan, Barnik, Kažnjevi, Piskavac, Leurda voda, Karak voda, Stubo voda, Bašić vrelo, Grkovac). Pomanjkanje vitkih lanaca i smjelo građenih vrhova, kao što ih nalazimo na Prenju, ne umanjuju ljepote ovoga čvrstog, zbijenog i prostranog sklopa, koji se smještajem pojedinih gorskih grebena dijeli u Plasu, Muharnicu, Vilirtac, Malu i Veliku Čvrsnicu. Plasa je visoravan, visoka oko 1400 m., položena između dolina Doljanke, Neretve i Grabovice, s odsjecima, koji se ruše do 1000 m. u spomenute doline. Građena je od jurskih vapnedijeli se u niži Gvozd i višu pravu Plasu. Gvozd je velika kraška uvala oko 2 km. široka, s mnogo malih vrtača, obrasla lijepom bukovom i borovom šumom. Prava je Plasa gola, na njoj ima većih vrtača, bez ijednog istaknutog vrha, pa njezini visovi Plasa (1577 m.), Greben (1483 m.) i Zagon (1421 m.) tek neznatno strše iz plohe visoravni. U sjevernOm se dijelu nalazi oko 20 m. široka, a 50 m. duga Crepulja, lokva u kamenoj pustari bez vegetacije na svojim obalama. Prema zapadu se visoravan uzdiže u greben Oštrovače (1865 m.), koja sačinjava iviou doline Dive Grabovice, pa se veže s Drinjačom (2045 m) koja spada u sklop Muharnice. Muharnica je od Plase odijeljena spomenutom dolinom Drijenča, pa se odatle proteže do podnožja Vilinca, Polja i Doljanke. Ona je za kojih 100 m. viša od visoravni Plase, a za razliku od nje, načičkana je iskidanim i masivnim vrhuncima, koji joj daju izgled nemirne visoravni. Građena je od jurskog i pjeskovitog vapnenca, te obiluje mnoštvom vode. I svojom je vegetacijom kontrast svim ostalim skupinama ovog planinskog sklopa. U istočnom dijelu dominira vrh Muharnice (1977 m.) s lijepim padinama u podrueju Jablana, pa se onda nesuvislo prislanjaju njegovi obronci uz Drinjacu, Veliko (1931 m.) i Malo Sljeme (1807 m.), koji tako neobično ukrašuju poglede s Plase. Sjeverno od vrha Muharnice zatvara Strmo Brdo (1837 m.) ovu istočnu skupinu, a koja je od zapadne skupine odijeljena lijepom i vrletima bogatom Valom. U tom zapadnom dijelu leže vrhovi Petrove Glave i Orlova Kuka (1777 m.), vezani Mejdanima, prostranom ravni, na čijem rubu prema Badovcu ima malo Jezerce. I zapadno od Drinjače prostire se ravan Podi, obrasla travom i puna dubokih bunarastih vrtača. Na njoj je Lokva, s koje vodi jedini put u Divu Grabovicu Vilinac je jedini vitki lanac na cijeloj čvrsnici, a pruža se smjerom szji, te dijeli Muharnicu od visoravni Vel. čvrsnice. Dok se prema sjeveru ruši širokim žljebovima i točilima u svoje podnožje, koje sačinjava Vala, dotle su mu južni obronci mnogo blaži i postepeno silaze u visoravan tvoreći oveća brda. Građen je iz pjeskovitog dolomita, koji je na površini pokriven slojevima ciglastocrvenim vapnencem. Otuda potječe crvenkasta boja grebena. Na istočnom dijelu lanca uzdiže se vrh Velikog Vilinca (2116 m.), koji se nekolikim vrhuncima, između se odijeljenim prevalama, veže na Mali Vilinac (1988 m.). Ovaj jedini vitki lanac imponuje kao kakva vulkanska piramida, kad ga gledamo u poprečnom profilu s Hasa na Prenju ili s Mijatove Jame na Vran planini. Svojim centralnim položajem u sklopu planine u toliko je važan, što nije pretjerano, kad se rekne, da se s Vilinca vidi sva Hercegovina. Prostrana Visoranan Vel. Čvrsnice položena je u prostoru između Vilinca i grebena Vel. Čvrsnice. U zapadnom je dijelu viša, prema istoku silazi u valovitoj plohi prema ivici Dive Grabovice. Ova siva, kršna i pusta visoravan ima sve oznake prave visoke kraške gorske ravni, a načičkana je dosta visokim brdima: Tumbetom iznad Šunjića Stana, Gargarom i Bijelom Drudom (1906 m.) ispod Vilinca te Velikom Kosom (2010 m.) u podnožju sjevernog grebena Vel. čvrsnice. Na njoj nalazimo uvala, zaravani s mnoštvom vrtača i škrapa raznolikog oblika, ukratko sve, što se zamisliti dade kao posljedica učinka atmosferskih padalina. Osobito je tim oblicima bogat istočni dio, gdje su se razvile baš na samom rubu visoravni tri terase, čije porijetlo nije tektonsko, nego je erozivne naravi. To su Bukova Glava i Osoj. Osoj je za 150 m. niži, a širok je oko 1 1/2 km., s površinom, na kojoj se stvorile poput nosne kosti šuplje stijene, vrlo uski klanci, s obih strana otvoreni, zatim niz strminu protegnute vrtače. Tu se ističe nazubljena Preslica i svojim glomaznim oblikom karakteristični Međedi, koji čuvaju vječnu stražu nad vrletima prije spomenute Radave. Sama Velika Čvrsnica sastavljena je iz dva donekle paralelna, ali oštro odijeljena grebena, koji se doduše uzdižu iznad visoravni tek nekoliko stotina metara, ali su im zato padine strme i odsjecene. Time dolazi do izražaja pločasta građa grebena, koja ovom najvišem dijelu planine daje njegov osobit i značajan izraz. To su glomazni vrhovi, poredani u dva lanca, u sjeverni viši i južni niži. Dok se sjeverni greben pruža prema istoku u ravnom pravcu, južni zakreće u razvijenom luku prema jugu tako, da nam oba lanca imponuju kao neprekidan niz relijefnih stijena, kad ih posmatramo frontalno s veliko-čvrsničke visoravni. Najviši su vrhovi smješteni baš nad tim strmim odsjecima grebena, koji prema jugu silaze blago u smjeru prema Drežničkoj ivici. U južnom se grebenu nalazi najviši vrh cijele planice Velika Čvrsnica ili Ploča (2228 m.). Ispod njeg leži oko 250 m. dubok cirk s morenama, a nešto desnije odatle ispod kote 2198 još jedan i to su jedina mjesta, gdje su u glacijalno doba postojali ledenjaci. Zapadno od vrha Vel. čvrsnice nastavlja se Draga Kosa (2217 m), čiji su kukovi neobično impozantni, kad ih posmatramo iz Masne Luke pod Jabukom, kako se smiono uzdižu iz svog podnožja, što ga sačinjavaju točila, vrtače i neprohodni klek. Kod kote 2198 zakreće greben prema jugu tvoreći dva impozantna vrha, bezimenu kotu 2161 i Veliki Jelenak (2170 m.), pa se onda greben gubi u Crnom Vrhu (1662 m.) i njegovom poprečnom rebru Rivinama. Na zapadnim padinama grebena ističu se vrtače golemih dimenzija, punih snijega, od kojih valja osobito spomenoiti orijašku vrtačastu uvalu Razval. Iznad Ivan Doca, u kome je krasno Blidinjsko Jezero ponosno se koči najzapadniji izdanak Vel. čvrsnice, Jelenak (1806 m.). Sjeverni greben Vel. Čvrsnice sličan je i po građi i po ostalim osobinama južnom grebenu, samo što je on nešto niži, a dominira u vrhovima Ploci ili Pešti Brdu (2040 m.) i Gavra niću (1965 m.). On se spušta postepeno u visoravan Male Čvrsnice tvoreći na njenom sjevernom rubu lijepe Merića Kukove i Paljike, koji strše nad Divom Grabovicom. Na visoravni Male Čvrsnice srećemo također pojedina brda, u čijim uvalama ima mnogo škrapa. Oko Težovnice i na Grabovskom ima nešto malo zemlje crvenice, na kojoj raste trava u malim busenima, pa je izuzev ova dva travnata mjesta ostala visoravan neobično pusta i bezvodna. Voda se isključivo dobiva topljenjem snijega, koga čobani vade iz ledenjače Koveljače. šume ima tek na stranama prema Neretvi kao i prema Drežnici, gdje nalazimo dvije terase s kraškim rudinama. Tu je Stari Klanac, kojim vodi odavna poznat stočarski put na Malu čvrsnicu, a ispod njeg su Delića Stanovi s izvorom zanimljivog potoka Petralja. Time završava ova pusta visoravan prelazeći u romantično predgorje Drežnice s vrletima Huma i Debele Ljuti, čiji je zadnji izdanak šipovaca iznad stanice Drežnice. U rano ljeto, kad okopne na visoravni snjegovi, kad procvjeta zimzelena crnjuša (erica carnea) na rubovima debelim snijegom nabitih vrtača, prostruji zimi zamrli život na ovoj planini. Stalnim i od davnine poznatim stočarskim putevima istjeruju čobani svoju stoku, sitnu i krupnu, na ispašu, da je ugojenu opet stjeraju oko Miholja dne s planine svojim domovima oko Raške Gore, Bijelog Polja, Rakitna, Brotnja i Posušja. Ispaše su od davnine dodijeljene pojedinim porodicama i selima, pa ih oni ljubomorno čuvaju kao starinci i starosjedioci služeći se iz godine u godinu ovim svojim steeenim pravom kroz nekoliko vjekova, jer nemaju pisanih tapija. Stanovi su građeni od suhozida, a prekriveni su daskama. Obuhvataju tek najnužniji prostor. Smješteni su u uvalama ili u podnožju brda na prisojnim stranama, zaštićenim od vjetrova, a u blizini kojeg vrela, lokve ili ledenjače. Kraj stanova su obori, ograđeni suhozidom za sitnu stoku, jer konji i volovi proborave cijelo vrijeme na otvorenom u većim stadima sami i bez nadzora. Najbrojniji su stanovi na Maloj čvrsnici i tu su stanovi Ćorića, Prgića, šunjića, Delića i Davidovića. Pod Vilincem na visoravni Vel. čvrsnice smješteni su Perov, Spasov i Kulidžanov stan, a na Plasi škobića i Zadre stanovi. Na Muharnici postoje samo dva stana i to Janjića u Vali i Hodžića na Rudini. Nastavaju ih pretežnom većinom Hrvati katolici, izreda Hercegovci iz Brotnja, Bijelog Polja, širokog Brijega i Posušja. Mnogo je brojnije nastanjeno sjeverozapadno predgorje u području Polja, gdje se nižu stanovi počevši od Gornjih i Donjih Bara sve do Svržnice i Risovca. U tom prostranom području borave na ispaši isključivo samo katolici iz gore navedenih krajeva. Ovo lijepo, visoko i dugo Polje leži u visini kojih 1200 m., pa ga možemo uključiti u ovaj opis, jer je usko vezano s planinskim masivom čvrsnice Proteže se u duljinu kojih 16 km. i to od Velikih ili Sovićkih vrata, na kojima je grob našeg vrlo popularnog hajduka Mijata Tomića, pa sve tamo do Blidinja u Ivan Docu. Kako je stisnuto između dva visoka planinska masiva, ne premašuje njegova širina nigdje više od 3 km. U sjevernom ga dijelu razdvajaju male uzvisine Kršnih Glavica i Badnji u Strmo, Rudo i Dugo Polje. Na ovim dvima zadnje spomenutim poljima nalaze se bogomilske nekropole s lijepo očuvanim relijefima, koji prikazuju prizore iz lova i viteške igre. Pod strmimi stijenama Lisca, Samara i Nadkuka leži u amfitreatralnoj udubini velika kraška uvala Masna Luka s mnogo izvora, koji natapaju ovaj najplodniji dio ovog polja. Inako najveći dio zauzimlju košanice, a tek mali biva obrađen. Tu uspijeva raž, ječam i zob osobito za kišnih godina. Prelazom preko Jabuke (1309 m.) i tamno zelenog Boricevca silazi se u donji dio Polja, u Ivan Dolac na prekrasno Blidinjsko Jezero. Omeđeno je padinama Modruškog Gvozda (1686 m.), ogranka Vran planine, kršnom Sesarušom i stijenama Jelenka (1806 m.), najzapadnijeg izdanka Vel. Čvrsnice. Njegove ravne i zelene obale, njegov položaj u podnožju dvaju tako impozantnih sklopova, kao što su čvrsnica i Vran planina, daju mu toliku ljepotu, da mu primjera ne nalazimo na daleko. Osobito onda kad ga posmatramo s visina Drage Kose pri zalazu sunca, kad se njegova površina lako zatalasa vjetrom i kad večernje rumenilo pozlati sivu i sumornu boju tužnog Vrana. Onda sav taj kraj poprimi starodrevni, arhajski izgled, pa nam se čini kao da je sadašnjost utonula u onu davnu prošlost, kad su na Rudom Polju nicali bogomilski stećci jedan do drugog ili kad se u Kongori sastajala kongrua hrvatskih knezova. Onda oživi svijest o veličanstvenosti čvrsnice, na kojoj se način života od predhistorijskih vremena do danas tek neznatno promijenio

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje