Gazi Husrevbeg spada među najslavnije vojskovođe i državnike, što ih je naša gruda dala Turskoj carevini, a kao dobrotvor, poglavito grada Sarajeva, oskače između svih sa svojim prosvjetnim i kulturnim ustanovama. Nevjerovatno velik imetak ostavio je za izdržavanje svoje velike zadužbine u Sarajevu i po drugim gradovima. On je Sarajevo podigao na drugi grad na Balkanu, a osim toga u svakom osvojenom gradu, kako se vidi iz Evlija Čelebije i drugih turskih kronika, podigao je negdje džamiju, negdje mekteb, a mnogo je gradova, koje je on osvojio ili njegovi ljudi: Muratbeg Tardić (rođeni Šibenčanin) i drugi. Za njegova begovanja pripojene su Bosni dvije banovine: jajačka i srebrenička. Osim toga po gtanici Dalmacije i po Dalmaciji osvojio je gradove: Skradin, Klis, Nadin, Otin, Knin, Karinj, Sinj, i mnogo drugih manjih palanaka. Ko je bio Gazi Husrevbeg? To nam je pitanje riješio dubrovački arhiv. On je naše gore list, porijeklom iz Travunije (Trebinje i okolica). Rodio se u Serezu u Trakiji kad mu je otac bio tamo sandžakbeg. Godina rođenja se točno ne zna, ali može se približno odrediti 884. (1480.). Otac mu je Ferhad beg brat Radivoja, kneza trebinjskoga, a maj'ka Selčuka, kći sultana Bajazita II. U njemu su se dakle sastale dvije krvć dviju rasa: mongolske i indoevropske, pobliže: turkmenske hrvatske. Kad mu je otac poginuo braneći Adanu kao sandžakbeg 891. (1486.), sultan ga je doveo u Carigrad i naredio da se uzgaja s njegovim sinovima. Prirođeni talenat, polet misli i ustrajna marljivost brzo mu pribave ljubav među učiteljima, a poštovanje među saučenicima. Mladi carević Mehmed silno ga je zavolio i bio mu je nerazdruživi drug i prijatelj. Kad je Mehmed imenovan namjesnikom u Kafi (sandžak na Krimu), poveo je sa sobom i Husreva kao druga i savjetnika. Prvi put Husrevbega nalazimo kao poslanika carevića Mehmeda u Moskvi 1500. gdje je boravio s misijom da izgladi zamršene odnošaje između Rusije i Turske. Tu je bio lijepo primljen od ruskoga cara i dvora. Za cijeloga boravka u Moskvi jeo je s vladarom za jednom trpezom. Prirodnom prijaznosti i finim diplomatskim ponašanjem dokončao je misiju na zadovoljstvo carigradske i moskovske vlade. Ali mu ne bijaše suđen dug boravak u Kafi, jer nesmiljena smrt pokosi mu 910. (1504.) zaštitnika, prijatelja i dobrotvora, mladoga carevića Mehmeda,. koga je Husrev volio svim žarom svoje duše. Iza toga prvi put sretamo ga u povijesti kao sandžakbega u Skadru. Koliko je tamo begovao nije nam poznato. 1521. ga susrećemo pod Beogradom kao smedervskog sandžaka, gdje osvaja grad Zemun. Po Nuhbetutstevarihu (55 str.) njemu se pripisuje i osvojenje Šapca. Iza osvojenja Beograda na naročitu želju Gazi Husrevbega sultan je dao Gazi Balibegu Jahjapašiću smederevski sandžak, a Husrevbegu Bosnu. U Bosni počinje pravo njegovo državničko, vojničko i kulturno djelovanje. Šta je taj čovjek kroz 21 godinu učinio čini nam se.nevjerovatno. Uza sve to što je uvijek vojevao sa Sulejmanom i bez Sulejmana imao je vremena da se pobrine za uređenje Bosne i njezin kulturni i prosvjetni procvat. Prva njegova vojna bila je na Jajce 1522., ali nije opravio ništa. 1523. silazio je pod Udbinu, ali ni tu nije opravio ništa,. nego osvoji samo tvrdi grad Ostrovicu, u koju je smjestio jaku posadu. Koliko se čini prvih godina sve su njegove želje bile skoncentrisane oko Jajca i jajačke banovine. Kušao je da zapriječi saobraćaj i dovoz hrane u Jajce, ne bi li tako prisilio posadu da se preda. Godine 1525. bio je pritijesnio Jajce, zato je opremljen Krsto Frankopan s 6000 ugarsko-hrvatske vojske, koji je proturio u Jajce hranu i municiju i prisilio Gazi Husrevbega na uzmak. Slijedeće godine sudjelovao je u muhačkoj bitci s 20.000 konjanika i s Gazi Balibegom izvojštio je pobjedu jednim napadom s boka i prouzročio propast ugarskog kraljevstva. Tu su Bošnjaci osvetili poraz kod Dobora 1408. godine. Iza muhačke bitke gradovi u Bosni, koje su Ugri posjedovali, ostali su izloženi sudbini i Gazi Husrevbegu. Naredne godine njegov vojvoda Muratbeg prolazeći ispod Jajca sazna; od jednog vojnika jajačke posade da s pomoću skalina može vrlo lako preko porušene kapije unići u grad. To on odmah javi Gazi Husrevbegu, ali bojeći se, da tajna ne izbije na površinu, jedne noći s družinom uvuče se kradom u grad i osvoji ga. Čim su se raznijeli glasovi o padu Jajca, svi ostali gradovi predali su se bez otpora; dapače banjalučki kapetan Andrija Radović pobjegao je prije, već je Husrevbeg došao pod Banju Luku. Eto tako nakon 64 godine opet Turci zavladaju cijelom Bosnom, koju bijaše osvojio sultan Fatih 1463. godine. 1532. kad je Sulejman krenuo na Beć, pridružio se turskoj vojsci kod Osijeka Husrevbeg sa 100.000 Bošnjaka i Hercegovaca. (To je na.jveći broj vojnika što nam ie poznato, da je Herceg=Bosna ppvela na vojnu.) Pošto je car Sulejman imao pune šake posla na Istoku, sklopi primirje s Ferdinandom, a rumelijskim begovima prepusti da uređuju osvojene pokrajine. U to je vrijeme Gazi Husrevbeg obraćao svu pažnju na grad Sarajevo, da ga podigne građevinama i trgovinom. Istom 1536. nalazimo bosansku vojsku pod Klisom, koju predvodi Husrevbegov vojvoda Muratbeg. Hrvatska vojska od 10.000 pješaka pođe Klisu u pomoć pod zapovjedništvom Petra Kružića, ali ga vojvoda Murat presrete kod Solina 4 ra-mazana 943. (1537.) i potuče do nogu. Na to se stanovnici Klisa razbjegnu, a Bošnjaci ga zaposjednu. Tim je povodom Husrevbeg dobio je čast »tereki« (unapređenje), a vojvoda Murat zijamet i plemstvo. Na prijedlog Husrevbegov Klis i okolišni gradovi postanu za se sandžak, a Muratbeg bude imenovan prvim kliškim sandžakbegom. Ova velika turska osvajanja po Ugarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, ponukaju cara Karla V. da pripremi otpor i po'kuša suzbiti Turke natrag. Tako dođe do Kacianerove vojne na Osijek. Gazi Husrevbeg s rumelijskim bezima na brzu ruku sakupi vojsku i dočeka ga kod Osijeka, gdje ga potuče tako, da je sam Kaciansr jedva umakao s bojnoga polja 1537. Po nagovoru Mlečana, koji su 1538. osvojili Novi u Boki Kotorskoj, pobune se i Brđani i uskrate sultanu danak. Već je slijedeće godine uspjelo Husrevbegu s rumelijskim sandžacima ponovno osvojiti Novi, a zatim obratiti pažnju na Brđane. 1541. godine pogibe od ruke jednog člana iz plemena Kuti, koji mu zarinu nož u trbuh. Po narodnoj predaji to je mjesto prozvano Drobnjak, jer je tu zakopan drob Gazi Husrevbegov, dok mu je tijelo preneseno u Sarajevo i sahranjeno pokraj njegove džamije u posebnom turbetu. Ovako se kod nas uobičajilo prikazivati smrt Gazi Husrevbegovu. Međutim, po svoj prilici, istini će odgovarati vijest, da je umro prirodnom smrću u Sarajevu, kako se to vidi iz rukopisa br. 1125 u Balkanskom institutu u Sarajevu, gdje se veli, da je Gazi Husrevbeg, bosanski sandžak umro u gradu Sarajevu 23. safera 948. (18. lipnja 1541.): »Vefati Gazi Husrevbeg livai Bosna der nefsi Saraj 23. saferulmuzafer 948.« To vidimo i u kronici Rustem paše, velikog vezira i suvremenika Gazi Husrevbegova u dogođajima iz god. 1541. Više glavnih vrata džamije na mermerploči napisana su tri arapska distihona, koji glase u prijevodu: Husrevbeg za božju ljubav tu džamiju diže, Da u njojzi dobri ljudi Bogu sedždu čine. On je sij'o dobra djela, pomag'o junake, Uzdržav'o pobožnjake, sjek'o dušmanine; Hvala Bogu, tarih reći, koji mu dosudi: »To je kuća pravovjernih i zahvalnih ljudi.« U zadnjem stihu arapska slova sadržaju tarih (doba gradnje), koja pokazuju 937. godinu po H. (= 1530.) Na vratima Husrevbegova turbeta uklesan je na kamenoj ploči izbočenim pozlaćenim slovima ovaj natpis (u prijevodu): Reče jedan dovadžija, Koji s dovom tarih sklada: »Nek svaki dan milost božja I blagoslov na njeg pada!« Zadnji stih u nadgrobnog tariha je hronostih, iz koga doznajemo godinu Husrevbegove smrti: 948. po Hidžri (1541.). Natpis na vratima Muratbegova turbeta glasi (u prijevodu): »iKada Muratbeg preseli s ovoga svijeta, neko saznade pa reče: Neka Bog blagoslovi dušu Muratovu.« Godina smrti Muratbegove je 952. (1544.). Evlija Čelebi veli o Husrevbegu slijedeće: »Ovaj vezir,koji je bio mudar i razborit kao Asaf (glasoviti državnik mudroga Salamona) dugo je živio i pune trideset i tri godine bio namjesnik u bosanskom Serhatu. Od Mlečana (kršćana) oteo je 170 gradova i palanaka. Još i sada u bosanskom serhatu imade 41 džamija, u kojima se džum'a klanja, i preko 300 vakufa. Njegovo mubareć tijelo leži u haremu na lijevoj strani džamije pod visokim kubetom. Svi muslimani ulazeći i izlazeći iz džamije skrušeno se mole za njegovu dušu (»uče mu fatihu«). Nek je božji blagoslov na njega!«