Godina 1941. bila je po Svetoj Stolici proglašena svetom godinom Hrvata. Te godine navršilo se 1300 godina cd pokrštenje Hrvata i veza sa Svetom Stolicom. Određeno je bilo, da se povodom svete godine u Zagrebu o Uskrsu održi velika izložba hrvatske crkvene umjetnosti, ali ta zamisao radi ratnog stanja u zemlji nije mogla biti ostvarena. Božija Providnost na mjestc ove skromne izložbe baš tada o Uskrsu na ovu veliku obljetnicu Hrvata nadarila je hrvatski narod najvećim darom, što ga može jedan narod doživjeti, ta Božija Providnost dala mu je slobodnu Nezavisnu Državu Hrvatsku. Godine 1938., 1939. i 1940. radio sam sa gosp. Vejsilom Ćurčićem, kustosom sarajevskog muzeja u miru na prikupljanju materijala hrvatske crkvene umjetnosti sa teritorija Bosne i Hercegovine, za namjeravanu izložbu u Zagrebu. Radeći na ovome poslu, upoznao sam se na terenu s mnogo liepih staro. kršćanskih spomenika, među kojima najljepše mjesto zauzimaju starohrvatski pleterni spomenici. Tih hrvatskih narodnih spomenika, koji najvjernije predočuju autohtonu hrvatsku umjetnost, našli smo priličan broj i ako su to samo slučajni nalazci, jer ih do danas na ovome terenu nije još nitko pobliže iztraživao. Na cielom terenu Bosne i Hercegovine našli smo više sigurnih tragova temelja starohrvatskih crkava. Te temelje treba (istom) pomno prekopati, a u njima će se bez sumnje naći dragocjeni povjesni material starohrvatske umjetnosti. Istina, dosta je toga već raznešeno i u građevne svrhe upotrebljeno, a ovo što je poznato i sada se većim dielom nalazi u privatnom vlastništvu, te će bezuvjetno propasti, ako se tome ne posveti veća pažnja. 0 starohrvatskim spomenicima u Bosni 1 Hercegovini nije do nedavno nitko pisao, a i ako su ih gdje spominjali nazivali su rimskim i longobarskim. Prve viesti o starohrvatskoj ornamentici u Bosni i Hercegovini donio je gosp. Vejsil Ćurčić u časopisu »Napredak« 1933. godine i »Hrvatskorn Dnevniku« 1938. godine. Zato se kod nas vrlo malo i znade o hrvatskim spomenicima iz Bosne i Hercegovine, te kada je god govor o ovim spomenicima misli se samo na cne po Dalmaciji. Međutim danas je jasno, da geografski prostor kuda su se prostirali hrvatski spomenici ide cielom obalom Jadranskog mora, pa Hercegovinom i Bosnom sve do Drine. Zato mi je želja, da sa ovom svojom skromnom radnjom prikažem sve do danas na terenu Bosne i Hercegvine nađene hrvatske spomenike. Ovo su kako sam već napried spomenuo samo slučajni nalazci, a koliko će bogastvo tih spomenika biti tek onda, kada se ovaj najvažniji dio naše poviesti temeljito iztraži. Najiztočniju granicu ovh spomenika obilježuje nad nadpis nađen u ruševinama neke stare crkve u selu Drenovu kod Prijepolja. Paleografički oblici toga nadpisa, koji se čita TE CHRISTE AUCTORE PONTIFEX.. ), su tipično starohrvatski, pa je bez svake sumnje i crkva u Drenovu kod Prijepolja hrvatskog poriekla. U doba hrvatskih vladara bilo je po Bosni i Hercegovini mnogo crkava čije su dimenzije istina bile malene, ali je njihova unutrašnjost ukrašavana jednom neobično liepom ornamentikom. Karakteristika toga hrvatskog ornamenta jest pletenica ili pleter, a sastavljen je ođ vrpce koje se međusobno prepleću. Dosta često pleter je sastavljen i od dvije vrpce, a najčešće se primjenjuje u gornjim prozorskim pragovima, kao što je to naš slučaj iz sela Osjeka kod Sarajeva. Za dvopetljasti pleter imamo analogije i na drugim mjestima. Tako na primjer dvopetljasti pleter nalazimo na pluteju crkve svete Nedjelje u Zadru, na plutejima krstionice svetoga Dujma u Splitu, pa ha kapiteiu svetog Stjepana u Dubrovniku itd. Pleterni ornament postaje temelj raznih kombinacija. Vrpce idu jedna preko druge tako, da u svome spletu čine malu kružnicu. Pletenice se proširuju na taj način, da se iz svakoga spleta koji opisuje kružnicu sliedeći splet opet proširi tako, da opiše veću kružnicu. Od pletera izvode se još i razni geometrijski obiici kao rombi, kvadrati, trokuti i slično, pa se onda pleterom okruženi prazni prostori izpunjavaju rozetama, križevima, pticama a i drugm ornamentnim motivima. Vrlo čest starohrvatski ornament je i motiv spiralnih kukica »rakovica«, pa je i od ovog motiva kod nas nađeno primjeraka u Rapovini kcd Livna i selu Vrbi kod Glamoča. U Kotaru sarajevskom bilo je više starih crkava, koje je izdržavala hrvatska vlastela. Dr. Krunoslav Draganović piše: Najstariji popis bosanskih crkava, darovnica bana Ninoslava, govori također o biskupskom posjedu u selu Vrutcima blizu izvora Bosne gdje je bila crkva svetoga Stjepana prvog mučenika, Njezine ruševine dobro je vidio još prije 80 godina njemački konzul Blau. U selu Blažuju bili su posjedi bosanskog biskupa prije 700 godina. Darovnica bana Ninoslava spominje te posjede 1244. godine, a među ostalim spominje i selo Bulino u župi Vrhbosni. Na biskupskom posjedu bila je i crkva svetcga Blaža, po kojoj je vrlo vjerojatno i selo dobilo svoje ime Blažuj.2) Osim gore spomenute dvije crkve u Sarajevskoj okolici ima još dosta mjesta gdje su se zadržaia imena »Crkvina« ili »Crkvište«, a gdje su nekada stajale crkve. Ovdje hegdje bila je i katedralna crkva bosanskog biskupa posvećena svetome Petru. Pored toga što je u sarajevskoj okolici bilo toliko crkava ipak nam od gradjevnog njihovog materijala do danas nije skoro ništa ostalo. Jedini spomenik iz toga vremena jest jedna kamena ploča nađena u selu Osjeku u Sarajevskom polju, koja potječe od neke hrvatske crkve u tom kraju. Kamen ove ploče je lapor duga je 55 cm, široka 40 cm i debela 10 cm. Ornamentirana je dvopetljastim ornamentom, užetastom gužvom i trokutićima. Gornja strana joj je profilirana o donja čini luk. Na prelomu gdje je ploča razbijena ostala. je polovica po dužini prelomljenog križa, koji tvori tropetljasta vrpca. Kamen je služio kao ukrasni dio više prozora crkve i razdvajao je dva prozorska luka. U Bihaćkom kraju na Humačkim Glavicama između Bihaća i Klokota na mjestu zvanom »Kapitul« imaju ostatci jcdne crkve. Samim imenom, koje je bez dvojbe nastalo od Kaptol dovoljno je obilježeno značenje ovog mjesta. Prekopavanjem ustanovljeno je, da je tu stajala neka rimska zgrada.3) Međutim nađeni su na tom mjestu i ostatci starohrvatske crkve. Od tih ostataka jedan je ulomak od pluteja sa profiliranim obrubom i zupčastim ornamentom i dvopetljastim pleterom. Drugi komad koji je tu nađen ostatak je starohrvatskog kapitela. U zidine ove crkve bile su uzidane mnoge rimske stele. U okolici Livna nađeno je nekoliko ostataka od starohrvatskih crkvenih spomenika. Na starome katoličkom groblju Rapovine u neposrednoj blizini Livna, vidile su se još do nedavra ruševine neke crkve. Prije nekog vremena Livnjaci su ogradili to svoje staro groblje zidom, pa su sve kamenje iz temelja te crkve uzidali u grobaijsku ogradu. Po narodnoj predaji bila je tu crkva svetoga Petra, a tome u prilog ide i nadpis, koji je u tim ruševinama nađen. Ovaj nadpis je duga kamena ploča od lapora, dimenzije su joj: duljina 1.22 m, širina 0.25, debljina 0.14 m. Ploča je od arhitrava crkve s ornamentom rakovica izpod kojih stoji nadpis: ... FERRE DIGNATUS EST AT HONORE (m) BEATI PETRI AP(osto)LI P(ro)REMEDIO ANIME SUE4)... Ovom arhitravu podpuno je analogan odlomak s nadpisom hrvatskog župana Prištine iz Zdrapnja kraj Bribira, koji se ubraja u prvu polovicu IX. vieka (Karaman: Iz kolievke hrvatske prošlosti). Sudeći po pismu, koje je na arhitravu iz Rapovine, ne smijemo ga tako rano datirati i bit će da potječe istom iz X. ili XI. vieka. I red kuka ne ide onim smjerom kao na starijim sličnim komadima, nego obratno t.j. od lijeva na desno. Na istcm groblju u Rapovini nađen je komad kamene grede, koji se čuva u franjevačkom samostanu Gorici kod Livna. Kamen je razbijen na dva komada, obadva komada su duga oko 28 cm, širina im je 13.5 cm, a debljina 11.5 cm. Nadpis na toj gredi glasi: . . . OPERAS XPM5). Pored ova dva nadpisa nađena su na istom groblju i dva veća fragmenta pluteja sa ornamentom tropetljaste omamentike, a čuvaju se skupa sa, arhitravom u plapidariumu sarajevskog muzeja. Još na jednom mjestu u blizini Livna nalaze se ostatci hrvatskog pleternog ornamenta: U franjevačkcm samostanu Gorici čuva se nekoliko fragmenata pleternog ornamenta. Ovi fragmenti su od kamena vapnenca, tri komada od ovih iragmenata pripadaju jednoj ploči i daju se sastaviti, cvako sastavljeni čine ploču, koja je duga 60 cm, široka 35 cm, debela 10 cm. U Glamoču kao i po njegovoj okolici vrlo se često nalazi ostataka od hrvatskih crkvenih spomemka. U kotaru glamočkom mora da je bilo više hrvatskih crkava. U selu Vrbi i Ra doslijama vide se i danas temelji neke stare crkve. Narodna predaja kaže za ono mjesto u Eadoslijama, da je tu nekada stajao franjevački samostan i crkva svetoga Ilije. Kada su Turci zaposjeli Glamoč, pcpravljali su glamočku tvrđavu i tom prilikom i mnoge hrvatske crkvene spomenike ugradili u njene zidine. Dosta je vremena prošio, kako ova tvrđava ne služi više nikakvoj svrhi, pa je i zub vremena ucinio svoje, a kamen raznešen u druge građevne svrhe. Tamc negdje oko 1900. godine bio je glamočki grad porusen I kamenje prodavano kao građevni materijal, od kojega je vecina kuća u Glamoču sagrađena. Tako su i naši hrvatski crkveni sĐomenici. koii su bili uzidani kao građevn: kamen tvrđave, nastavili i dalje služiti kao građevni materijal glamočkih kuća. U gradskoj džamiji, koja je pcdignuta uz same gradske zidme vidio sam prije par godina lijep komad tropetljastog hrvatskcgpletera, koji je pri samom podkrovlju u zidinu uzidan, a Bog zna koliko ih još ima kod kojih ornamenat nije prema vani okrenut. U kući Sulje Solaka uzidana je jedna ploča od kamena lapora, čije su dimenzije 50X50 cm. Ornamenat ove ploče dvcpetljasti pleter, koji pravi četiri kvadrata, a u svakom je kvadratu po jedan križ. Ova ploča je bezuvjetno služila kao plutej neke hrvatske crkve IX. ili X. stoljeća.6) U selu Vrbi kod Glamoča nađena je jedna ploča isto cd kamena lapora, duijine 42 cm, širine 22 cm i debijine 9 cm. Na ovome kamenu lijepo je sačuvan starohrvatski ornamenat spirainih kukicarakovica. Ispod rakovice bio je vjerojatno pleterni ornament ili nadpis, iii je taj nažalost obijen. odakle ga je pisac ovih redaka, da bi ga sačuvao od propasti, prenio u franjevački samostan Goricu kod Livna. U selu Radoslijama u kući Ivana Bilandžića bila je do nedavno uzidana jedna ploča sa starohrvatskim ornamentom, a sada se nalazi u splitskom muzeju. Pioča je od kamena vapnenca, a razbijena je u dva diela, koji sastavljeni čine duljinu od 143 cm., širinu 70 cm. i debljinu 14 cm. Ploča je vrlo liepo i bogato ornamentirana. U naokolo je ornamet tropetljastog pletara, koji zatvara oko 25 cm. široko poije, koje je izpunjeno ornamentom vinove loze i rozetama. sl. 3.) No groblju u Carevu na Glamočkom Polju nalazi se jedan liep stečak (nadgrobni spomenik). Kamen je vapnenac, dimenzije su mu 190 cm. dužina 100 cm. širina i 35 cm. debljina. Ornament na ovome spomeniku isti je kao i kod spomenika iz Radoslija, samo što kod ovoga (spomenika) nema vinove loze i rozeta. Tab. sl. 4. Bez dvojbe je ovaj spomenik od neke hrvatske crkve iz Giamoča ili njegove okolice a datira iz IX. ili X. stoljeća, pa je istom kasnije valjda u XIV.. ili XV. stoljeću uzet kao gotov kamen za nadgrobni spomenik. Na spomeniku je kasnije uklesana sa prednje st.rane grana i oko nje rozete, sa stražnje strane scena lova, a po strani postranice uklesan je nadpis bosančicom, iz koga se vidi, da je to grob nekoga Milutina Marojevića i njegove žene Vidosave. U Glamočkom šetalištu »Busiji« uz put odmah do šetalištne kavane poredano je više rimskih spomenika, koji su nađeni u glamočkoj okolici. Među tim spomenicima odmah upada u oči jedan vrlo iiep i zanimljiv kamen, a na kojem se razpoznaje da nije rimski spomenik. Kada bolje razgledamo ovaj karnen, doći ćemo brzo do uvjerenja, da on predstavlja jedan starohrvatski crkveni spomenik. Ovaj spomenik je od kamena vapnenca i dosta oštećen. Na. njemu je prikazano podnožje Isusova raspela, od koga se samo jedan dio nogu vidi. Izpod raspela su dvie Ijudske prilike, jedna veća a druga manja, Ova manja prilika stoji sa izpruženom desnom rukom prema gore i drži kalež u koji kaplje iz nožnih rana krv Isusova. Donji dio nogu Isusovih, premda oštećen, dobro se raspoznaje da noge nisu prekrižene, što nam je dovoljan dokaz da ovaj spomenik spada u doba, koje mi ovdje obrađujemo. Odjeća ovih Ijudskih prilika posve je slična odjeći sa starohrvatskih spomenika. Svakako će biti da i ovaj spomenik potječe iz koje starohrvatske crkve glamočke okolice. U biizini Mostara u selu Cimu nađeno je dosta ostataka od nekih starih zidova. Među ostalim nađeno je tu kamenih pragova od prozora i vrata, gladkih stupova i dva ukrasna iragmenta. Od ovih fragmenata jedan je kamen od vapnenca dug 43 cm., širok 21 cm. i debeo 20 cm. Strane ovoga karnena su grubo oklesane, a na prednjoj strani izrađen je okvir, koji zatvara oko 14 cm. široko polje na kome je izklesan na desno okrenut paun. Kamen je pri prednjem svome dielu odbijen, pa se od pauna ne vidi ciela glava, nego samo jedan dio nje i krune. Analogija ovome paunu naći ćemo mnogo na starohrvatskim crkvenim spomenicima. Ovakve paunove susrećemo na arkadi cibori nad glavnim oltarom u katedrali na Rabu, pa na ciboriju svete Marte u Biaćima, a potječu iz IX. stoljeća, U selu Cimu nađen je i jedan ulomak od pluteja, od koga nam je ostao samo manji dio okvira. I ovaj ulomak je od kamena vapnenca 25 cm. je dug, 20 cm. širok i 8 cm. debeo. Omamenat na njemu je pleter, koji je činio okvir pluteja, a sredina je bila izpunjena vjerojatno vinovom lozom, od koje se i na ovom fragmentu vidi jedan dio grozda. Ovaj pleter jako je sličan onome sa starohrvatskog oltara iz crkve na »Stupovima« u Biskupiji kraj Knina. Njemu je neobično sličan i pletar na donjem rubu ploče sa prikazom prizora iz Evanđelja u muzeju sv. Donata u Zadru: Pohod Marijin, rođenje Kristovo i poklonstvo triju kraljeva (Usporedi, Karaman: Iz koljevke hrvatske prošlosti. I ovdje u selu Cimu sudeći po ovim nalazcima radi se po svoj prilici o nekoj starohrvatskoj crkvi, pa bi i tu kao i na svim ostalim mjestima trebalo kopati. U selu Zavah u Hercegovini blizu današnjeg grkoi-stočnog samostana Zavala na mjestu»Crkvini« vide se tragovi neke stare crkve. Po narodnoj predaji ovo je bila crkva svetoga Petra. Tome u prilog ide i velika narodna svečanost, koja se ovdje održaje isvake godine o Petrovdanu, a ne o Gospi kojoj su grko-istočni samostan i crkva posvećeni. Razmotrimo li pomnije ruševine ove stare crkve, brzo ćemo doći do uvjerenja, da su to zapravo dvije crkve t. j. jedna starija a druga mlađa, koja je podignuta od ruševina stare crkve. Ova starija crkva je starohrvatska, a mlađu su kasnije, pošto . je ova porušena, grkoiztočnjaci na njenim zidinama podigii. Najbolju potvrdu o tome daje nam Hristifor Mihajlovie, iguman Manastira Zavale, koji u Glasniku muzeja 1890. godine na strani 727 i 273 piše ovo: »Sad ćemo okrenut opet po ruševinama. ove crkve. Kad i koliko bolje razgledamo te razmislimo, nama ćemo se uvjeriti, da je ova crkva dva puta građena i obarana. Još po nekim znacima moglo bi se vjerovati, da je negda ovdje bila povelika i krasna crkva. Zid, kome se i sada vide tragovi, istina, zidan je liepo i tvrdo, ali se vidi, da je zid od prvobitne zgrade. Na samcm klesancm kamenui naiđe, da je koji okrenut unutra, tj. licem prvašnjeg zidla u sadašnji zid, pa šta više nalazi se kamenijeh ploča, koje su najljepše išarane raznijem vezovima, i sve ove ploče okrenute su u zid tako, da im se nikako bez (šare) ne može vidjeti. To je, počem rekoh, da je građena cd ruševima prve crkve, kac i u teška vremana za slobcciu. Između ostalih je sam takvu jednu ploču našao u zidu i donio u manastir. Duga je 93 cm. a široka 49, na kojoj se nalaze usječene dvije ptice, okrenute jedna sprama druge, a obje drže kljunove u jednoj čaši. Ostale ploće od poznatijih dosad samo su raznijem ^arama navezene. Po svoj prilici sadašnja crkvica građena je, kad su voda mlečići bili tj. svršetkom XVII. i u početku XVIII. vieka, pa kad su ih Turci u prvoj četvrti XVIII. vieka iz ovih krajeva protjerali, onda su ovu crkvu srušili. Kod nje ima i starih grobnica, a sad je tu groblje pravoslavnih stanovnika iz Zavale. Do 1867. ovdje su se kopali i rimo-katolici, kojih ima u Zavali nekoliko kuća. Zbog toga oni su do pomenute godine držali, da je ova crkvica njihova. Rečene godine pokušaju isti rimokatolici sebi načiniti ovu crkvu, i tako se povede oštra parnica između pravoslavnih i rimo-katolika oko nje. Napošljetku turski sud pošto komisija sve pregleda, oblik crkve, kud je okrenuta, kao i po dokumentima, koje sam napried spomenuo, konstatuje i izda hućum, da je crkva pravoslavna. I time su od tada i radi kopanja mrtvaca sa svijem rimokatolici iz nje izključeni. Na svaku stranu okolo zemljišta je sve i danas svojina manastira Zavale«. Kako se iz napried navedenog pisanja igumana Hristifora Mihajlovića vidi, grkoiztočnjaci su hrvatsku crkvu pretvorili u svoju. Kada su katolki htjeli na svojoj crkvi da podignu novu, tada su oni, kako to sam iguman kaže, godine 1867. poveli oštru parnicu kod turskih vlasti i pravno je prisvojili. Dokumenti koje spominje iguman Mihajlović, na temelju kojih je turski sud presudu izrekao su dva turska fermana iz godine 1591. i 1599. a koji spominju da je crkva svetog Petra ugor. Da je to uistinu starohrvatska crkva o tome ne može biti sumnje, jer one ploče uzidane u zid nove Crkve koje su izšarane raznim vezovima, nisu ništa drugo do u ovoj radnji priložene slike sa starohrvatskim omamentom tropetljastog pletera, Suvišno bi bilo i dokazivati hrvatsko porieklo ove crkve. Omamenat sa nađenih ukrasnih ploca, njegova sličnost i istovietnost sa ostalim hrvatskim spomenicima IX. i X. stoljeća odmah je svakom jasno uočljiv. Nije izključeno da je ovu crkvu podigao baš hrvatski kralj Pavlimir, koji je po Dr. Krunoslavu Draganoviću (Croatia sacra 1934.) u Zavah pokopan, te da se i njegov grob nalazi negdje pod tim ruševinama. Na ovoj »Crkvini« nađeno je 6 komada ploča od kamena vapnenca, a svi su pluteji valjda od oltarske pregrade. Na tabli slika 5. ploča je dugačka 55 a široka 44 cm.Ornamenat je gore u profiliranom okviru položeni tropetljasti pleter, a dole također od tropetljastog pletera izveden krug, iz čije se sredine kroz njega propleće četverotraka zviezda. Na tabli slika 6. ploča je duga 55 a široka 44 cm. Ornamenat joj je šesterotraka zviezda od pravaca i polukružnica tropetljastog pletera. Na tabli slika 7 dimenzije ploče su 70X45 cm, a omamentirana tropetljastim pleterom, koji je sastavljen od kružnica kroz koje se propleću kvadrati. Omamenat ove ploče podpuno je sličan omamentu sa krstionice u Splitu. Na tabli slika 8 ploča je velika 60X42 cm. Ornamenat joj je također tropetljasti pleter, koji čini okvir po rubovima ploče i izpunjava nutarnju sredinu, a sredinu sa krugom i kutove zatvaraju polukrugovi, dok cielu ploču prekrižuju dvije dijagonale. Na tabli slika 9 veličina ploče je 90X50 cm., čija je figuralna omamentika vrlo zanimljiva. Ploča je razdieljena sa jednim profiliranim frizom na dva polja, gornje manje polje izpunjava tropetljasti pleteni vienac, a donje dvije stilizirane ptice, jedna veća pograbila je drugu manju. Sličan motiv nalazi se u Karamanovom djelu »Iz kolijevke hrvatske prošlosti« slika 106. iz muzeja u Kninu. Reljefi koji su dosta slični ovome motivu nalaze se na »bogumilskim« grobnim spomenicima. Na tabli slika 10 ploča je velika 25X45 cmm., a figuralni motiv sastoji se od dvije jedna prema drugoj okrenute ptice, kako piju vodu iz kaleža, koji stoji među njima. Ptice imaju na glavi krunu, a rep im je zavijen poput spirale. Analogiju ovoj našoj ploči nalazimo na arkadi ciborija nad glavnim oltarom u katedrali na Eabu iz XI. stoljeća (Karaman slika 41.). Osim sa Raba Karaman navodi ovakve motive iz svetog Mihajla u Stonu, dakle iz neposredne blizine Zavale, kao i na jednom fragmentu iz župe kraj Dubrovnika. Ovakvi motivi s pticama i kaležom vrlo su česti i u starokršćanskoj dekoraciji kao simbol aluzije na svetu Euharistiju. Sve gore opisane ploče nalaze se u grko-istočnom samostanu Zavali, a na samome »Crkvištu« našlo bi se bez sumnje još mnogo takvih ako bi se kopalo i pomno pretraživalo. Ovo bi bili dosada poznati ostatci hrvatskog ornamentalnog crkvenog namještaja iz Bosne i Hercegovine. Vjerojatno da će se toga tokom vremena još mnogo naći, jer kako sam već više puta spomenuo svi su ovi dosadašnji nalazci samo slučajni, pošto se ovim starinama kod nas dosada nije posvećivala nikakva pažnja. Danas će to biti bezuvjetno glavno polje rada, koje će nam osvietliti najljepše stranice naše poviesti. NAPOMENA: Fusnote dostupne u PDF formatu