I. 20-godišnja štetna politika bivšeg Monopola u hrvatskim krajevima Kroz prošle 23 godine bivša monopolska politika išla je sustavno za tim, da ekonomski uništi hrvatske krajeve. To su utvrdile mnoge skupštine sadilaca duhana. Takvom protivhrvatskom monopolskom politikom gojidba duhana u Dalmacij i bila je podpuno uništena, pa se išlo za tim, da se uništi gojidba duhana i u Hercegovini. U čemu se sastojala po hrvatski narod štetna monopolska politika, koju je vodio bivši monopol u prošlim vremenima? U prošlih 20 godina predstavnici bivšeg monopola sve su radili sami i nikada nisu ni za što pitali sadioce, niti su željeli ma šta čuti od sadioca prigodom rješavanja duhanskih pitanja, koja su jednako bila važna za sadioce kao i za monopol. Nikakvih dobronamjemih sugestija nije primio srbski monopoi. Čak je bilo slučajeva, da nisu htjeli primati ni predstavnike hercegovačkih sadioca duhana. Bivše monopolsko zakonodavstvo — monopolski zakon, pravilnik i objava — donosili su srbski birokrati za zelenim stolovima po svome ćeifu i nije im ni na kraj pameti bilo kakve će praktične koristi donieti seljačkom narodu takvo zakonodavstvo. Redaktori bivših monopolskih zakona i propisa namjerno su išli za tim da zakonodavstvo siuži na štetu naroda. I zaista bivše monopolsko zakonodavstvo služilo je samo na štetu hrvatskom narodu. Prošla monopolska politika išla je sustavno za tim, da sadioeima nanese što više štete u glavnim pitanjima sadnje i odkupa duhana. Po bivšim monopolskim propisima beogradska monopolska uprava imala je izključivo pravo odobravanja i nadzora i rukovodjenja nad sadnjom i odkupom duhana. Ta nametnuta zakonska forma omogućila je bivšoj monopolskoj politici, da hercegovačko-dalmatinskim sadiocima duhana nanese što više štete u glavnim duhanskim pitanjima sadnje i odkupa duhana. Kod odobravanja ukupne sadnje duhana osjetno se smanjivala sadnja duhana u hrvatskim krajevima. Bezobzirno smanjenje sadnje duhana provela je beogradska monopolska uprava 1933. i 1934. god. Dalmaciji je te godine smanjena sadnja duhana na 11 milijuna sa prijeratnih 100 milijuna strukova duhana, što znači da je Dalmacija sadila u 1933. god. jednu desetinu prijeratne sadnje duhana. I Hercegovini je takodjer smanjena sadnja 1933. godine i to sa 160 na 70 milijuna strukova. Tu redukciju sadnje duhana motivirali su pojavom velikih pričuva duhana u skladištima, ali te pričuve nisu nastale krivnjom hercegovačko-dalmatinskih sadilaca duhana, već krivnjom nesposobnih srbskih a i nekih podrietlom hrvatskih činovnika beogradske monopolske uprave, koji su morali voditi daleko veću brigu o izvozu duhana i izvoz tako urediti, da se stranim državama prodaje 5 šestina naše produkcije duhana, a ne samo 1 šestina, koja se količina izvozila prije 1938. godine. Visoki činovnici na prodaji u beogradskoj monopolskoj upravi nisu vodili računa o izvozu duhana već samo o svom džepu (velikim plaćama, godišnjim nagradama od monopola i tvornice žigica, o dobivanju cigareta, o nadnicama sa raznih sjednica i dr.). U prošlim vremenima bivši monopol vodio je brigu samo o sadnji duhana u bivšoj Srbiji. Tako je bivša Srbija sadila 8,9 pa i 12 puta veću sadnju od Hercegovine (1936., 1934. i 1935. g.). Kolika je bila ogromna razlika u odobravanju sadnje duhana u bivšoj Srbiji i na području N.D.H. u prošlim vremenima, najbolje pokazuju ovi službeni brojidbeni podatci: Bivši monopol išao je tako daleko u favoriziranju sadnje srbskih duhana, da je samo jednom kotaru bivše Srbije (Prilep) odobravao veću sadnju duhana nego čitavom području N.D.H. što jasno svjedoče uzporedni službeni brojidbeni podatci: Kotar Prilep imao je u 1933. i 1934. godini dva puta veću sadnju duhana od ukupno svih duhanskih ureda na području N.D.H. Zar to nije bila sramotna duhanska politika podpunog uništavanja hrvatskog naroda? Da bi što više smanjio sadnju duhana čistim hrvatskim krajevi.ma bivši je monopol po nalogu ondašnjeg ravnatelja monopola Dr. Josipa Markovića zabranio sadnju duhana na onim brdskim zemljama na kojima se od uviek sadio duhan. To je bilo krajem 1938. godine i početkom 1939. godine. I tako je u Ljubuškom bivša monopolska uprava zabranila sadnju dunana na svim zemljama izpod glavne ceste. Kasnije, nakon mnogih tužbi jedva se dozvolila sadnja duhana ispod eeste i to samo onim sadiocima, koji nemaju zemlje iznađ ceste. Bivši monopol odobravao je bivšoj Srbiji preveliku sadnju duhana i to toliku, koju sadioci nisu mogli ili nijesu htjeli zasaditi. To najbolje potvrdjuje 1938. godina. Te godine bivšim dvjema banovinama (Vardarsko j i Drinskoj) odobrena je bila sadnja od 1.057 milrjuna strukova, a one su zasadile samo 630 milijiuna strukova. A to znači da su U krajevi posadili 1938. godine U38 milijuna strukova duhana inanje o dodobrene sadnje. Bivšoj Primorskoj banovini te godine bila je odobrena sadnja od 160 milijuna strukova, a sadioci duhana zasadili su te godine 10 milijuna strukova više od odobrene sadnje (170 milijuna strukova). To se najbolje vidi iz ovih uzporednih brojidbenih podataka. Pitanje odobravanja pojedinačne sadnje duhana bilo je vriovažno za hercegovačko-dalmatinske sadioce duhana, jer se baš tada odlučivalo tko će saditi duhan (mjesec veljača). Po nalogu beogradske monopolske uprave duhanski su uredi bez ikakvih razloga ili sa izmišljenim (neistinitim) razlozima i protuzakonito odbijali od sadnje duhana nevine i siromašne sadioce duhana i time ih otjerali na prosjački štap. Tako bi čitave procesije seljaka iz udaljenosti od 30—40 km po nekoliko puta i po najvećoj kiši išli u ured i razpitkivali se: da li im je odobrena sadnja duhana. U prošlim vremenima duhanski uredi bih su barikade, u koje je težko mogao unići sadioc duhana. Zato je hercegovački i dalmatinski seljak sa vehkom zebnjom i strahom očekivao dopuštenje za sadnju duhana. Samo u Kotaru Ljubuškom 1938. godine odbijeno je bilo od sadnje duhana oko 2300 seljačkih obitelji. Sadioci duhama podnosili su prijave za sadnju duhana (i za pređujam) i te prijave biljegovali sa 10 Kn (Din). Tako je bivši monopol u najteže dane zime i proljeća nosio hercegovačkodalmatinskom seljaštvu 500—800.000 Kn (1941. godine sadioci su dali bivšem monopolu u biljezima 720.000 Kn). To je bilo obično haračenje od strane bivšeg monopola. Bivsi monopol ukinuo je 1927. godine bez razloga i prisilno hercegovackodalmatinskim sadiocima duhana pušilulu tj. pravo slobodnog pušenja izvjesne količine svoga duhana. I od tada seljaci sadioci nisu mogli pušiti svoj duhan. Bivši monopolski zakon nekako je dozvoljavao da sadioci mogu imati uza se i pušiti manje od 100 grama duhana i da se zbog toga ne rnože izgubiti dozvola za sadnju duhana, Ipak su financijalni organi, koji su mače svojim političkim držanjem izazivali i vriedjali'osjećaie hrvatskog pučanstva, izbijali starim seljacima cigarete duhana IZ usta I uzimali ih u zapisnik i zbog jednog grama duhana sadioci su gubili dozvolu za sadnju i plaćali globe. Do 1923. godine hercegovački duhan bio je osiguran protiv tuce. Sadioci su plaćali polovinu, a monopol drugu polovinu paušalnog uloga, ali zato bi dobivao odštetu prigodom odkupa duhana. Bivši monopol ukinuo je to osiguranje 1923. godine i tako od te godine duhan nije bio osiguran niti se seljacima izplaćivala odsteta. U 1932. godini uveo je srbski monopol samovoljno u hrvatskim krajevima suhu procjenu duhana, koja je pričinila ogromne štete sadiocima duhana, a i monopolu bila samo na teret. Kakvim se sve sredstvima služio bivši monopol da uništi dobar glas hercegovačkog duhana? Hercegovačko-dalmatinski duhani bili su oduviek poznati po čitavom svietu (u Europi) kao osobiti i odabrani duhani za pravljenje cigareta. Ti duhani odlikuju se: jedinstvenom zlatnoiutom bojom, dužinom konca, nježnim tkivom, lakoćom na vagi, odličnom sagorivosti i jedinstvenim ukusom u pušenju (aromcm). Bivši monopol proglasio je samovoljno u svojim objavama, da su hercegovačko-dalmatinski duhani opori i ljuti, kako bi imao tobože nekakovu — iako ne osnovanu podlogu — da sadiocima slabije procjenjuje duhan. U isto vrieme kad se je uz Poljsku i bivšu Čeho-Slovačku pojavila i Njemačka kao veliki kupac hercegovačkog duhana, bivši je monopol i u stranim javnim glasilima pokušavao srušiti dobar glas hercegovačkog duhana, iztičući da je hercegovački duhan kod pušenja ljut. Stranci su kupovali većinom hercegovački duhan, jer ima veliku tvorničku vriednost. Bivši je monopol — protivno svim odlikama — proglasio hercegovački duhan neunosnim, a to sve u cilju da zagovori što veću kupnju srbijanskog duhana. Srbski je monopol uprav bezobrazno isticao strancima i stranim kupcima, da je hercegovački duhan skup i nerentabilan i ako je točno utvrdjeno, da se od jednog kilograma hercegovačkog duhana može napraviti 1000 cigareta, a od jednog kilograma sitnolistnog srbskog duhana 750 do 800 cigareta. Bila je inteneija srbskog monopola da i u unutrašnjoj fabrikaciji što više ubije glas hercegovačkog duhana. Zato je hercegcvački duhan miešala sa lošim srbskim duhanima i od takve smjese pravila cigarete. Sami su pušači primjetili i javno izticali, da u tim cigaretama nema hercegovačkog duhana. A da bi podpuno izbrisali svako obilježje i trag dobrim hercegovačkim duhanima, cigarama, kcje su punjene (pravljene) sa većim postotkom hercegovačkog duhana, davali su tim cigaretama tudje nazive kao što su: Šumadija, Bled, Zeta, Ibar i dr. Bivša duhanska fabrikacija nije imala ni jedne cigarete sa čistim hercegovačkim duhanom. Za vrieme odkupa duhana vrši se procjena duhana. Tada sadioci predaju i unovčuju svoj desetmjesečni trud — duhan. I baš radi toga procjena duhana — uz sadnju duhana — najvažnije je pitanje siromašnog hercegovačkog seljaštva. Kakva će biti procjena najviše je zavisilo od kategorisanja cienika klasa duhana — koji su bili izloženi u godišnjim objavama — kao i od načma procjene duhana po povjerenstvima za odkup duhana (procjeniteljima). U tom radu nisu sudjelovali sadioci duhana ni njihovi zastupnici iako se radilo o njihovom trudu, već su to vodili sami srbski činovnici, koji su gledali jedino na probitak svoga poslodavca (srbskog monopola), a nikada na probitak sadilaca duhana. U 1924. godini srbski je monopol uveo bez nazloga najgoru treću kategonju i time mnogo doprihio opadanju prihoda hercegovačkodaimatinskim sadiocima duhana. JNije se samo na tome ostalo. Godine 1932. po ćeifu bivšeg monopola jednim dekretom ukinuta je do tada najbolja II »A« kategorija, čime su na nepravedan način hercegovačko-dalmatinski duhani svrstani u siabe duhane. Takav samovoljni rad bivšeg monopola izazvao je tohko negodovanje u narodu, da je hercegovačko družtvo sadilaca duhana stalno svake godine tražilo da se Hercegovini povrati II »A« kategorija. Ako se razmotri klasiranje i kategorisanje srbskog duhana u godišnjim objavama beogradske monopolske uprave od 1931. do 1938. godine, onda se vidi da u tom medjuvremenu u bivšoj Srbiji nije ukinuta niti jedna kategorija duhana: ostala je extra klasa, prva, druga »A« i treea kategorija. I u cieniku hercegovačkog i srbijanskog duhana postojale su velike razlike. Ciene klasa hercegovačkog duhana kretale su se izmedju 2 i 40 Kn. Slabije klase bile su najgore plaćene. A u te klase otišlo bi tri četvrtine hercegovačkog dubana. Medjutim cienik klasa srbskog duhana bio je mnogo bolji, jer su seciene kretale izmedju 2 i 144 dinara. Kako se vidi cienik srbskog duhana bio je za 10% dinara veći i bolji od cienika klasa hercegovačkog duhana. To je zaista velika nepravda, što se srbijanski duhan plaćao za 104 Kn bolje od hercegovačkog. Evo uzporednog cienika klase hercegovačkog i srbijanskog duhana za ovih 11 godina: Povjerenstva koja su vršila procjenu duhana, imenovala je beogradska monopolska uprava. Procjena duhana nije bila javna, jer za vrieme procjene duhana nije smio nitko priiaziti povjerenstvu i gledati kako se vrši proejena duhana. U povjerenstvima procjenjivao je duhan sam procjenitelj, a sadioc duhana nije mogao utjecati na procjenu. Za vrieme odkupa duhana dolazili bi izaslanici beogradske monopolske uprave i inspektorata, koji su pod prietnjom odpusta iz službe naredjivali procjenjiteljima da narodu što slabije procjenjuju duhan. Bilo je takovih izaslanika, koji bi javno pred seljacima u dulianskim skladištima (Vrgorcu) gazili duhan i derali se na. procjenitelje: zar je ovo duhan za treću klasu, ovo nije ni za petu klasu. Upravitelji duhanskih ureda i izaslanici beogradske monopolske uprave pazili su osobito na procjenitelje Hrvate. Ovim riedkim procjeniteljima dclazili bi upravitelji duhanskog ureda, izaslanik monopolske uprave i monopolskog inspektorata dnevno po 10—15 puta i predbacivao im, kako je mogao ovu ili onu patku baciti u bolju klasu. Hrvati, procjenitelji duhanskih povjerenstava nisu mogli narodu otimati duhan i zbog toga su biU progonjeni i šikanirani od strane bivše nekad svemoćne monopolske birokracije. Tako je duhan hercegovačkim i dalmatinskim seljacima otiman po 4 dinara 1933. i 1934: godine. Kupus i drugo zelje na pijaci tada se bolje plaćalo od suhog duhana. To je bio pravi razlog nemilim krvavim dogadjajima pri odkupu duhana, u kojima su po naredbi monopolskih činovnika srbski oružnici ubijali nevine hercegovačke seljake u Čapljini krajem 1937. godine. Uz to ovakova slaba procjena uglavnom je i dopriniela naglom povećanju krijumčarenja duhana. činovništvo u beogradskoj monopolskoj upravi, u inspektoratima, u tvornicama duhana i duhanskim uredima bilo je sastavljeno iz srbskih krajeva. U tu svrhu bile su osnovane i poljoprivredne škole u srbskim krajevima. A u te škole mogli su ići samo Srbijanci. Monopolskih činovnika Hrvata bilo je vrlo malo, oni su se progonili u srbske krajeve, nisu dobivali zakonom predvidjena promaknuća i grupe i u srbskom monopolu bili su podčinjeni nižim srbskim službenicima. činjenica je, da su niži srbski činovnici bili za vrieme odkupa duhana upravtelji daleko starijim monopolskim činovnicima Hrvatima (višim inspektorima). čak se tako daleko išlo, da su niži srbski duhanski službenici — dočinovnici — predlagali za ocjenu visoke činovnike Hrvate (savjetnike, više inspektore i dr.). Poneki činovnici podrietiom Hrvati, koji su se domogli važnih položaja u beogradskoj monopolskoj upravi, ne po svojoj sposobnosti već nekim vezama, bili su gotovo gori nego Srbijanci. Oni su skidali ocjene višim hrvatskim duhanskim službenicima sa odličnog na vrlo dobar. Bivši monopol ekonomski je izkorištavao i neudruženo duhansko radništvo, većinom radnice seljanke (bilo ih je u Hercegovini i u Dalmaciji oko 10—12.000). Te su radnice svakog dana pješačile 15—25 km i radile u duhanskim uredima po 9 sati, odmor im je trajao 40 mjesto 60 minuta, a za nadnicu od 9—14 Kn (do 1937. godine). Ustanove bivšeg monopola nisu izplaćivale radnicima hranarinu za tri dana iako ih je liečnik pronašao bolesnima. Radnici <su dobivali samo proste liekove, za gotovo sve bolesti praške (najskuplji liek bio je 28 kn). Ozbiljni bolesnik, ako se htio izliečiti, morao se liečiti svojim novcem. Radnici nemaju svoje kuhinje niti skloništa, objeduju Ijeti u blizini : ceste, pa im prašina pada po jelu. Okružni uredi skupljali su velike svote novaca i dielili zajmove većim gradskim obćinama bivše Jugoslavije, mjesto da se viškovi prihoda upotrijebe u koristnije svrhe oko poboljšanja ekonomsko-zdravstvenih prilika onoga radništva od kojega su ti viškovi ubrani u obliku nadničkih doprinosa. Bivši monopol vodio je u investicijama politiku svojih probitaka. U srbskim krajevima gradila su se duhanska skladišta, novi duhanski uredi, veliki duhanski pokusni uredi (Prilip), proširivale tvornice duhana (Niš) i u te svrhe potrošilo se od 1918. do 1940. godineoko 350 milijuna kuna. A u hercegovačkim duhanskim krajevima u tom vremenu nije se osnovao ni. jedan novi duhanski ured, niti su se proširivali duhanski uredi u najvećim duhanskim središtima zapadne Hercegovine (Ljubuški), niti su se proširivale tvornice duhana iako je za te investicione radnje postojala velika potreba. Jedva je u tom vremenu utrošeno u Hercegovini 15—17 milijuna kuna u investicione svrhe. Bivša monopolska uprava smatrala je duhan političkom biljkom i sredstvom za gospodarsko uništavanje hrvatskih krajeva. Taj sustav gospodarskog uništavanja najčistijih i najsiromašnijih hrvatskih krajeva provodio je bivši monopol za to, da bi u hrvatskom seljačtvu uništio odpornu moć i borbenost, i učinio ga ovisnim o državnoj vlasti. Ali u tome nije uspio. II. Novi duh je zavladao u duhanskoj politici Nezavisne Države Hrvatske Obrada duhana u Hercegovini i Dalmaciji zauzima gotovo prvo mjesto u narodnom priradu. Tom gospodarskom granom bavi se oko 200 tisuća duša u Hercegovini i Dalmaciji. Prihodom od duhana hercegovačko-dalmatinsko seljaštvo podmiruje gotovo sve svoje godišnje potrebe. Duhan ne donosi. koristi samo sadiocima duhana, ta gospodarska grana mnogo je važnija za državni prirad, jer se prihodima, koje monopcl duhana daje državi, pokrivaju obično 22— 30% izdataka u godišnjem državnom proraeunu. Po ovome je jasno, da država treba smatrati sadioce duhana svojim suradnicima i privrednicima i prema tome udešavati i zakonske odredbe, koje govore o duhanskim pitanjima, a osobito u svim pitanjima završno sa odkupom duhana. Vlada Nezavisne Države Hrvatske pristupila je rješavanju gotovo svih duhanskih pitanja i u tom poslu ukinula je gotovo sve protivzakonite odredbe bivšeg monopola, koje su hrvatskom narodu nanijele velike štete u prošlim vremenima. Da bi bar donekle izpravila štetnu odredbu o smanjivanju sadnje duhana — bivši monopol smanjio je prošle godine ssadnju duhana na području NDH za 76 milijuna strukova — vlada Nezavisne Države Hrvatske odobrila je neograničenu sadnju duhana na prikladnim duhanskim zemljama. Tako su naši, sadioci zasadili u 1941. godini više 12.000.000 strukova duhana (posadjeno 247,000.000. strukova). U ljetnim mjesecima (srpanj, kolovoz) kad se duhan bere, često puta pada tuča i uništi gotovo sav duhan na struku. Kako do sada duhan nije bio osiguran, odštetu za uništeni duhan nije sadiocima mtko piaćao. Vlada je uvidila tu neobhodnu narodnu potrebu i uvela je osiguranje duhana od tuče. Tako će sadioci dobivati odštete za otučeni duhan. U 1942. godini sadioci su dobili 17 milijuna Kuna odštete za tuču. Veliku štetu gojiteljima duhana nanosila je silom nametnuta suha procjena duhana. Ukinuta je i suha procjena i ponovno uvedena procjena po šemi, koja je bila i prije rata (zelena. procjena). Svake godine daje se predujam gojiteljima duhana. To je neka akcntacija na račun prihoda od duhana. Svrha je dieljenja predujma da se sadioci pomognu za vrieme najtežih duhanskih radova oko sadnje duhana. Fredujam se odredjivao prema skupoći živežnih namirnica i radne snage. Vlada Nezavisne Države Hrvatske povećala je u 1941. godini predujam za 300%. Predujam se davao Četiri puta po 100 Kuna na 1000 strukova duhana. Tako su sadioci duhana u Hercegovini i Dalmaciji dobili 84,000.000 Kuna predujma. Povećanje i dieljenje predujma u mnogome je olakšalo prehranu naroda, jer je seljačtvo za taj novac kupovalo pšenicu i kukuruz, koji je vlada dala u Hercegovinu radi prehrane pučanstva: Vlada Nezavisne Države Hrvatske ukinula je i sve monopolske kazne, na koje su bili osudjeni većinom sadioci duhana, gotovo bez ikakve svoje krivice. Tako su sve krivice oproštene počinjene uključivo do 10. travnja 1941. tj. do osnutka Nezavisne Države Hrvatske. I o poboljšanju stanja duhanskih radnika vlada Nezavisne Države Hivatske vodi brigu. Najprije su radnicima izplaćene jednomjesečne pripomoći u iznosu od 6,700.000 Kuna. U mjesecu srpnju 1941. god. povećane su radničke nadnice svim radnicima u tvornicama duhana u solanama i duhanskim uredima. Tih radnika ima oko 10.500 i to u tvornicama 3.000, a u duhanskim uredima 7.500. Samo za tri mjeseca izplaćeno je radnicima — osim stalne nadnice — nadoplatak u iznosu od 45,000.000 Kuna. Od kraja mjeseca studenoga 1941. povećane su i mirovine monopolskim radnicima umirovljenicima. Za vrieme odkupa sadioci duhana predaju i unovčuju svoj desetmjesečni trud — duhan. I baš radi toga procjena duhana — uz sadnju duhana — najvažnije je duhansko pitanje siromašnog hercegovačkog seljačtva. Procjena duhana zavisi uglavnom od ciena klasa duhana i od načina, kako duhanski činovnik daje i odredjuje klase. Da se duhan bolje plati, tj. da se plati po svojoj vrstnoći, treba i ciene klasa urediti tako, da ciene odkupljenog duhana budu u skladu sa cienama živežnih namirnica, Ako ciene živežnih namirnica rastu (i težačke i radničke nadnice), onda uzporedo s tim trebaju rasti i ciene odkupnom diihanu, tj. treba povećati ciene klasa duhana. Hrvatska državna vlada doniet će i novi monopolski zakon. U redakciji osnove zakonske odredbe sudjelovat će predstavnici monopola, praktični pravnici, ljudi iz naroda, kcji se bave duhanskim pitanjem, sadioci, financijalni stručnjaci, predstavnici ministarstva seljačkog gospodarstva i trgovci. U toj osnovi po svoj prilici bit će predvidjena i »pušilula« (kile) za sadioce duhana. Kroz godinu dana vlada je uvela u državnom monopolu mnoge koristne reforme — samo još treba obnoviti »pušilulu« — kojima će se kroz kratko vrieme izpraviti sve nepravde nanesene hrvatskom pučanstvu po bivšem monopolu u posljednje 23 godine. U monopolu zavladao je novi duh, novi red i koristan rad. NAPOMENA: Tabele dostupne u PDF formatu.