Ti nemaš vidljivog spomenika, vjekovni patniče i mučeniče, spasitelju Europe! K tvom nepodignutom spomeniku ne dolazi narod, da se pomoli Bogu za dušu tvoju i tvojih herojskih drugova, da ti sva Europa zahvali na junačkoj obrani, da ti klikne: Slava ti, hrvatski junače! A gdje da ti se postavi spomenik? Ili na sinjem moru? Gdje si ginuo i utapijao se, boreći se uza svoje vladare tamo od kneza Domagoja, tog straha i trepeta mletačkoj republici, koga nazvaše Mletčani »najgori (za njih) vladar Hrvata«. Ti si ginuo kod Siponta u Južnoj Italiji u borbama protiv Saracena i Langobarda donoseći joj, pod vodstvom svojega kraija Mihovila-Tomislava, slobodu. Ginuo si u pomorskim bit-kama s Normanima uza svog kralja Slavca, kod Krfa predvođen dobrim i svetim kraljem Zvonimirom; u vječitim pomorskim bitkama i borbama s Mletčićima uzduž Primorske Hrvatske, i njezinih otoka. Ginuo se kod Alžira i po Jadranu boreći se pod barjakom sv. Vlaha i neprestano obnavljao u ovjekovječivanju svoju po-rnorsku hrvatsku slavu na Jadranu kao senjski uskok i branitelj kod Visa svoje hrvatske domovine od prekomorskih susjeda. Ginuo si... Moglo bi se nabrojati stotinjak mjesta na morskim pučinama Jadrana i izvan njega, gdje ti zakrvari sinje more, divni, naš hrvatski pomorski junače! »Popuhnul je tihi vjetar, Odnesal je Mari krunu...« Jest! Puhao je i bjesnio silni, ne tihi vjetar. Lomile su se i kršile galije i brodovi naši i neprijateljski. Hrvatska kraljica Mare osta udovica ode joj kruna u borbi muža joj kralja za slobodu Hrvatske. I ti to moj hrvatski narode, sućutno i bolno pjevaš oko ti-suću godina tužnu pjesmu, pjesmu neznanom hrvatskom pomorskom junaku. Eto, gdje mu je spomenik! Najljepši spomenik u hrvatskim srdcima na obalama hrvatskog mora. Ili da ti se podigne spomenik na mucenickoj tvojoj zemlji? Tamo na obalama Sulte, Mure, Drave i Save, gdje si ginuo uz kneza Ljudevita Posavskog u borbi protiv Franaka? A ginuo si na obalama Drave, Dunava, Save i Kupe u borbama protiv Madžara. Tu je pao i tvoj posljednji kralj Petar Svačić za očuvanje hrvatske slobode i države. Ginuo si na iztočnoj granici Hrvatske, na Drini, u borbama s Bugarima i Srbima; u Senju i Grobničkom polju, spasivši cielu Europu od tatarske najezde. Ginuo si na Vrbasu, Uni, Bosni, u Lici i Krbavoj, u slavnom Sisku i ravnoj Slavoniji, u nepredobitnim tvrđavama Klisu i Jajcu, gdje si po drugi puta spasavao i spasio Europu od neprijateljske najezde. Ginuo si i po širokim poljanama i gradovima Njemačke, Češke, Švedske, Francuzke, Italije, Rusije i po gorovitom Balkanu, ostavljajući svoje kosti za tuđina. Gdje ti je spomenik, hrvatski neznani div-junače? Ni na moru, ni na kopnu! »Sjedi Neda na kamen studencu, Svoju tugu odkrila je zdencu. Plače Neda cilog Božjeg danka Od Hrvatske neznanog junaka. Sve neznane junake hrvatske i bez križa i spomene svake, Koji kosti svitom ostaviše, Za slobodu hrabro boreći se...« Eto, gdje ti je spomenik, neznani hrvatski junače! U hrvatskim srdcima tvoje braće i sestara. Hoće li ti kada zasjati i vidljivi spomenik iii na obalama hrvatskog mora, ili na Petrovoj gori, iJi Senju i Grobniku, ili na Klisu i u Jajcu?