Pretpostavimo da je čudno kada čovjek u dvadeset šestoj osjeti duboku starost. Kada mu se za duhom zavitla bijela kosa vremena koja donosi unespokojavajuću sjetu i neprijazan nemir gorči od svakog otrova, ali od kojeg srce ne prestaje udarati ritam životu, i kada pomisli kako je neizvjesna ona smrt za koju su ga u djetinjstvu učili da svoje sječivo uvijek drži uz ljudsku šiju, bliže od jake. Da izisrinski starac čuje takvog mladića kako govori o svom namreškanom i požutjelom duhu, požalio bi nje .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.