Konačno, ako bi se ovdje postavilo pitanje da li je jedan ovakav festival zaista (pored niza drugih festivala) trebao Sarajevu, onda je moj dojam nakon cijela četiri dana provedena u događanjima oko Bookstana da je ovakav događaj već davno bio nužan ovom gradu U Sarajevu je od 25. do 28. jula održan Prvi internacionalni festival književnosti Bookstan. Riječ je o manifestaciji koju je u povodu dvadeset godina svog postojanja pokrenula izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva, a koja će se narednih godina nastaviti održavati u posljednjim sedmicama jula. Festival je u svom prvom izdanju okupio znatan broj bosanskohercegovačkih i inostranih autora, najviše onih koje je Buybook objavljivao, kao i autora gostujućih regionalnih izdavačkih kuća koje su se u okviru prvog Bookstana predstavile publici u Sarajevu.Kurator, odnosno pisac domaćin, Prvog festivala bio je pisac Aleksandar Hemon, koji je na Bookstan pozvao neka od najvažnijih imena svjetske književnosti, među koja su bili Mona Eltahawy, Kamila Shamsie, Rawi Hage, Rabih Alameddine i John Freeman. Hemon je i autor mota No East, No West, pod kojim se Bookstan održavao. Prema Hemonovim riječima, očigledno je da u ovom trenutku u svijetu postoji lažni konflikt između Istoka i Zapada.“I Istok i Zapad su nemogući jedno bez drugog i uglavnom postoje takorekuć istovremeno. Oni se oslanjaju jedan na drugi. Osim na frontu, tamo gdje je konflikt direktan i gdje je razlika između Istoka i Zapada organizovana u kontekstu i na osnovu konflikta, kao što je to, recimo, bilo u vrijeme hladnog rata, gdje je bila istočna i zapadna Evropa. To se, naravno, lako promijeni. Kao što je sad istočna Evropa drugačija nego što je bila prije 30 godina, kao što će i Istok, za koji sad Zapad izgleda kao čudno mjesto, biti drugačiji za 30 godina i kao što će Zapad biti drugačiji. Mi, naravno, znamo u Bosni i Hercegovini da su te razlike između Istoka i Zapada nakaradne u dobroj mjeri, a književnost je ta koja ruši razlike”, kazao je Hemon. Kako je istakao direktor Buybooka Damir Uzunović, govoreći o Bookstanu, osnovna dilema pri pokretanju ovog festivala je bila koliko se želi da on bude drugačiji u odnosu na druge regionalne književne festivale. “Dvadeset godina postojanja izdavačko-knjižarske kuće Buybook najubjedljiviji je razlog da ne treba puno izmišljati, te da ta drugačijost treba početi baš tu u Byubooku, među autorima i autoricama koje je do sada objavila i čitalačkoj publici približila ova izdavačka kuća”, kaže Uzunović.Gosti i gošće koji su bili na Bookstanu, precizan je on, nisu nasumično odabrani, niti su slučajno bili slobodni da u to vrijeme dođu u Sarajevo. “Njih je kao svoje sugovornike i prijatelje na festival pozvao Aleksandar Hemon i time dao odrednicu posebnosti festivala. Možda je ta posebnost i najviše sadržana u tome da će, po Hemonu, festival Bookstan u svakom svom narednom izdanju imati zadati i nepromjenjiv smjer: No East, No West. Svake godine u ovo vrijeme jedan autor ili autorica objavljeni u izdavačkoj kući Buybook biće pisac kurator ili domaćin piscima koji su također objavili svoja djela u našoj kući, u želji da baš njih predstavi čitalačkoj publici. Zaposlenici u izdavačkoj kući Buybook, saradnici i prijatelji Buybooka, ponosni su na pažnju javnosti koju je izazvao ovaj festival”, istakao je Uzunović. On je dodao kako književnost ne može promijeniti svijet, ali, može promijeniti nekoliko dana u Sarajevu. “To je ono što smo htjeli. Poznato je da Sarajevo već duže nema svoj književni festival, nema novaca, nema motivacije, nema autora, nema gostiju... Ne smijem ne pomenuti Sarajevske dane poezije i književne susrete Cum Grano Salis u Tuzli; oni postoje, ali mi smo htjeli da krenemo drugačije i snažno. Da se u ta četiri dana zaista nešto promijeni”, kaže Uzunović. Prisustvo pisaca koji su bili gosti Bookstana će, siguran je, dati zamajac, pokazati da stvari ne moraju izgledati onako kako nam to predstavljaju mediji danas.“Također, kroz ovaj festival, ali i kroz naš budući odlazak na druge festivale u regionu, mi promovišemo ono što je savremena bh. književnost. Na taj način ona glavna baza Buybooka, da predstavljamo domaće autore, dobija snagu i mogućnost da se prezentuje u širim okvirima”, kaže Uzunović.Bookstan su posjetili neki važni ljudi iz svijeta književnosti, a to je bila i dobra prilika da se knjige naših autora preporuče za prijevode na druge jezike.“Pored toga bila je ovo prilika i za regionalne izdavače da se zainteresiraju za ono što se piše u BiH. Ne mogu reći da se oni ranije nisu interesirali, ali je to bilo jednim obrnutim postupkom. Naši autori su objavljivali za regionalne izdavačke kuće, a da nisu objavljivali u BiH. Mi želimo to promijeniti, vratiti taj proces na početak. Dati autorima snagu kroz našu kuću, učiniti od njih domaći brend”, kaže Uzunović. Ono što je posebno važno za istaći kada je prvo izdanje festivala Bookstan u pitanju, jeste da su organizatori prepoznali važnost uključivanja mladih ljudi u cijeli festival, što je segment koji se često zapostavlja kada su ovdašnje književne manifestacije u pitanju. Pa one u nemalom broju slučajeva, ne želeći nikoga uvrijediti, izgledaju kao skupovi starozavjetnih mudraca, koji su davno prešli sa druge strane života. Time se nekako zaobilazi književnost kao živ proces, a dobijamo onu često sterilnu i dosadnu literarnu predstavu, tokom koje se verglaju i premeću stotinu puta izgovorene stvari.Bookstan je, međutim, donio živu književnu scenu, onu u procesu nastanka i razvoja. Pored toga što je znatan broj mladih radio na samoj organizaciji festivala, Bookstan je imao i cjelosedmičnu školu književne kritike. Studenti i mladi kritičari su u okviru ovog festivalskog programa slušali predavanja eminentnih regionalnih i svjetskih kritičara (Edina Pobrića, Teofila Pančića, Nenada Rizvanovića, Aleksandra Hemona, Johna Freemana i Mone Eltahawy), a kao krajni rezultat tog procesa nastali su kritički tekstovi koji su objavljivani na stranici Bookstana i u listu Oslobođenje. Buybook je najbolje od njih nagradio: najboljima su proglašene kritike Maje Abadžije (prva nagrada), Fatime Bilčević (druga nagrada) i Darie Vilušić (treća nagrada).Konačno, ako bi se ovdje postavilo pitanje da li je jedan ovakav festival zaista (pored niza drugih festivala) trebao Sarajevu, onda je moj dojam nakon cijela četiri dana provedena u događanjima oko Bookstana, da je ovakav događaj već davno bio nužan ovom gradu. Moglo bi se kazati da je Bookstan okupio, bar kada je domaća produkcija u pitanju, već dobro poznata i pomalo istrošena književna lica, te da je nedostajalo svježine koju bi unijeli neki drugačiji i mlađi autori, ali bi se jednako tako moglo reći da je ovaj festival donio atmosferu kakve u književnom životu glavnog grada bh. nije odavno bilo.To najprije znači da književnost nije bila svedena na dosadnjikava naklapanja, nego da se tokom cijelog festivalskog trajanja zaista književnost događala u Sarajevu. Jasno je da su organizatori u pogledu uvođenja mladih autora napravili dobar korak pokrenuvši školu književne kritike, ali mislim da će taj segment trebati u budućnosti upotpuniti i na drugačiji način. Jer je nužno uvoditi književnike i kritičare ispod trideset godina u jedan ovakav događaj, time se otvara prostor da književnost u ovom gradu napokon diše i podmlađuje se.Ono što je do sada bio slučaj jeste da su nam “mladi” književnici i književnice autori koji su već duboko zagazili u četvrtu deceniju života. Time, čini mi se, kao društvo ostajemo uskraćeni za glasove koji svijet vide iz drugačije perspektive. Mislim da je Bookstan, uz neke korekcije, na dobrom putu da te stvari promjeni. Radomir Konstantinović je govorio da je kultura velikih djela mala kultura, a upravo zbog toga jer nema kulture kao procesa. A znamo da je proces veoma često dalekosežniji od samog konačno uobličenog djela. Zato, živo proces! Dolje književnost iz herbarijuma!