Djeco! reče učitelj, podignutim glasom, pošto se oseknuo i pljunuo — „vidite, ovo što vam je pred očima jest patenat milostivog sudije, koji mi daje na znanje, da valja zatvoriti škole, i da cIjo narod treba da uStane kao jedan čovjek. I to da ustane iz šlJedećih vrlo važnih razloga. Jer prvo: Neka strahovita bolest dolazi u zemlju, ne,.. ne dolazi,.. jer je nekakva strahovita boleet u zemlјu došla, koju mi naučenjaci „morbus" nazivamo. Kog ovaj „morbus" spopane, taj nema vremena ni da pljune; stropošta se u umre. Zbogom, nema mu pomoći. Morbus postane tako, da se žuč izlije preko spirpta, iz čega se porodi žučna groznica. Žučna groznica. djeco, pazite dobro, da me u jarost ne dovedete! A gdje je taj morbus? U zelenoj lubenici, u žutim breskvama, jednom riječi u svijem vrstama ovogodišnjeg voća. Ko dakle ne želi, da ga smrt odnese, neka ni pošto voća ne jede. Ovdje bude učitelj u govoru prekinut. Neki mladi skitski potomci u pošljednjoj klupi, stadoše glasno da se smiju. Muško Turtiću, dugouvi maglonja, o čemu je govor, he ? Dijete izbulјi velike oči, podiže se i mutajući reče: Da se... da se.. ne smije krasti voće iz bašče gosp. župnnka. Tako? Tako? dođi deder ovamo k meni. Neerećnik priđe, a učo ga stade potezati za uši, kao da je htio da mu ih još duže istegne no što su po sebi bile. Pa ipak siromašak nije baš tako ludo odgovorio. On je mislio, da je ta zabrana u poslanici samo za to stavlјena, da zastraši narod od bašče duhovnika. Ta u cijelom selu niko se osim tvega ne bavi voćarstvom. Povratimo se sada na stvar. Čujte djeco! Osim toga vrlo je opasno kupati se, umivati se studenom vodom, jer i na taj način lako se može pokvariti spirit u čovjeku. Naprotiv, valja piti mnogo rakije, to daje snagu i jača spirpt. Opasno je za tijem raditi kad je želudac prazan, mnogo misliti i glavu naprezati, naprotiv valјa jesti dosta pečenog mesa i ne hoditi po suncu. Ovaj prijedlog bi popraćen glasnim odobravanjem svijeh slušalaca. No pošto je pri svoj pažnji vrlo moguće da neko iz nekog drugog sela u svojem kaputu ili strucn donese ovaj „morbus" u naše selo; to izdaje županija najstrožiju zapovijest, da niko ne smije ostaviti selo, ni pješke, ni u kolima i da se nikakav stranac ne smije u selo pustiti. Ako bi počem kakov stranac htio da prođe kroz naše selo, valja ga najprije zatvoriti u onu pojatu gdje su goveda, tamo izvan sela, pa mu valјa dobro prokaditi haljine, a njega samog treba u vrućoj lukšiji dobro isprati, a tako i svaki komad novca, koji se pri lјemu nađe pepelom trlјati. Za ovaj po život vrlo opasan rad upotrebiće se samo seoski cigani. Ovdje počinu malo gospodin učo, da motri utisak, koji je njegov govor na slušaoce proizveo. Za tijem produži ovako dalje: No ako bi ipak kogod, uzprkos ovoj mudroj naredbi dobio „morbus" onda mu nema drugog spasa ocrni Visanthum, bismuthum, vismuthi, neutrius secundae, madžarski viszmuta, slovački vismutim a njemačkn Vissmuten. Hm. hm! Ovdje ce prokašvuca pošteni učo, jer baš je sada valjalo da razjasnce što je upravo to tajanstveno „nešto", čije je ime i on sam tek sada prvi put iz naredbe srekao. A sada naperite dobro uši, jer ću vas poslije ispitati, da vidim jeste li dobro sve utuvili što ću vam kazati. Vismutum je prašak, ne, nije prašak. Vismutum je tečnost ili ipak je prašak, čija je boja — čija se boja neda opisati. Napravlјa ce iz svakojakih stvari, a ukus mu je nalik na neku vrstu elatkarije, a miris mu je vrlo slab. Ko vismutum uzima taj odmah ozdravi. Najprije valja uzeti punu ožicu od kafe (kod prečasnog gospodina paroha može se ožica pozajmiti), ako to ne pomogne, uzme se puna ožica od jela, na i ako se onda ne osjeti da je bolje, uzmu se dvije pune ožice, na tri i tako dalje sve dok morbus ne izide iz bolesnika. Vismutum ce dobije u ljekarni u Kašavi; ko ne nabavi vismutuma, taj neka sam sebe krivi, ako umre. Siromasi ga dobijaju iz osobite milosti džabe kod g. lјekara Sarkopcija. Ako ne htjednu da ga uzimaju, prisiliće ih na to dr. Sarkoicijo, koji će i bunare posuti s viemutumom. Dakle bolje je prijateljiti se bez čuda s bismutumom no da čovjeka bez spasenja đavo odnese. Na pošljednje riječi puče mladež u grohotan smijeh. Neki deran koji se najviše smijao usudi se pružiti dva prsta, što je značilo da hoće nešto da pita. No što hoćeš Slišiće? Gospodine učitelju, je li to ... to ... je li to slatko? Magarče, nijesam li vam kazao što je to to. Ruku ovamo! Deran dobije po dlanu pošten udarac linealom. Pruži drugu! I opet se spusti lineal a na dlanu iskoči modra masnica. Ustani ti, Gustave Klinče, na kaži ovome maglonji o čemu smo govorili! Gustav Klinac ono je prvi u klupi. Bješe najbolјe odjeven, a otac mu bješe zakupnik neke rakidžijice. Dakle dosta razloga što je Gustel ljubimac učov. Deran sakrije brzo nožić s kojim je do sad u klupu rezao, pa se podiže od straha se do ušiju zacrvenio pa u žurenju da nešto baš dobro odgovori rastavi širom usta. Dakle što sam kazao, čedo moje? mije li tako, Vismut je nalik na… Vuncut je prašak što se dobija iz neke tečnosti i svakojakijeh stvari i ima ukus kao pogačica, probrblja blagonadežni potomak zakupnikov. Dobro, odlično, najodličnije. Ko pazi. taj bogme i zna nešto. Gustel Klinac posadi se ponosito i triumfalno pogleda na svoje drugove. U ostalom vam kažem toliko, a to kažite i vi kod kuće vaših roditelja, da u ovim opasnim vremenima nije ništa bolje, do rano iz jutra na šte srca čaša rakije na podne još jedna, prije spavanja također jedna u sve tako kad god se opazi nešto strano u želucu, gdje mu pije mjesta. To je najbolle. A ti Klinče, ne zaboravi, da rečeš ocu, da se gospodin upravitel, boji od morbusa i da je moja rakijska bokara još kod vas. Još nema puno 60 godina odkako se kolera prvi put pojavila u Ugarskoj, ali napredak je velik, koji je nauka za ovo doba učinila. Dosta se dobro sada poznaje priroda bolesti, a kad ljekar upotrebljava dezinfekciju, nije više izložen opasnosti da mora gutati rastopinu karbolnu ili konjskog kamena. Toliko zna u najprostiji seljak da se „ročnoda“ isto tako boje kolere, kao u sam on i da im je do toga da je savladaju. U ostalom je kolera izgubila strahotu prve pojave i nije više „svjetska protuha“ kao što je nazvao onaj valjani sudac, Beli je ona sada sa svijem „građanska" bolest, kao i sve druge što su. Umjerenim načinom života, uzdržalјem i slijeđenjem zdravstvenih propnea ne samo što joj se može izbjeći, već joj se može stati na put i ondje, gdje se ugnijezdila. To je blagoslov prosvijetlјenja u napredujuće civilizacije.