Među najmarkantnije ličnosti naše najnovije prošlosti spada i merhum Uzeiraga Hadžihasanović,trgovac, antikadžija, političar, borac i čovjek širokog političkog horizonta.Uzeiraga se podigao do zavidna položaja u našem družtvu zahvaljujući svojoj bistrini i riedkoj urođenoj inteligenciji, pa je visoko odskakao iznad svoje okoline,iznad svoga svakidašnjeg družtva,u kojemu je bilo intelektualaca i akademske spreme i visoka službenog položaja pored sitnih ljudi iz čaršije.Roden u siromašnoj porodici Uzeiraga nije prezao ni od kakva posla,u kojem je mogao na pošten način zaraditi kruh.Bio je i porezki dostavljač, dakle omražena funkcija u družtvu, ali on nije niti to prezirao niti je kada došlo do prodaje nečijeg imetka zbog neplaćenog poreza Uzeiraginom krivicom.On je dolazio točno u onaj dan,kad bi ga porezovnik zamolio da mu dode radi naplate poreza,da ne bi bio ovršnim putem namiren porez.On je bio i pobirač kirija i pomoćnik u poslu kod Avdage Sahinagića,ali mu to nije nimalo smetalo,da se trgovačkom spretnošću digne u red prvih sarajevskih bogataša.Vrlo rano se počeo baviti aktivnom politikom. Bio je pred prvi svjetski rat u stranci merhum Esad ef. Kulovića,a od 1919. on je jedan od prvih radnika u organiziranju Jugoslavenske muslimanske organizacije,koje je ostao član sve dok je obstojala, odnosno dok se nije fuzionirala s Narodnom radikalskom strankom u Jugoslavensku radikalnu zajednicu, kojoj je takoder bio jedan od stupova,pa je tako bio biran u senat u bivšoj državi.Bio je jedan od najintimnijih suradnika merhum dra Mehmeda Spahe sve do njegove smrti,a kasnije je takoder prva politička ličnost uz ministra dra Džaferbega Kulenovića.Može se ili moglo se slagati i ne slagati s radom i osobom merhum Uzeirage Hadžihasanovića,ali svak je morao pr.znati da je bio čovjeik široka duha,privlačan, družtven, duhovit,spreman uviek odgovcriti i ubaciti pravu rieč u pravo vrieme. Nije ga mogla situacija izbaciti iz koncepta; bio je u svako doba i na svakom mjestu schlagfertig. Njegov dućan je bio stjecište njegovih sumišljenika iz čaršije i političke partije, ali su mu i protivnici dolazili i on je svakom umio reći što ga spada. Dolazili su mu strani novinari, diplomati, pa i krunjene glave, ali ga nikad nitko nije mogao, ako je došao radi toga, pokolebati iz njegova stava i političke privrženosti merhum dru Mehmedu Spahi.Oko sebe je okupljao i na manje položaje vezane s kakvom sinekuricom dovodio ljude,koji su,kako mi on jednog zgodom reče, uspjeli na vcdi vatru naložiti, t.j. koji su se svojom spretnošću probili u životu i zaradili svoje samostalno izdtžavanje.Držao ih je na takvim položajima,dok su ga slušali, a nije inr dopuštao nimalo samostalnog odlučivanja.Odatle onda posljedica, da su ga izbjegavali oni intelektualci, koji su imali svoje mišljenje, a nije se ni on za njima otimao, jer je uviek nalazio i takvih, koliko mu ih je bilo potrebno koji su mu se sliepo pokoravali.Godine 1931. bio je sazvan sveislamski Kongres u Jerusalimu,na koji su u prvo vrieme pozvati sada sve sami merhumi:Dr. Mehmed Spaho,Dr. Halidbeg Hrasnica,Uzeiraga Hadžihasanović i H. Hasanaga Nezirhodžić. Nakon što su došli ovi pozivi,jugoslavenska vlada je diplomatskim putem tražila da se pozovu službeni predstavnici, jer su ovi bili sve sami opozicionalci,pa su onda i neki drugi pozvani.Uzeiraga je bio na kongresu biran u odbor za širenje islama.Jednom mu netko po povratku s kongresa uz ramazan na sielu kod Dra M. Spahe stavi pitanje, jc li koga preveo na islam, a on kao s nokta dočeka: »Rabbum,glavne!« Kad je godine 1938. bio u Kairu kongres za održanje arapskih i islamskih prava na Palestinu, dakle protujevrejski i protuenglezki kongres, vlada Dra Stojadinovića poslala je na taj kongres u ime senata merhum Uzeiragu,a u ime Narodne skupštine Huseina Cumavića i Nuriju Pozderca.Beogradski dnevnik niemačke orientacije »Vreme« poslao je mene kao dopisnika na taj kongres.Tu sam bio stalno u družtvu s merhum Uzeiragom, pa sam imao prilike iz bliza vidjeti njegovu pronicavost i duhovitost, kojoj je nedostajalo samo poznavanje kako svjetskih jezika tako i svog materinskog, hrvatskog.Donosim ovdje facsimile njegova govora,što ga je sam sastavio na ladi »Princesa Olga«, na kojoj smo putovali od 1. do 5. listopada iz Splita preko Pireja do Aleksandrije.Iz njega se vidi, šta je htio reći i napisati, pa mu je onda Cumavić sastavio govor, koji je dobio od mene ikonačnu redakciju, a koji je i održao prvi dan kongresa u Kairu.7.listopada u dvorani Al Lutfullah:»Mi muslimani Kraljevine Jugoslavije,koji smo u Europi najudaljeniji od kolievke uzvišenog islama, pratimo sve dogadaje u islamskom svietu, a naročito one, koji se u zadnje vrijeme dogadaju u Palestini.Radi toga smo i došli ovamo, prevalivši golem put,da bismo svi zajedno potražili načina,da se olakša stanje naše braće muslimana u islamskoj Palestini.Nama je poznato šta se obećalo Arapima za vrieme svjetskog rata,a eto kako im se plaća za njihove ogromne usluge,koje su činili Ententi. Danas oni koji se najviše razmeću demokracijcm, na sramotu cielog svieta i pred njegovim licem, ubijaju u Palestini goloruku djecu, žene i ljude, razarajući :m domove i uništavajući im imetke. Gospodo i braćo! Mi jugoslavenski muslimani, koji smo došli na ovaj kongres izpred svih jugoslavenskih muslimana,saosjećamo s vama. Naša se srdca stežu od užasa nad nedjelima,koja čine ljudi na odgovornim mjestima jedne od najvećih zemalja zapadne demokracije.Mi osudujemo taj postupak i priključujemo se bolu palestinskih muslimana Iako je Uzeiraga govorio 12.na listi, njegov je govor, kad je prevođen rečenicu po rečenicu,nakon što bi je on izgovorio na hrvatskom jeziku, pobudio živo odobravanje medu učestnicima kongresa, jer je bio najrealniji od svih govornika i učestnika na kongresu. Setajući se jednom nekim pokrajnim ulicama Kaira,uhvatio Uzeiraga jednog starog Arapa,pa ga polu hrvatski polu turski pita,koliko ima djece. Arap se jedva uaviza, pa kaže: dvoje. A Uzeiraga se udara u prsa, pa kaže, da je on izrodio desetero.Pita Arapa, šta je radio i šta radi protiv Engleza, a Arap odgovara samo uz potrebnu gestikulaciju:»Duža, duža.(t.j. moli se Bogu za propast Engleza.) Uzeiraga mu opsova dovu,pa mu išareti i govori:»Puška, puška, tufenk!«Arap ne razumije i snebiva se, a Uzeiraga prolazi mimo nj. Napisali mi dosta pisama i karata poznanicima iz Sarajeva i drugih mjesta,pa ih nosimo u poštu u Kairu, da ih predamo u Uzeirage i u mene slučajno englezke funte, jer nismo mogli u Sarajevu razmieniti dinare u misirske funte.Daje on činovniku na šalteru englezku funtu, da naplati poštarinu,a ovaj je vraća i traži egipatsku.Uzeiraga planu na poštara:Sto ih ne iztjerate, kad im ne ćete para i uzput drmnu nešto krupno i Misircima i Englezima.Sreća da činovnik nije razumio ni rieči hrvatski.U slobodno vrieme,kad nismo bili na sastancima ili banketima, obilazili smo antikadžijske dućane.Njegov je pogled padao na najvrednije stvari.Tako u jednoj trgovini u kairskoj »baščaršiji« zvanoj Hanhalili,probra stvari, koje su mu se najviše svidjele,pa kad trgcvac vidje,da se Uzeiraga razumije u svoj posao, dade mu ih za 35 egipatskih funti,iako ih je bio cienio 80.Reče mi poslije francuzki,da mu ih zato po to daje,jer je vidio čovjeka,koji se razumije u ovakvu trgovinu,a da ih nikom živu ne bi prodao izpod ciene,koju je odmah zacienio.Tom prilikom mi je Uzeiraga pričao, kako su ga bili zapazili trgovci u Carigradu,kad bi tamo poslom dolazio,jer je vještački probirao najvrednije sedžade, poprativši svaku,koja mu se svidjela,kad bi je odvojio na stranu,riečima: »Ova je dobral« Poslije kad god je došao u Carigrad i ušao u prvi antikadžijski dućan,iztrčao bi trgovac i počeo dozivati druge trgovce svoga esnafa: »Mehmeda, Dobra geldi!« (Mehmedaga,došao je onaj što govori:dobra) Kad su u proljeće 1938.dolazili u Sarajevo ondašnji ministar predsjednik, a sada predsjednik Turske republike, Ismet Inonii,ministar vanjskih poslova Tevfik Roštu Aras i glavar glavnog stožera Fevzi Cakmak, došli su i u dućan Uzeiragi.On im je tom zgodom rekao o svom poslu, kakav mora biti antikadžija mora imati umri-Nuh,sabri-Ejjub, mali-Karun, t.j. mora imati život Nuh-pejgamberov (mora dugo živjeti kao sv. Noe),mora biti strpljiv kao Ejjub-pejgamber (sv. Job),a mora imati blago kao egipatski vladar Karun,da bi mogao u vrieme kupovati skupocjene stvari,biti strpljiv dok dode prava mušterija, a za takvo strpljenje treba i dug život.S kraja zime 1953.(mislim u veljači i ožujku) bio je osuden na 20 dana redarstvenog zatvora zbog bajramskih punktacija,koji je izdržao zajedno s merhum Edhemagom Bičakčićem,a ikad su već izdržali polovicu kazne,nastupili su po istoj presudi i u istoj stvari izdržavanje kazne merhum Dr. M. Spaho i Dr. Halidbeg Hrasnica.Tih je dana zatvorska zgrada kod Gradskog poglavarstva bila mjesto hodočašća sarajevske čaršije, pa i inteligencije,koja je smjela riskirati svoju sluibu. Iz tog vremena ima dosta duhovitih anegdota,koje je Uzeiraga skovao. Kad je nastupio 20. dan zatvora, pa su trebali da izidu on i Edhemaga, razgovarali su se s merhum Spahom i Hrasnicom, hoće li ih Musa (t.j. Fehim Musakadić, upravnik policije) pustiti toga dana, ili će morati prenoćiti i 20. noć. »A ne brinite se vi,« rekao je Uzeiraga, »nema nama na izvan,dok ne bude tekmilisanu« (t. j.dok se ne napuni 20.) Ovakav izraz može biti duhovit samo našem čovjeku, koji zna,kako na pr,kod nas mjesec posta ramazan bude skoro uviek 30 dana, po tekmili selasinu, kako ga kadije proglase, kad nije moguće vidjeti mlađak i napraviti ramazan s 29 dana. Kao njegova nošnja bio je i on u nekom pogledu starinski. Kad su se upisivali prilozi za Dominternat »Narodne Uzdanice« u Sarajevu, upisao je i on nešto veću svotu, ali nije htio odmah dati novca. »Kad vam klepne krampa, onda ću dati.«I zbilja, onoga dana,kad su radnici udarili prvi put krampom na onom mjestu, gdje je danas Uzdaničin dom,došao je Uzeiraga i položio upisani iznos.Uzeiraga Hadžihasanović bolovao je dulje vremena.Boljki je tražio ljeka i u Zagrebu gdje je ležao u poznatom sanatoriju sveučilištnog profesora.Tu ga je pohodio svakodnevno su ga posjećivali mnogi prijatelji iz Zagreba i provincije,kad bi dolazili u Zagreb.Umro je u Sarajevu 25. rujna 1943. Mrtvo tielo preneseno je sutradan na rukama pred Begovu džamiju, a odatle na veliko groblje na Hridu na počastni način, kakav se izikazuje riedkim pojedincima duha. Rahmetullahi alejhi!