Kada neko kao Boško Kućanski proslavi više od tri decenije uspješnog umjetničkog rada, onda pisati o samoj izložbi kojom je taj jubijej obilježen predstavlja i obavezu da se nešto konkretnije kaže o opusu stvaralaca. Pred nama su radovi nastali od 1949. do 1982. godine, uglavnom sitna plastika i crteži koji predstavljaju svojevrstan presjek rada i stremljenja ovog umjetnika. Skulptorski rad Kućanskog je već toliko pozinat i prihvaćen, da se neke posebne odrednice i ne moraju dati, osim, možda, da je Kućanski nepravedno predstavljen kao umjetnik koji se bavi drvetom kao osnovnim materijalom iz kojeg vještom rukom nastaju efektni oblici. Umjetnik je kao materijal upotrebljavao i mermer, bronzu, a služio sa i terakotom. Opravdanije bi bilo pozabaviti se njegovim crtežima, posebno ciklusom »Čuvari stare bosanske šume«, »Diobe« i »Besmrtni brijest« koji su i izloženi u Galeriji »Energoinvesta«. Crteži i skulptura kod Kućanskog su povezani jasnim nitima, mada bi bila ortodoksna neistina posmatrati ih samo kao predložak za skulpturu, jer crteži imaju svoju priču i život, nezavisno od kasnijih formi izvedenih u drvetu. Kućanski ima istančan osjećaj za liniju i površinu, po čemu se vidi da suvereno vlada formom. Međuigrom linija stvara dramatiku djela i ekspresivnost sadržaja, koja se ne gubi ni u ponavljanju motiva kojima samo potencira snagu kreativnog opusa. Možda je ovaj jubilej mogao biti ozvaničen i na adekvatniji način, izložbom opsežnijom i sadržajnijom, što je bilo nemoguće izvesti u ovom prostoru namijenjenom samo za grafiku, gdje čak i male skulpture ne pronalaze svoje mjesto u prostoru, ali to je već pitanje van domena kreativnosti autora i njegovih moći.