INFOBIRO: MEDIACENTAR SARAJEVO

VECERNJE_NOVINE,

28.01.1983

O likovnoj umjetnosti se uglavnom piše malo i bez ozbiljnijih pretenzija

UZGRED, UGLAVNOM

Autori: M.DAKIĆ

Likovni umjetnici nikako da se pomire s činjenicom da se njihov rad ne vrednuje i tretira adekvatno u sredstvima informisanja. Da su u pravu, može se pokazati sa nebrojeno pokazatelja. Pogledamo li časopise koji se bave kulturom, a takvih, ipak, ima popriličan broj, može se konstatovati da se likovna umjetnost tretira samo kao »nužno zlo« ili, bolje rečeno, reprodukcijama umjetničkih djela se popunjava prostor, a kada se o tekstualnom dijelu radi onda je sve siromašno i šturo, (ukoliko se nešto uopšte i pojavi). Neki časopisi su pokušali nešto više da naprave, ali i to se svelo na neadekvatne prikaze u nekoliko redova. Šteta! Koji su uzroci takvom stanju? Prvi i osnovni je da ne postoje istoričari umjetnosti koji bi se bavili ovim vidom pisanja o likovnoj umjetnosti, tako da su se uglavnom »zatvorili« u uske okvire pisanja predgovora za kataloge. Drugi razlog je i nezainteresovanost urednika časopisa koji bi mogli svoje stranice da posvete ovim problemima. Uglavnom su to ljudi od pera i u tim strukturama ima veoma malo ili ih uopšte nema, likovnih stvaralaca koji bi »forsirali« svoju oblast. Dnevne novine su već priča za sebe. One zbog skučenosti prostora, a posebno zbog ograničenosti aktuelnošću ne mogu da se studioznije bave temama iz ove oblasti, sve se svodi na najave izložbi i kratke prikaze istih. Gdje je onda rješenje? Već dugo je prisutna ideja o formiranju časopisa koji bi se isključivo bavio likovnom umjetnošću, koji bi okupio sve one koji tu umjetnost i stvaraju. Umjetnike, likovne kritičare, lstoričare umjetnosti, kustose, novinare, dakle sve one »dužnike« koji bi trebali da daju svoj doprinos širenju likovne kulture. Likovna umjetnost i stvaraoci u ovoj sredini zaslužuju bolji tretman, jer ne smije se zaboraviti da je baš likovna umjetnost najreprezentativniji kulturni predstavnik grada i Republike, pa, prema tome, ova ideja ne bi smjela da ostane samo kao produkt razmišljanja i želja već bi trebalo da se što prije realizuje.