Čudna je, ponekad, sudbina novinskog teksta. Primjer ovaj: dok se piše tekst o Predragu Nikoliću, najvjerovatnije novom velemajstoru, on na drugom kraju grada raspoređuje figure na šahovskoj ploči, a preko puta stari »lisac« Ulman. Pola poena dijeli Nikolića od drugog bala za titulu. Noć prije odlučujuće partije, miran i svjestan svoje snage i mogućnosti mirno šeta gradom, a malo ko u tom skromnom mladiću u farmericama i patikama prepoznaje onog »strašnog« Nikolića koji protivnike dovodi do očajanja nepredvidljivim potezima. Taj »strašni« Predrag kojem već dodijeliše neminovnu etiketu novog Fišera svrsta se u red onih po kojima se Sarajevo prepoznaje, uz bok »Haseta«, fudbalske legende, »Indeksima«, onoj Doli Bel naše mladosti koje se sjećamo ili ne... Svi me sada pitaju kako se osjećam dok sjedim preko puta onih čije sam partije nekada analizirao i maštao da ću sa njima igrati — priča Nikolić dok prolazimo kroz vrevu sarajevskog predvečerja, ali kada se između nas nađu čarobna 64 polja, zaboravlja se na protivnika, misli se samo na sljedeći potez. Zahvalno je pričati sa Nikolićem, o bilo čemu, osjeti se iz svake riječi da nije šah jedina preokupacija, sve ga zanima, ali kada se u ruci nađe novinarski notes, teško je iz njega izvlačiti riječi, tada to više nije »strašni« Predrag već skromni mladić sa sarajevskih ulica kojem je popularnost više teret nego želja. To je neminovnost od koje se ne može pobjeći, ali šahisti su poznati po tome što ne vole publicitet, posebno na turnirima kada je koncentracija neophodna prije svake partije. A, na ovom Bosninom turniru iza njega ostaše Adorjan, Smejkal, Gligorić, Ulman i ostali velemajstori, pa onda nije ni čudo što ovaj rezultat nazvaše fišerovskim«. Fišer je već legenda i teško je da će neko nadmašiti njegove rezultate — smirereno objašnjava mladić u čijoj ličnoj karti piše u rubrici mjesto rođenja Sarajevo, a u onoj drugoj, članskoj Sarajevski šahovski klub. Sarajevo će danas dobiti mnoštvo poklona i iskrenih želja od svih onih koji ga vole za svoj dan u znak sjećanja na rađanje slobode prije 38 godina, a dobiće i titulu velemajstora na dar kojim će ga podariti Predrag Nikolić. Sada mi i nije toliko žao što mi je titula zbog nesretnih okolnosti izmakla u Sočiju, jer zar ima nešto ljepše od činjenice da ću titulu, a sada sam siguran u to jer imam dodatnu inspiraciju, proslaviti na dan kada će se Sarajevo zakititi svečanim ruhom. I otišao je u takvom raspoloženju da prespava tu noć prije dana odluke, a sada dok se strane spremaju da krenu u štampariju još nije pala odluka, rezultat se očekuje s nestrpljenjem, ali ni najveći pesimist ne može pomisliti da će titula izmaći beskompromisnom ratniku sa 64 polja, mirnom mladiću Predragu Nikoliću, a čestitke za taj veliki uspjeh primaće već danas kada prođe onaj svoj obavezni krug kroz ulicu Vase Miskina, pa se vrati nazad preko Baščaršije sve do sasvim drugog djela grada u prostorije svoga SŠK-a.