Amrinom dobrotom zracio je citav sprat bolnice. Ni njene dvije ozbiljne rane /u lakat i u kljucnu kost/ nisu joj mogle uzeti osmijeh i vedrinu, zaraznu, prelaznu i tako potrebnu svakom nastradalom i ranjenom. Svi su je znali, a svakog je znala i ona, dolazila bi u sobe da poprica, posluša, posavjetuje, vrati vjeru, ulije snagu. U njenoj sobi pekla se kala, dijelila cigareta, sa tranzistora ili portabl televizora slušale vijesti, nagadalo se koliko dugo još zlo može da potraje. Slagali su se svi .....