Kada sam godine 1891. govorio o prehistorickim i rimskim razvalinama i gragjevinama u porijecju Sane, obecao sam pri kraju, da cu opisati drugi jedan kraj, u kome se ostanci iz prehistorickog doba u mnogo vecoj množini nahode nego iz rimskog doba, te sam pri tome imao na umu županjacki kraj, gdje sam prigodom montansko-geološkog ispitivanja našao citavo cislo nasutih gradina. Megjutim je gragjevni savjetuik Ballif u svome djelu o rimskim cestama opisao citavu mrežu rimskih cesta u današnjem županjackom kotaru, pa kad sam jednom prilikom god. 1892. onamo došao, naišao sam i na više tragova rimskih naseobina i utvrda, ali je ipak množina prehistorickih gragjevnih ostanaka u onome kraju bila daleko viša od rimskih. Najznamenitiji je dio županjackog kotara Duvanjsko polje, kome u sjevernom dijelu leži grad Zupanjac ili Duvno. To polje, visoko 860—900m nad morem, ima od Han-Marijana do Mesihovine sjeverojužnu dužinu od 20 km, a od Mandinog sela do Kovaca ima najvecu istocno-zapadnu širinu od 9 km. Megju Mandinim selom i Kongorom odvaja se jugoistocno prama Lipi od toga polja pobocna dolina, koja je duga oko 4 km i ima poprecnu širinu od 2 km po prilici. Druga pobocna gotovo trouglasta dolina prostire se izmegju Kovaca i Kola prama sjeverozapadu u dužini od 51/2 km, pa se zašiljuje na zapadu od Stipanica pri dnu važnoga prijemeta Prevale. To veliko polje protjece Šuica, koja dolazi sa sjevera, te se od prilike nasred polja savija u luk prama zapadu, kod sela se Kovaca gubi u ponoru, te iza podzemnog toka od nešto više nego 5 km kod sela Vrela opet izbija na dvor, za tim pod imenom Ricine protjece Buško blato, te se opet gubi blizu sela Ljeskovace u više ponora. Prije recenog svog zavoja prama zapadu prima Šuica potok Drinu, koja joj pritjece od juga. Za velike ljetne suše ostaju od Šuice samo mjestimice lokve, dok potok Drina i druge pritocice u ljetu vecinom sasvim presuše. Srednje, dublje partije Duvanjskog polja redovno su od jeseni do proljeca mocvaraste, pa se za to upotrebljuju samo kao livade i pašnjaci, dok se poviši okrajci obragjuju kao njive. To je ujedno uzrokom, što srednji kraj polja nije naseljen, vec su sva mjesta u okolo s kraja nanizana, kako je to po množini nasutih gradina vec u prehistoricko doba bilo i kako se to po ostalim poljima krša, kao n. pr. uz Buško blato ili uz Ševarevo blato kod Livna takogjer i danas može vidjeti. Preko spomenutog vec klanca Prevale dolazi se na drugo vece polje, Buško blato, visoko oko 700 m nad morem, koje je južni produžak prostranog Livanjskog polja i kome južni dio još pripada županjackom kotaru. Prilike Buškog blata sasvim su slicne onima u Duvanjskom polju, s tom samo razlikom, što je blato u jesensko i zimsko doba sasvim poplavljeno, pa s toga razloga manje vrijedi za usjeve nego za livade. Manjih polja ima još kod Vinice na jugu Buškog blata, kod Roškog polja istocno od Vinice i kod Vira južno od Roškog polja. Ostalo zemljište u kotaru veoma je krševit gorski kraj, koji je vrlo slabo naseljen, ali ima divnih pašnjaka za stoku tako, da je stocarstvo i danas tamošnjem žiteljstvu glavnim izvorom privrede. To zemljište mora megjutim da je vec u doba rimskog gospodstva bilo tako krševito, jer mnoge usjecene kolotecine rimskih cesta leže na visini današnje površine onog zemljišta. Pošto smo barem u glavnim crtežima, upoznali zemljište županjackog kotara, hocu da pomocju pridane ovdje pregledne karte, slika 1., u kratko opišem ostanke iz drevnog doba, za koje sam saznao. U pogledu te karte primjecujem samo, da su u njoj nasute gradine oznacene crno s obicnim znakom za trgjave, dok su rimski ostanci obicnim znamenjima crveno oznaceni. A. Ostanci iz prehistorickih vremena. Kada se od sjevera primicemo Duvanjskom polju, vigjamo još u klancu Suicinom sjeverno od sela Mokronoge dvije nasute gradine, megju kojima u dubokom jarku receni potok onamo skrece. Veca od njih, nazvana Velika gradina, leži na lijevoj obali Šuice i sastoji od poprecnoga nasipa, koji gotovo trouglast, odregjenim klisurama ogragjen zaravanak zatvara od ravnog zemljišta, koje se sjeverno iza njega prostire. Kako pridana ovdje slika 2. pokazuje, uzdiže se taj nasip u sredini poput gromile, te se s obje strane spušta prama strmim obroncima. Od istoka prama zapadu dug je 45 m, u sredini je s polja 4 m, iznutra pak 6 m visok, te mu je ovdje temelj od sjevera k jugu širok 22 m. Oko spoljašnog sjevernog podnožja nasipa prostire se u sploštenom luku od jednog kraja hrida do drugog 62 m dug, nizak nasip, kome je visina 1 m, a temelj 3 m širok; udaljen je za 1.5 m od podnožja velikog nasipa. S istoka, juga i zapada samo odronjenim klisurama zašticen zaravanak lagano se spušta k jugu, te je od podnožja nasipovog od južnog svog rta dug 53 m. Spram toga iza Suicinog klanca ima na desnoj obali posve slicna, manja nasuta gradina, Mala gradina, u koje je zaravanak na jednome kuku s jugozapadne strane zatvoren poprecnim 3 m. visokim nasipom, koji se u dužini od 30 m po prilici prostire od jednog kraja do drugog. Kako nasipi, tako i ogragjene površine obiju gradina zasute su velikom množinom, rukom gragjenih, ilovastih rbina. Najposlije valja još spomenuti dvije gomile nedaleko od Velike gradine, koje stoje istocno kraj županjacke ceste u Šuicu. Kada se sad obrnemo od Mokronoga na jugoistok prama kratkoj i uskoj pobocnoj dolini kod Eminovog sela, onda na sjeverozapadu na brdu Orlovcu vidimo veliku kamenitu gromilu, a zapadno od tog sela na jednom kuku vidimo nasutu gradinu Buhovsku gradinu. Ta cetverouglasta gradina s jednostavnim, zatvorenim nasipom, duga je oko 45 m i široka 30 m. U nutrašnjosti nasipa vigjaju se mnoge ilovaste rbine od posuda, gragjenih prostom rukom, ali ima i lijepom zidanih temelja i rasutih komada klaka. Lijep tih zidina nije doduše izmiješan ciglom, a isto tako nijesam ja ovuda našao na povržini komada rimske opeke niti rbina od ilovastih posuda, ali te zidine ipak smatram rimskima, pa ce biti, da su Rimljani prijašnju nasutu gradinu zapreniili radi zaštite svoje na