Ime pokojnika nece biti poznato po svim zemljama našeg naroda, ono je poznato, i drago, i skupo, u našoj užoj domovivi. Savo Skaric bio je tihi i odani nacionalni radnik u uskom krugu srpske Bosne i Hercegovine: ali, ma kako da je bio uzak njegov djelokrug, i ma kako da je neugledan bio njegov trud, on je bio radnik ustrajan. strogo pošten i pun vjere u buducnost Srpskog Naroda. I zato je on, cestiti srpski radnik uopce, ciji je život ispunjen moralom i akcijom, i cije ime treba da bude casno u svim srpskim zemljama. Sudbina mu je bila odredila život svirepe patnje, ali njegova moralna svijest bila je silno razvijena; snaga i dobro njegovog naroda bila je njegova želja, a buducnost naroda bila je njegova vjera. Bol je njegov bio više bol od nemogucnosti intensivnijeg nacionalnog rada nego što je bio bol okamenjenih mišica i dugih bolnickih godina. Micao je samo sa tri prsta desne ruke, i tim je radio, pisao je svoj Zembilj, svoju utjehu a narodnu pouku i razbibrigu. Taj Zembilj, od koga su dvije knjige izišle i u silnom broju rasprostranjene u narod, izlazio je u „Srškoj Rijeci kao subotnji feljton, i to je srestvo kojim je Skaric postao najpoznatiji javni radnik u Bosni i Hercegovini, koji je od svih društvenCih klasa bio voljen i poštovan. I timsvojim kozerijskim feljtonima, svojim humorom i satirom, on je postao naš važan kulturni radnik, koji je postigao pun i obilan uspjeh. Njegov talenat, i ako neosporiv, bio je neiškolovan i nerazvijen, zbog strašne njegove bolesti, i on je, otuda, služeci se u nesrecnim casovima nedopuštenim humorskim metodima, bio daleko od literature: to je on, uostalom, i sam priznavao, i nije htio da se njegov Zembilj uzima suviše ozbiljno. Medutim, u srecnim casovima, on je pisao stupce pune talenta i ljepote, koja je odsijavala u njegovim svježim, spontanim, zanimljivim šalama, koje su uvijek ujedale, ili da nekoga ubiju, ili da opomenu i ukore. On je bio predstavnik naše generacije koja se nije mogla priviknuti na nasilnu i tudu kulturu okupacione uprave, i koja je i u samoj kulturi vidjela uzroke naše nesrece. On je bio koneervativan, ali široka i hrabra srca, domljedan i iskren u svom radu. Taj pak rad bio je strašni i žalosni smijeh jednog pretucenog naroda koji još može da se naruga i da se smije u grcevima: on je progovarao u ime pritisnutih slojeva našeg društva, i ono je u njegovim Zembiljima nalazilo odjek svojih patnja i svojih želja. To je Savo Skaric radio kroz citav niz ocajno dugih godina, u kojima je svaki dan po nekolika puta od brla umirao, i to radio voljom i odanošcu kakvu treba poštovati i diviti joj se. Narod, u ime koga je progovarao, oplakao ga je iskreno, i vratice mu dug, kojim ga je Skaric zadužio. Narod ce urezati u srce opomene i savjete njegove, i jacace se u svim pravcima, iduci svojoj sreci i spasu. Sa svoje strane, „Bosanska Vila“ ce se docnije opširno osvrnuti na njegov rad, a sad mu želi što dužu uspomenu u narodu, i vjecni pokoj izmucenoj mu i cestitoj duši !