KALENDAR NAPREDAK,

01.01.1942

Župe Nezavisne Države Hrvatske

Autori: MARKO PEROJEVIĆ

Zadruge su praoblik ljudske zajednice. I Hrvati su u svojoj pradomovini živjeli u zadrugama iz kojih su se tokom stoljeća razvila plemena, Više bližih i srodnih plemena sačinjavalo je narod. Kad su ono Hrvati u VI. i VII. vijeku došli u ove krajeve, došli su već podijeljeni u plemena i po plemenima su zauzeli zemlju. Još u X. vijeku postojala je kod Hrvata predaja da su njihovi pređi amo došli pod vodstvom petero braće i dviju sestara. Braća su se zvala: Klukas, Lobel, Kosenec, Muhlo i Hrvat, a sestre Tuga i Buga. Svaki je od njih vodio po jedno pleme. U ovoj predaji bit će istina valjda to, da su hrvatska plemena došia pod vodstvcm svojih plemenskih starješina i da su sva plemena razdijelila zemlju i nastavila u novoj domovini živjeti svojim starim zadružnim životom. Sva plemena bila su podijeljena na župe, a svakoj župi stavio se na čelo jači pripadnik plemena, kojega je pleme biralo, ali je često bilo slučajeva da su se neki znali silom plemenu nametnutija kadkada i župansku vlast i čast učiniti nasljednom u svojoj kući. Jedna župa, većinom odijeljena od druge zgodnim dohnama, porječjem, ograđenim gorama i pianinama, razvijala se i živjela samostalno bez neke uže zajednice. Tek kad je srodnim župama zaprijetila veća vanjska pogibelj, znale su se udružiti i izabrati zajedničkoga vladara. Iz toga su se stvorile države. Bržava je, doduše, imala jednoga kneza ili kralja, ali plemenski starješine ipak su svaki u svojoj župi sačuvali vlast nad svojim plemenom. Taj starješina ili župan vršio je u svojoj župi svu upravnu, sudačku i vojničku vlast. U tom ga je poslu pomagao podžupan. Središte svake župe bio je tvrd grad u kome je sjedio župan. U slučaju rata grad je služio plemenu za sklonište. Inače je samo pleme živjelo naokolo po selima i bavilo se obrađivanjem polja i stočarstvom. U najstarije doba hrvatske državne nezavisnosti, za hrvatskih narodnih vladara, knezova i kraljeva, poznate su nam neke od ovih župa, koje se u spomenicima spominju. Tako znamo za župu Gatsku, sa središtem u gradu Krbavi (danas Udbini). župa Lika imala je središte oko današnjega Počitelja. Luka je sa središtem bila oko današnjega Podgrađa blizu Benkovca, Sidraga sa središtem najprije u Biogradu na moru, a kasnije oko današnjega mjesta Polača. Župi Nin bilo je središte u Ninu, a župi Bribir u Bribiru, nedaleko Skradina, odakle potječu slavni bribirski knezovi Šubići. Župa Knin imala je središte u Kninu, a Klis u Klisu, dočim je župa Cetina sa središtem u Stolcu, negdje oko Sinja, dobila ime po rijeci Cetini. Župa Imotski imala je središte u Imotskom, a župa Hlijevno u Livnu. Od starih hrvatskih župa još se spominje Pliva sa središtem u Plivskom gradu kod izvora Plive, danas Sokolgrad, nedaleko Jajca; župa Pset sa središtem u gradu Psetu, valjda u današnjem Grmeč-gradu u Grmeč planini, nedaleko od Petrovca. Primorska je župa bila sa središtem u Omišu, a spadali su joj i otoci Brač, Hvar i Vis. Župi Rastok bilo je središte u gradu Rastoku, nedaleko od ušća Neretve, a župa Dolje imala je središte oko današnjega Ljubuškoga. Nabrojili smo ovdje najstarije poznate hrvatske župe u Dalmatinskoj Hrvatskoj i njezinoj bližoj periferiji, ali za župe u Slavoniji, tj. u zemlji između Gvozda i Drave nemamo podataka prije XII. i XIII. vijeka. Ipak ne može biti sumnje da je i u onom kraju prije toga vremena bilo župa kao na pr.: Čazma, Dubica, Garić, Grđevac, Gorica, Gora, Ivanec, Kalnik, Krapina (Zagorje), Križevci, Moravce, Novaki (kod Virovitice), Pcdgorje (kod Jastrebarskog), Rovište, Zagreb, Virovitica, Varaždin, Turovo Polje, Vrbas, Sana i Sanica. Vukovska se župa prvi put spominje god. 1200. Prozvana je po gradu na utoku rijeke Vuke u Dunav. Na sjeveru je dopirala do Drave i Dunava, a na jugu do Save, obuhvaćajući porječje Vuke na sjeveru, a porječje Bosuta i njegovih pritoka na jugu. Na jugu prema Bosni bila joj je međa Sava niže Broda, U srednjem su joj vijeku bili najznatniji gradovi i kašteli: Gorjan, Osijek, Erdut, Borovo, Vukovar, Susek, Sotin, Šarengrad, Rača, Morović, Vinkovci, Nuštar, Korođ, Đakovo i Kostroman. Isto tako nema pcdataka o starim župama u Bosni prije XIII. vijeka. Treba ipak znati da su banskoj i kraljevskoj Bosni kasnije pripale neke župe, koje su prije bile sastavnim dijelom hrvatskog kraljevstva. Kako je u Bosni od najstaiijih vremena bilo poznato ime bana, to se mora zaključiti, da je bilo i župa i župana kao i u Hrvatskoj. Bosna se je dijelila i na više oblasti, od kojih su u prvom redu poznati Donji Kraji. Njima je bio gospodar herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350.—1416.). Donjim Krajima (kasnijoj Turskoj Hrvatskoj) granična je crta povučena od Grmeč planine jugoistočno do Skoplja na Vrbasu. Čisto je to politički hrvatski kraj, koji je pripadao hrvatskom kraljevstvu za narodne dinastije, a za bana Kulina bio je odcijepljen i pripojen Bosni. Oblast Donjih Kraja sačinjavale su župe: Pliva, Luka, Zemljik (Zemaljnik), Vrbanja, Glaž, Mren, Vrbas, Sana, a tek privremeno i Dubica. Već spomenuta starohrvatska župa Pliva, koju spominje i car Konstantin Porfirogenet, ležala je na obje strane rijeke Plive. Na jugoistoku je graničila sa Skopljanskom župom, na jugozapadu s Glamočkom, na sjeveroistoku sastajala se kod Jajca s Luckom, a na sjeveru sa Zemljiičkom. Glavno joj je mjesto bilo grad Sokol. Koncem XIV. vijeka sagradio je herceg Hrvoje grad Jajce na mjestu, gdje se Pliva ruši u Vrbas. Lučka župa ležala je na desnoj obali Vrbasa, Jajcu na istok. Ime joj se sačuvalo u nazivu Dnoluka, kojim protiče potok Lučina. Župa Zemljička ili Zemaljnička prostirala se s obiju strana srednjeg Vrbasa do na domak današnje Banje Luke. Prostirala se na zapad Glaškoj, na istok Sanskoj, na sjever Plivskoj, i na jug Vrbaškoj župi. Poznata su u njoj mjesta: Bistrica, Kola i Ponikve, a glavno joj je mjesto bilo Zemljik. Vrbanjska župa sterala se na lijevoj obali rječice Vrbanje a na desnoj Vrbasa. Bilo joj je glavno mjesto Kotor. Glaška župa širila se oko obiju obala rijeka Ukrine, na istoj Dubičkoj i Vrbaškoj župi, sve do vrelišta savske pritoke Usore, s glavnim mjestom gradom Glaž, pod kojim se nalazila varoš Srida. Župa Mrenska nalazila se u porječju gornje Sane oko grada Ključa i Mrena na Sani. Na Sani ispod Sanskog Mosta bili su Lušci. Vrbaška župa sterala se na ofoje strane donjega Vrbasa, a središte joj je bilo u Vrbaškom gradu, valjda današnjoj Banjoj Luci. Župa Sanska ležala je na obim obalama srednje i donje Sane. U njoj su bila mjesta: Kozar, Blagaj, Japra, Vodica, Oštra Luka i Hrvaćani. Dubička župa pružala se na jug Une između ušća Sane, Kozare i Prosare planine. Mjesta su njoj bila: Dubički trg, Greda, Slabinje i Strigova. U pravoj ili gornjoj Bosni poznate su ove župe: Vrhbosna, zvana po vrelu Bosne. Bila je središte gornje Bosne. U njoj se u X. vijeku spominje tvidi grad Kotor, a kasnije i gradovi Vrhbosna, Hodidjed i Brđo sa stolnom katoličkom crkvom sv. Petra; Lepenička s kraljevskim gradom Kvao ili Kozo Kreševo, te Hvojnica, Deževice i Dusina. Lašvanska župa je ležala u dolini Lašve s gradom Travnikom. Ovdje je u predjelu Trstionice bila župa Podredska, zvana po planini Redu, s gradovima Sutiskom i Trstionicom. Uz rijeku Bosnu bio je grad Visoki s varoši Podvisoki, pa Bobovac, prijestolni grad bosanskih kraljeva. Župa Boračka prostirala se oko današnje Vlasenice s gradom Pračom i Boračom, po kome je župa dobila svoje ime. Župa Neretva ležala je u dolini Neretve i desnoj obali srednje Neretve, a župa Uskoplje ili Skoplje pružala se na gornjem Vrbasu. Od bosanskih oblasti veliku su ulogu igrale u povijesti Soli i Usora. Soli su se sterale u današnjoj sjevernoj Bosni među rijekama Drinom i Bosnom, a naokolo rijeke Spreče. Sredinom X. vijeka ovdje se spominje grad »Salines«, prozvan kasnije Tuzla prema turskom prevodu imena (tuz == so). Usora je ležala na donjoj Bosni i pritoku joj Usori, koji utiče u Bosnu kod Doboja. Širila se Usora s obje strane donje Bosne od rječice Lješnice, žepču na sjeveru do utoka Bosne u Save. U njoj su biii gradovi: Tešanj, Doboj, Dobor i Srebrenik. Spomenuti je još i oblast Podrinje; a to je onaj kraj u srednjem i donjem toku Drine. Bosanske Zapadne Strane ili Završje sačinjavale su tri župe: Glamočka, Livanjska i Duvanjska, koje su prije pripadale Hrvatskoj. Humska zemlja (Hum, Zahumlje) bila je prije zasebna oblast pod vlastitim humskim knezovima. Glavno mjesto Biagaj ležao je povrh izvora rijeke Bune, a uz rijeku Bunu bilo je selo Bišce. Znamenit je također grad Ston na prevlaci poluotoka Pelješca. Humska se oblast sterala na primorju od Dubrovnika do rijeke Neretve, a u unutrašnjosti dopirala je do gornje i srednje Neretve, a i preko nje. Po Popu Dukljaninu bilo je u njoj devet župa: Stonska, Popovo, Žabska, Luka (s obje strane donje Neretve kod utoka Trebižata, Bregave i Krupe) s gradovima Kruševac i Novi, Velika (Veljaci uz Trebižat), Gorica (Gorska župa), Vecenike (?),. Dubrava (predjel između Mostara i Stoca), Dabarska. Kasnije se spominju još dvije župe: Brotnja (Broćno) i Blatna (Mostarsko blato). U primorju od Dubrovnika do Boke Kotorske bile su dvije župe: Konavle i Dračevica U hrvatskom kraljevstvu poslije izumrća narodnih vladara, u doba Arpadovića neke su se manje starohrvatske župe ujedinile u veće županije, a njihove župane nije više birao narod, nego kralj. Tako su uređene županije vukovska i požeška, pa zagrebačka. Od starih župa Lučke, Ninske, Bribirske i Sidraške stvorena je županija Lučka, dočim su stare plemenske župe Kninska, Vrlička i Unačka, a možda i Prominska, ujedinjene u Kninsku. Vjerojatno su i stare župe Lička, Podgorska, Otočka i Odorjanska ujedinjene u jednu Ličku županiju. Ove su se nove županije dijelile na manje kotareve, a ti su većim dijelom cdgovarali starim plemenskim župama. Tako su polovinom XIV. vijeka zagrebačku županiju sačinjavali kotarevi: moravečki, turopoljski (zagrebačko polje), podgorski, gorički, klokočki i blinjski. No bilo je nekih starohrvatskih župa, koje su u XII. i XIII. vijeku postale nasljednim lenom nekih velikaških porodica. Te se župe nijesu ujedinile u županije, nego su se pretvorile u knežije. Tako su Modruše, Vinodol i Gacka postale gospodštinom knezova Frankopana, dočim su Krbava i Bužani bili gospodštija knezova Kurjakovića. Klis, Rama i Omiš bili su kao knežija Cetina u vlasti knezova Nelipića. I u Slavoniji je bila stara knežija Zagorje, koju su držali knezovi Celjski. Knežija Zagorje seje tek u XV. vijeku pripojila Varaždinskoj županiji. Jednako se je dogodilo i sa starim bosanskim župama. Knezovi Hrvatinići bili su gcspodari Donjim Krajima, veliki vojvoda Sandalj Hranić i sinovac mu herceg Stjepan Vukčić bili su gospodari Humske zemlje. Po Hercegu Stjepanu prozvana je njegova oblast Hercegovinom. Tokom stoljeća, osobito za turske i mletačke vladavine nestalo je u Daimatinskoj Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini starih župa 1 županija. One su se sačuvale samo u Hrvatskoj i Slavoniji. Međutim je sada poslije toliko vijekova, opet ujedinjena hrvatska zemlja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ona je sada podijeljena u dvadeset i dvije oblasti, koje su dobile stari hrvatski naziv velika župa. Svaka kod ovih župa dobila je opet svoje staro povijesno ime, pa je tako uskrsnuia stara Hrvatska. Nabrojit ćemo sve velike župe Nezavisne Države Hrvatske i označiti svakoj njezino sjedište s odnosnim pripadajućim im kotarevima uz njihov zernljopisni položaj. 1. Župa Zagorje sa sjedištem u Varaždinu obuhvaća sjeverni dio Hrvatskoga Zagorja i Međimurje s kotarevima: Varaždin, Čakovec, Prelog, Ludbreg, Novi Marof, Ivanec, Zlatar, Krapina, Pregrada i Klanjec. 2. Župa Prigorje sa sjedištem u Zagrebu obuhvaća južni dio Hrvatskoga Zagorja s Medvednicom ili Zagrebačkom gorom i gornju Posavinu od granice Njemačkog Reicha na Sutli do granice Slavonije na Ilovi. U njoj su kotarevi: Zagreb, Samobor, Stubica, Sv. Ivan Zelina, Dugo Selo, Velika Gorica i Kutina. 3. Župa Bilogora sa sjedištem u Bjelovaru prostire se plodnim krajevima u gornjem području Lonje i Čazme i zahvaća Podravinu i močvarnu Posavinu ispod Moslavine. Kotarevi su u njoj ovi: Bjelovar, Đurđevac, Koprivnica, Križevci, Čazma, Garešnica i Grubišno Polje. 4. Župa Baranja sa sjedištem u Osijeku pruža se donjom Podravinom s kotarevima: Osijek, Virovitica, Slatina, Donji Miholjac, Valpovo, Našice i Đakovo. 5. Župa Vuka sa sjedištem u Vukovaru najistočnija je župa u ravnom Srijemu. Ima ove kotareve: Vukovar, Vinkovci, Šid, Ilok, Hrvatska Mitrovica, Ruma, Irig, Srijemski Karlovci, Stara Pazova i Zemun. 6. Župa Posavje sa sjedištem u Brodu na Savi okupila se oko Broda na Savi s jedne i s druge strane, naime na slavonskoj i bosanskoj strani. Kotarevi su: Brod, Derventa, Gradačac, Brčko, Bijeljina i Županja. 7. Župa Livac i Zapolje sa sjedištem u Novoj Gradiški zaprema požeško gorje i suprotne bosanske krajeve između Une i Ukrine. Kotarevi su u njoj: Nova Gradiška, Požega, Daruvar, Pakrac, Novska, Bosanska Dubica, Bos. Gradiška i Prnjavor. 8. Župa Gora sa sjedištem u Petrinji zauzima u glavnom područje među donjim tokovima Kupe i Une. Obuhvaća kotareve: Petrinja, Sisak, Glina, Vrgin Most, Dvor, Bosanski Novi i Hrvatska Kostajnica. 9. Župa Pokupje sa sjedištem u Karlovcu leži oko srednjega porječja Kupe od Gorjanaca ili Žumberačke Gore do Vukomeričkih Gorica. U njoj su kotarevi: Karlovac, Jastrebarsko, Pisarovina i Vojnić. 10. Župa Modruš sa sjedištem u Ogulinu obuhvaća krševite krajeve do Slunja, Gorski Kotar i Hrvatsko Primorje do Kraljevice. Kotarevi su: Ogulin, Slunj, Vrbovsko, Delnice i Hreljim. 11. Župa Vinodol i Podgorje sa sjedištem u Senju zaprema sav Vinodol od sv. Jakova—šiljevice na jug i primorsko podgorje Velebita do stare Dalmatinske granice, a osim toga lički kotar Brinje i otok Pag s otočićem Virom i Maonom. U njoj su kotarevi: Senj, Crikvenica, Novi Vinodolski, Brmje i Karlobag. 12. Župa Gacka i Lika sa sjedištem u Gospiću obahvaća velik dio ličko-krbavske visočine s kotarevima: Gospić, Otočac, Perušić, Udbina i Gradac. 13. Župa Bribir i Sidraga sa sjedištem u Kninu zauzima dijelove kninskog kotara s kotarevima: Knin i Drniš. 14. Župa Cetina sa sjedištem u Omišu, zvana po rijeci Cetini koja teče njezinim sjevernim dijelom, zahvaća južnim dijelom Biokovo s Makarskom. U njoj su ovi kotarevi: Omiš, Split, Sinj, Imotski, Makarska te otoci Brač i Hvar. 15. Župa Hum sa sjedištem u Mostaru nosi ime po starom Humu ili Zahumlju, a zaprema najveći dio porječja Neretve od njezina izvora u istočnoj Hercegovini do utoka u more. Kotarevi su: Mostar, Nevesinje, Konjic, Ljubuški i Metkovići. 16. Župa Dubrava sa sjedištem u Dubrovniku obuhvaća područje stare dubrovačke republike s poluotokom Pelješcem i obližnjim otocima i dio hercegovačkog kraja. Kotarevi u njoj su ovi: Dubrovnik, Čapljina, Stolac, Ravno (Ljubinje), Trebinje, Bileće i Gacko. 17. Župa Vrhbosna sa sjedištem u Sarajevu prostire se istočnom Bosnom do Drine i preko nje do državne granice na istoku. U njoj su kotarevi: Sarajevo, Foča, Čajniče, Rogatica, Višegrad, Srebrenica i Vlasenica. 18. Župa Usora i Soli sa sjedištem u Tuzli obuhvaća sjeveroistočne krajeve Bosne s kotarevima: Tuzla, Zvornik, Kladanj, Maglaj, Gračanica, Doboj, Tešanj i Teslić. 19. Župa Lašva i Glaž sa sjedištem u Travniku leži u bosanskom rudogorju s obje strane rijeke Bosne. Kotarevi su joj ovi: Travnik, Žepče, Zenica, Visoko i Fojnica. 20. Župa Pliva i Rama sa sjedištem u Jajcu zaprema mali dio srednje Bosne oko Jajca i zapadne bosanske krške krajeve s kotarevima: Jajce, Bugojno, Prozor, Duvno, Livno, Glamoč i Varcar. 21. Župa Krbava i Pset sa sjedištem u Bihaću sačinjena je od sjeverozapadnih dijelova Bosne na gornjoj Uni i istočnih dijelova Ličko-Krbavske visočine oko Plješivice i rijeke Korane. Kotarevi su joj: Bihać, Cazin, Grahovo, Kulen-Vakuf, Petrovac i Krupa. 22. Župa Sana i Luka sa sjedištem u Banjoj Luci prostire se usred države i obuhvaca porječje gornje Sane i srednjega Vrbasa. Kotarevi su joj: Banja Luka, Pridor, Sanski Most, Ključ i Kotorišće. Sve nove župe podsjećaju nas na staru državnu razdiobu Hrvatske. Na čelo svake župe opet je postavljen župan, koji će upravljati s povjerenom mu župom u duhu stare hrvatske pravice i slobode. Novim državnim uređenjem oživjet će stara hrvatska slava, blagostanje i sreća.