Izvor: 28. SEPTEMBRA 1993.
IZ IZLAGANJA ALIJE IZETBEGOVIĆA
Između pravednog rata i nepravednog mira
Nakon mukotrpnih pregovora koji su sa prekidima trajali skoro godinu dana, stavljena je tačka na Nacrt ustavnog sporazuma o Bosni i Hercegovini i mi treba da ga danas (ili sutra) prihvatimo ili odbacimo.
Pregovore su u njihovom završnom dijelu u ime međunarodne zajednice vodili lord Oven (u ime Evropske zajednice) i Torvald Stoltenberg (u ime generalnog sekretara Ujedinjenih nacija), a u različitim fazama njihovi učesnici su, pored Karadžića i Bobana, bili i predsjednici Republika Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Naša delegacija se mijenja? U posljednjoj rundi nju su činili: Izetbegović, Silajdžić, Filipović, Lazović, Abdić i Komšić.
Normativno i stvarno
lako su Nacrt sporazuma i pojedine njegove odredbe u više mahova objavljivani i komentirani u našim medijima, smatram za potrebno da, u najkraćim crtama, još jednom iznesem sadržaj ovog inače dosta opširnog i pravno nedovoljno uobličenog dokumenta. Stalne izmjene i dopune, krpljenja i dotjerivanja, natezanja i pritisci, ostavili su tragove na formulacijama, pa i redosljedu paragrafa, koji nije uvijek logičan i konsistentan. Pošto ću u ovoj analizi pratiti dokument, taj krivudavi tok njegovog nastojanja će se vidjeti i iz mojeg izlaganja. Glavni segmenti Nacrta sporazuma su sljedeći:
Bosna i Hercegovina se transformiše u uniju triju republika. Unija je prilično labava zajednica, ali je očuvan državno—pravni okvir Bosne i Hercegovine. Sa stanovišta unutrašnjeg prava ona je složena država. Vanjska obilježja državnosti — teritorija. državljanstvo, državni simboli (zastava i grb), glavni grad. Sporazumom su rezervisani za uniju. Unija zadržava uobičajnu strukturu državne vlasti karakterističnu za demokratske sisteme. Uspostavlja se podjela na tri nezavisne vlasti — zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Unija bi imala tročlano Predsjedništvo sa funkcijama uobičajenim za šefa države, zatim Skupštinu koju će sačinjavati i 120 poslanika, Vladu, Ustavni sud, te Sud za Ijudska prava i institucije ombdusmena.
Nadležnosti organa unije su dosta restriktivno postavljene
Svode se na: vanjske poslove, spoljnu trgovinu, uključujući i pitanje carina, pitanja državljanstva i pravosuda, oporezivanja za potrebe unije, koordinaciju u oblasti policije, te funkcije u oblasti sudstva na nivou unije. Ostavljena je mogućnost za formiranje i drugih zajedničkih institucija, naročito onih koje bi osiguravale funkciju i tehnološko jedinstvo velikih sistema i starali se za povratak izbjeglica, zaštitu okoline i slično.
Izričito je utvrđen princip otvorenosti granica republika i sloboda kretanja Ijudi, kapitala i informacija. Isprave izdate u jednoj republici važe u cijeloj uniji. Takođe je predviđena sloboda djelovanja političkih partija na cijeloj teritoriji unije, kao i organizovanje i funkcionisanje vlasti u republikama na demokratskim principima i balansiranost nacionalnog sastava u svim državnim organima. Navodim ono što piše u papirima. Sve rezerve u pogledu stvarnog dometa navedenih načela su opravdane i umjesne.
Rješenjima iz Ženevskog projekta uspostavljaju se, dakle, konstitutivne republike. One, u ustavno— pravnom smislu, nisu nezavisne države, ali su sa više elemenata državnosti nego uobičajene federalne jedinice. One imaju:
a) izvorni suverenitet i kompetencije,
b) ustavotvornu i zakonodavnu vlast i vlastiti pravni poredak,
c) ograničeni međunarodni subjektivitet i ugovorni kapacitet, i
d) pravo na secesiju pod odredenim uslovima.
Bosanska republika imala bi izlaze na Savu i more. Ne može se reći da su ponuđena rješenja potpuno zadovoljavajuća. Dio grada Brčkog zapadno od željezničke pruge (uključivo pruga) sa lukom na Savi, dakle veći dio, pripada nama. Što se tiče veze sa morem predvidena su tri paralelna rješenja i to:
a) Komad zemlje na poluostrvu Klek sa pristupnom cestom Stolac — Neum (»plavi put« — cesta u prvoj fazi pod nadzorom UNPROFOR—a),
b) Slobodna zona u Luci Ploče (najam na 99 godina), i
c) Izgradnja vlastite luke na rijeci Neretvi kod Višića (3-4 km. uzvodno od Metkovića) sa slobodnim prolazom kroz Hrvatsku rijekom Neretvom.
Sarajevo i Mostar
Regija Sarajevo (9 opština, dakle bez opštine Pale) i grad Mostar bili bi dvije godine pod privremenom upravom međunarodne zajednice. Administratora Sarajeva imenovale bi UN, a Mostara EZ. Predviđena su i savjetodavna tijela koja bi pomagala administratoru. U navedenom roku od dvije godine trebalo bi naći konačno rješenje za ova dva grada. Prvi izbori u republikama održali bi se pod nadzorom UN i EZ u roku od dvije godine i po stupanju na snagu Sporazuma. Sva tijela u republikama i opštinama biće birana na principu proporcionalne reprezentacije. Sve političke stranke registrovane u bilo kojoj od republika imale bi pravo organizovanja i na čitavom području unije. Uslov: da je njihov program i aktivnost u skladu sa Ustavnim sporazumom unije.
Članom 4. Ustavnog sporazuma predviđeno je da nijedna republika neće imati vojne snage, a postojeće bi bile progresivno razoružane i raspuštene...
Za osiguranje slobodnog protoka Ijudi i roba predviđa se agencija za saobraćaj. U početnoj fazi primjene Sporazuma nadzor nad cestama i prugama vršio bi UNPROFOR, a ovaj nadzor obuhvata 11 najvažnijih putnih pravaca u BiH, Sarajevski aerodrom i željezničke pruge Metković — Sarajevo — Doboj — Šamac, te Unsku prugu.
Policijske snage su pod kontrolom republika. Njihov sastav (u nacionalnom pogledu) je proporcionalan, a broj i oprema prema standardima evropskih zemalja.
Predviđa se posebna međunarodna misija za nadzor nad poštovanjem Ijudskih prava u uniji. Na čelu ove misije nalazio bi se komesar za Ijudska prava u BiH, koga imenuju generalni sekretar UN. Komesar za Ijudska prava imao bi svoje. zamjenike u pojedinim dijelovima BiH.
Vojni aranžmani:
U vojnom dijelu Nacrta sporazuma predviđeno je:
— prestanak ratnih dejstava,
— razdvajanje snaga
— prijavljivanje broja i vrste i lokacije oružja i jedinica,
— povlačenje vojske u granice i
— povlačenje teškog naoružanja (svi kalibri preko 12,7 mm)
— povlačenje vojski u granice republika, i
— uklanjanje minskih polja
U okviru vojnog dijela Sporazuma predviđen je opravak i stavljanje u normalnu funkciju infrastrukturnih objekata, posebno za snabdijevanje strujom, vodom i gasom. U okviru ovoga je i opravka mostova, pruga, cesta, telekomunikacija i stavljanje u pogon rudnika uglja i elektrana.
Rokovi za mjere i radnje iz vojnog dijela Sporazuma su:
— 7 dana za potpuni prekid vatre,
— 29 dana: označavanje linija, početak povlačenja teškog naoružanja, početak opravke infrastrukture,
— 30—60 dana: završetak povlačenja trupa i teškog naoružanja.
6 Sastavni dijelovi Sporazuma su zajedničke deklaracije potpisane sa srpskom i hrvatskom stranom o obustavi vatre. Razmjeni zarobljenika i zatočenih civila i slobodnom prolazu humanitarnih konvoja. Kao što znate, ove deklaracije se za sada, uglavnom, ne poštuju.
Za i protiv
U navedenih 25 tačaka naveo sam glavne elemente ponuđenog Ustavnog sporazuma o BiH. One ne iscrpljuju sve što je sadržano u ovom dokumentu, ali mislim daje izneseno ono što je bitno i što je dovoljno za opredjeljenje učesnika ovog skupa za ili protiv tog t takvog dokumenta.
Asada mi dozvolite da pokušam iznijeti svoje lične dileme kada je riječ o potpisivanju ili odbacivanju ove mirovne ponude. Evo kako bih klasifikovao razloge za i protiv prihvatanja ponuđenih rješenja, u ovom trenutku i u postojećim okolnostima:
Razlozi ZA prihvatanje:
1. Nastavak rata počinje da ugrožava i samu biološku supstancu naroda. Veliki broj ubijenih, osakaćenih i protjeranih. Možda bi se stradanje naroda moglo zaustaviti. Odbijanje znači siguran ili vrlo vjerovatan nastavak rata, mada ni prihvatanje ne znači siguran mir.
2. Uz ovakvu logističku blokadu opskrbe, Armija BiH je upućena na defanzivu, što nosi opasnost daljeg gubitka teritorija i još slabiju pregovaračku poziciju u budućnosti.
3. Evropa i svijet neće vojno intervenisati. Ukidanje embarga na oružje, iako nije isključenb, nije ni mnogo vjerovatno.
4. Napadom HVO na Armiju otvoren je drugi front protiv nas.
Prekinute su sve linije snabdijevanja, a rat iz agresije Srbije u očima
svijeta pretvoren je u gradanski rat, sukob »triju strana« u BiH.
5. Broj izbjeglica se povećava, a " ne smanjuje. Njihov opći položaj je loš. Naš narod se polagano »topi«. Vrijeme u ovom pogledu ne radi za nas.
6. Stižu sve ozbiljnija upozorenja o obustavi humanitarne pomoći ako se zbog ratnih dejstava nastavi ugrožavahje sigurnosti osoblja UNHCR—a. Definitivno je sigurno da bez uredne dostave hrane i lijekova sa strane naš narod ne bi mogao preživjeti.
7. Dolazi zima. Naš narod je većinom u gradovima, nema rezervi hrane i ogrijeva. Četnici i HVO drže sela i komunikacije i imaju kakvu— takvu pomoć Srbije i Hrvatske. Njima će zima biti teška i neprijatena, nama neizdrživa.
8. Međunarodne garancije su veoma vjerovatne, iako u ovom trenutku još uvijek ne i sasvim sigurne. U svakom slučaju, one bi bile uslov važenja našeg potpisa, i
9. Stanje u Rusiji se komplikuje. U slučaju da se takav razvoj nastavi, pažnja svijeta bi se mogla potpuno okrenuti od Bosne. Šta bi to u ovoj situaciji značilo, mislim da ne treba posebno objašnjavati.
Razlozi protiv prihvatanja dokumenata:
1. Etnička podjela BiH, iako je praktički izvršena ratom i agresijom, okirnim dokumentom se legalizuje. Postoji rizik definitivnog cijepanja BiH. Ugradeni instrumenti u Sporazum protiv ove tendencije korisni su, ali nisu dovoljni.
2. Prostrane oblasti nekada nastanjene većinskim muslimanskim stanovništvom, u ratu etnički očišćene, ostaju u posjedu napadača. Suprotne strane ne pristaju na vraćanje nego samo na razmjenu teritorija. Po mojem mišljenju ovoje najvažniji defekt ponuđenog rješenja, preko koga se teško može preći.
3. Ponuđeni dio teritorija, pored toga, strateški je okružen, komunikacije (ceste, pruge, rijeke) posebno u Hercegovini i centralnoj Bosni, ispresijecane, poljoprivredne površine svega 22 odsto od ukupnih BiH.
4. Snaga napadača, vojna i ekonomska, posebno ova posljednja, je ozbiljno načeta. Moral njihove vojske, zbog izvršenih zločina i našeg neočekivano snažnog otpora je uglavnom slab. Suprotno tome, motivacija naših vojnika je snažna, a naša vojna industrija može proizvesti količine oružja i oruđa koje nisu zanemarljive i koje u izvjesnoj mjeri ublažavaju logističku blokadu.
5. Tzv. »realnosti« su protiv nas, ali mnogi narodi su upornom borbom pobijedili te realnosti. Pravda je na našoj strani.
Ako uporedite ove razloge ZA i PROTIV, vidi se da su oni u ravnoteži. Preostao nam je izbor izmedu pravednog rata i nepravednog mira, a to je lična drama za svakog od naš.
Sto se mene tiče, ja u sebi još dvijek nisam prelomio tu odluku. Učiniću to kada čujem mišljenje vas sa terena. Molim vas da iznesete vaše mišljenje razložno i bez velikih riječi. Radi se o sudbonosnoj odluci za naš narod, rekao je na kraju svog izlaganja predsjednik Izetbegović.
Lična karta Bosanske republike:
Neki osnovni podaci o Bosanskoj republici, kako je projektovana Ženevskim paketom izgledali bi kako slijedi:
— površina: oko 15.000 kvadranih kilometara ili oko 30 odsto sadašnje BiH površine,
— Stanovnika: 2,050.000, odnosno 47 odsto od ukupno bh. populacije. Od toga 75,5 odsto Muslimani, 12,5 odsto Srbi i 12 odsto Hrvati,
— Bruto društveni proizvod: 3.960 milijardi US dolara ili 50 odsto od ukupnog bh. bruto društvenog proizvoda,
— Bruto društveni proizvod po glavi stanovnika: 1,793 US dolar (BH: 1.816 USdolar)
— Magistralni putevi: 816 km (22 odsto od BiH)
— Željezničke pruge: 486 km (47 odsto od BiH)
— Ukupna proizvodnja električne energije (hidro i termo) 8130 G WH (54 odsto od BiH)
— Poljoprivredne površine: 565.000 hektara (22 odsto od BiH)
— Površine pod šumom: 687.000 hektara (31 odsto od BiH)
— Osnovne škole: 676 (30 odsto od BiH)
— Srednje škole: 77 (32 odsto od BiH)
— Bolesničke postelje: 8.900 (51 odsto od BiH)
To su neki osnovni geografski, demografski i ekonomski podaci o pretpostavljenoj bh. republici. Mogu se uzeti kao dovoljno tačni.