U FOKUSU: Nasiha Kapidžić-Hadžić (1932-1995)

Pregled fokusa

Izvor: Oslobođenje 22.septembar 1995.

Najednom, iznenadna tužna vijest: umrla je pjesnikinja Nasiha Kapidžić Hadžić. Njeno ime i njene pjesme znaju gotovo svi koji su prošli kroz osnovne škole, jer su u čitankama i u knjigama školske lektire nalazili Nasihine tople, nježne stihove, koji su uvijek i svaki put govorili o Ijubavi prema Ijepotama koje nas okružuju i o radostima koje doživljavamo dok uživamo te Ijepote. Nasiha Kapidžić Hadžić rođena je 1931. godine u Banjaluci, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Filozofski fakultet završila je u Beogradu, a zatim najprije bila profesorica u banjalučkoj gimnaziji, pa otud došla u Radio Sarajevo, gdje je dugo radila kao urednica u Obrazovnom i Dječjem programu. Posljednjih desetak godina svog radnog staža provela je u Izdavačkom preduzeću "Veselin Masleša" kao urednica edicija za djecu i omladinu (biblioteke "Lastavica" i "Pingvin"). Međutim, njen pjesnički opus je još znatno bogatiji i sadrži oko trideset naslova. Nisu to samo zbirke pjesama, već i radio igre za djecu, slikovnice, dramski tekstovi za djecu, pa i jedna kritička studija pod naslovom "Od Zmaja do Viteza" (1970). I pjesme i proze su joj prevođene na više jezika. Za svoj stvaralački rad dobila je i veći broj značajnih nagrada i priznanja. Treba dodati da je i literatura o njenom stvaralaštvu takođe brojna, jer su o njenim stihovima i prozi pisali mnogi kritičari. Ipak, kad je riječ o Nasihi, odmah i na prvo mjesto dolazi njen Ijudski lik. To je bila draga osoba, prijatna, prema svakome Ijubazna, nježnog glasa i osjećajnog srca, pa je zapravo i njena poezija odraz tog lika, te nježnosti i osjećajnosti. Njeno govorenje, čak i kad je razgovor tekao o običnim, svakodnevnim životnim prilikama i neprilikama, imalo je redovito pjesničku notu, nešto sasvim osobeno, što se kod drugih pjesnika vrlo rijetko susreće. Nekoliko teških udaraca u zadnjim godinama smrt muža, pa brata i sestre podnosila je stoički, iako je uvijek bila vrlo predana porodici i imala vrlo razgranate rodbinske veze. Veliku Ijubav prema kćerki utakla je u svoje brojne pjesme za djecu, a u zadnje vrijeme i prema svojoj unučici kojoj se sva posvetila i često je znala da samo o njoj govori. Zato je bila posebno voljena. S njenim odlaskom naša bosanskohercegovačka književnost, posebno književnost za djecu i omladinu, ima veliki gubitak i dugo će ga osjećati. Nema sumnje, međutim, da će mnoge njene lijepe pjesme ostati da žive i svjedoče o pjesnikinji, i kao čovjeku, koja je znala nalaziti najljepše riječi da svoje osjećaje prijateljstva i Ijubavi prenese mladim čitateljima. Zahvalni smo joj za sve što je učinila prije nego što je otišla preko svog "vezenog mosta".

Sadržaj