Amrinom dobrotom zracio je citav sprat bolnice. Ni njene dvije ozbiljne rane /u lakat i u kljucnu kost/ nisu joj mogle uzeti osmijeh i vedrinu, zaraznu, prelaznu i tako potrebnu svakom nastradalom i ranjenom. Svi su je znali, a svakog je znala i ona, dolazila bi u sobe da poprica, posluša, posavjetuje, vrati vjeru, ulije snagu. U njenoj sobi pekla se kala, dijelila cigareta, sa tranzistora ili portabl televizora slušale vijesti, nagadalo se koliko dugo još zlo može da potraje. Slagali su se svi .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.