21. aprila 2009. Stigla. 22. april Vec u šest ujutro izašla iz hotela. Na koju je žed Catic mislio kada je napisao da pije zbog žedi sadašnje, ali i prošle? Otkud mi Catic s druge strane okeana? Ostalo me ne cudi. Gdje god stigla, prvo jutro pocinje panicnom potragom za vodom. Doputovala pred ponoc, te bilo i: koji me davo tjerao? Zamka za malodušne… davo? Dok je osoba koja me je docekala na aerodromu premetala po džepovima, gubila pa nalazila potvrdu o parkiranju, imala kljuceve te nema kljuceve, na naocale umalo sjela, mislila sam: U Tvojim sam rukama, Bože. Stigla sam u grad u kome je roden autor Gavrana, pa neka bude i: andeo. Jer, Andeo svega cudnog je jedna od najdražih mi Poovih prica. Poov grad je Baltimor. Ovdje je roden, živio tek jednu ili dvije godine. Sylvia Plath… tri? Rodni grad služi da se u njemu rodimo i da ga napustimo. Plod i posteljica. U svojoj sam bila tri godine. Nikad se vratila. Poovog rodnog grada nema u njegovim pricama. Našla sam ga u nekom histericnom pismu gdje kaže da je došao ovdje da se otruje laudanumom, pa ispio samo polovinu. I Sylvia Plath ovdje... o samoubistvu. Ali, gdje nije? Naišla sam kod nje i na narocit atribut uz pomen ovdašnjih noci. Ne žuri sa citiranjem. Predstoji mi oko sedamdeset dnevnickih jedinica. Najkraca, iskustvo u hronicarenju me naucilo, može biti troslovna rijec, s dugim okruglim samoglasnikom u sredini. Danas sam pokušavala objasniti da u mom jeziku ova rijec može biti i she i he. A smrt? She, samo she. Te pošutjesmo koji trenutak. Lijepo je pocelo. Chronic pain kao tema. To objašnjava zašto me na aerodromu nije docekao onaj ko je trebao. Onog što jeste, sinoc sam olako podcijenila. U biografiji mu stoji da je na u New Hampsheru, na Hampton plaži, spasio djevojcicu koja se utapala. 23. april Pogled na Dorchester Bay. Na stolu Antologija The third shore. Women's Fiction from East Central Europe. U njoj How we killed the sailor. Bay, shore, sailor. Nešto disonance u onom killed? Onomad je u sarajevskom ateljeu mog prijatelja, japanski (bo'me, japanski!) kamerman živnuo na pomen naslova Death in the Museum of Modern Art. Aaaaa... vi ste pisac krimi-romana. Prethodno sasvim nezainteresiran. U univerzitetskom restoranu sam usredsredena na orošeni bokal sa vodom. Laka konverzacija u kojoj, kao u onom bokalu ledene kuglice, plivaju svako malo: really, actually... Klima-uredaj i frižider su armatura Amerike i to se osjeti u jeziku. Odjednom konobaricino pjevno: no problem. Topla Guatemala. Hladno i toplo. Prijaju mi oboje. Niko ne lomi jezik na mom imenu. Država Massachushetts ih ima 918. S prezimenom vec ide teže. Zapne kod z kao pod tupom testerom. Ubacim u sarajevski inbox: Sjecaš se kad smo otišli gospodinu sa prvog sprata na saucešce? Ono kad nam je gospodin iznio svoju knjigu u rukopisu, o probavnom sistemu kamila. Ono kad je njegov sin, koji radi kao hirurg u Americi, te kad je cuo gdje putujem, istog trena oduševljeno a dobronamjerno poslao mail svojoj net-prijateljici i obavezao me da je posjetim. Bice mi divno a njoj ce biti drago. Pa mi dao broj telefona... koji sam ja... hm... ovaj... znaš. Sad slušaj šta mi se desilo jucer. Stojim u Lord&Tailoru i pomalo se dosadujem dok osoba sa kojom sam (samo me ne pitaj ko je osoba... to je za cetiri oka) bira košulju i kravatu. Momak koji opslužuje na ovom odjelu (Jorge se zove, citam mu sa akreditacije) pita odakle sam. Bosnia. Nije li to ... former Yugoslavia. Bio u Dubrovniku i Splitu. Kako se na vašem jeziku kaže my friend. E, sad ce mi on dovesti moj prijatel. Brzo se vrati. S njim je (akreditacija kaže ): Said. Nakon tri recenice (ja ne prozucnuh ni ime ni prezime!) mladi se Said lupi po celu (Jorge, koji je do tada nadgledao kao andeo sparivac, polako se udaljava iz kadra) i kaže: ma, da vi niste Alma Lazarevska koju moja supruga Lejla ocekuje ovih dana. Pitanje za tebe: odgovorila sam: a) jesam b ) nisam. 24. april U inboxu poruka sa Univerziteta u Innsbrucku: ... Ako sam u pravu, Svjetlo i tama je prca Daria Džamonje na koju se jednim dijelom odnosi motiv Vaše price Kako smo ubili mornara. Došao sam na ideju da pokušam analizirati intertekstualnost Vašeg teksta u obliku neke vrste eseja, koji bi trebao pisati uz predavanje koje smo imali... Vi biste mi možda mogli reci kad je nastala Džamonjina prica... Vašu pricu imam samo na njemackom. Džamonjinu pricu imam samo na bosanskom... Do danas nisam znala o kojoj je Džamonjinoj prici rijec. Neko mi je nekad rekao: Što rekao Džamonja u jednoj prici. Ali, to u ovom slucaju ne bi trebalo biti važno. Pa ni to da smo Džamonja i ja par godina stanovali vrata do vrata. Tacnije, imali smo zajednicki zid. S jedne strane zida Džamonjin stan, s druge naš. Jednom sam priljubila uho uz taj zid. Sjecam se potmulog huka. Polovinom zida je prolazio dimnjak. Bili smo vec jednom nogom u novom stanu (sa broja 9 preselili smo na broj 39, naša ulica broja 49 nema) kad je Dario umro. Umro je u bolnici. Mnogo je prigodnih laži, prenemaganja i falisifikata poslije napisano i izgovoreno. Meni je nekako ostalo to: uho i zid. To kako osluškujem: Je li živ? A huk mi uzvraca. 25. april Vrabac! Odjednom shvatam da od kada sam stigla, nisam vidjela ni goluba. Evo i njega u China Town-u. Ostavio je trag na kamenu koji kaže da je ovo okolo park i da je posvecen demokratskom pokretu u Kini i sjecanju na one koji su na Tiananman trgu umrli (ubijeni, valjda!) u borbi za slobodu. Uboga ograda oko nekoliko kvadratnih metara, dvije uboge klupe i ubogi tobogan. I: narcis. Jedan jedini narcis, skoro pa nadrealan u svojoj jednosti! Dvojica Kineza grebu crosswords, jedan cita novine, sve troje puše. Stižu dvije crnkinje sa koferima i nekakvim formularima. Postaje tijesno. Uz park je ogradena površina prekrivena žicanom mrežom u koju su gusto pobodeni grlici plasticnih boca razlistanih u obojene latice. Izbrojim: 56. Onaj narcis je sada još jedniji. Kinezi cigaretu drže kao opušak. Jedan prelazi t