I zar pjesnik, mislim – ozbiljan pjesnik, taj genije u ogrtacu, taj velicanstveni ludak u šarenom ruhu, taj albatros, ta kokoška, mahmurni boem, izblijedjeli ideal, i sve tako redom; rekoh, zar pjesnik nije slican i ribi-cistacu u akvarijumu? Da li i on, kao ta neugledna riba, šalabaza okolo i cisti akvarijum jeduci tuda govna, što ih bezobzirno i obilato ostavljaju druge ribice, cije se pamcenje, kažu, mjeri u sekundama? Nije li slican tom marljivom i melanholicnom stvorenju, jer nakon što svoj posao obavi krajnje savjesno, nalazeci u njemu cak i bezumnu nasladu, on svoja zanosna usta lijepi za staklo, kao Plecostomus punctatus, i tu na margini, na granici, budala možda mašta o svijetu s onu stranu akvarijuma? 2010.