Stolac, glavno mjesto istoimenog kotara u Hercegovini, drevno je mjesto, te je ondje vec" u vrijeme rimskog gospodstva bila oveca naseobina, od cije je ruševine sagragjen ne samo lijepi grad, nego vecinom i zgrade današnjeg Stoca. Dva rimska kamena s natpisima, mnogi arhitekturni komadi, pod od mozaika u bijelo i crno, rimski ravni skeletni grobovi s naušnjacima, fibulama i novcima kao prilozima, od kojih su posljednji nagjeni pri otkopavanju temelja za bolnicu, kao i cesto nagjeni grcki i rimski novci, onda u novije vrijeme nagjena broncana fibula, glava jedne štatuete od olova — sve to svjedoci, da je tamo postojalo rimsko mjesto. To se je mjesto dosta na daleko protezalo, jer je svekoliko zemljište jugozapadno od Stoca, pocevši od istocno-pravoslavne crkve, pa sve do vojnickih baraka, posuto ostancima rimskih zidina i crijepa, te ce onuda bez sumnje biti i mnogih zidnih temelja. Ali i u prehistoricko doba bio je predio oko Stoca dosta gusto naseljen, kako to pokazuje gradina na Vrsniku i gromile, što se onuda vigjaju. Iz srednjeg vijeka narocito valja istaknuti stolacki grad, koji se pod svojim pregjašnjim imenom Berga smatra jednim od najstarijih gradova hercegovackih, samo što valjda u ono starije doba nije imao današnji oblik i opseg, onda jednu od najkrasnijih, makar i ne najvecih sredovjekih nekropola zemlje nedaleko od današnje vojnicke streljane u Papratima. Položaj i od prilike obim rimske naseobine stolacke, kao i situaciju starina ošanickih, koje ce se niže opisati, pokazuje nam priklopljena karta slika 1. Za pojedine predmete upotrijebljeni su ovi znaci: ih za podore gradina, i za razvaline citavih naseobina, za starobosanske stecke, za starobosanske stecke s natpisima, h za kamenite stolice, a za gromile, za puteve i ceste. Uz ovo se primjecuje, da crveno obilježeni objekti pripadaju rimskom vremenu. I ako po ovome, što rekosmo, cijela okolina stolacka za arheologa ima osobitu vrijednost, to nas ipak ošanicko podrucje zanima u još višem stepenu, jer se je tamo ocuvalo mnoštvo ostanaka iz sve tri recene glavne epohe zemlje, iz prehistoricke, rimske i sredovjeke. Iz prehistorickog vremena nalazimo iznad jugoistocnih zgrada na dugo otegnutog sela Ošanica jednu osamljenu, veliku gromilu, a iznad sjeverozapadnih zgrada tog sela dvije gromile jednu uz drugu. Tri gromile stoje na blizu jedna do druge na kosi Toprkali, južno od rita Doline, a daljih 28 gromila najzad stoji južno od gradine ošanicke, o kojoj ce biti rijec, i to u dolu potoka Rotimlje uz obje obale. Ali još mnogo zanimljiviji od recenih za nas su ostanci iz rimskog doba. Kad se iz Stoca u sjevero-zapadnom pravcu stanemo uspinjati prema Ošanicu, doci cemo južno od mjesta Hekuka izmegju toga mjesta i gore spomenute kose Toprkale na malu visoravan Docine, koja je svud unakrst posuta komadima rimske opeke, vecinom crijepa, komadima lijepa i utarcima crvenih, rimskih ilovastih posuda. Mora dakle, da je na tome mjestu stajala rimska zgrada, ili što je još vjerojatnije, više njih, pa ce biti, da su to bili ljetni dvorci bogatijih Rimljana iz današnjeg Stoca. Kada, pošavši dalje, progjemo kroz mjesto Ošanic, prispjecemo na sjevero-zapadu sela na zaravanak, slabo zarašten grmljem, i opazicemo na kraju tog zaravanka na neznatnoj uzvisini gorostasnu ciklopsku zidinu rimskog bedema sa dvije kule, koji zovu Gradinom. Kako se vidi iz nacrta slika 2., i iz presjeka slika 3., što ih je nacinio inžinir Komadina, opada zemljište, izuzevši južnu stranu, veoma strmo prema Rotimlji, koja vrletne obronke optice u velikom luku. Za utvrdu toga mjesta bilo je dakle samo nužno ograditi ravnu južnu stranu, što je vrlo zgodno i postignuto od istoka prema zapadu povucenom, 54 m dugom i 2 m debelom zidinom a i pravokutnim kulama bio, nadozidanim za obranu na oba kraja te zidine. Tesani kamen, od koga je uzidan taj bedem i obje kule, golemih je dimenzija, jer je dug do 2 m, širok do 120 cm, a u ddnja cetiri reda visok je do 90 cm, u gornja pak još održana tri reda do 55 cm. Tih sedam redova imaju po tome ukupnu visinu od 525 cm. Tesani je kamen, slicno zidovima u utvrda staro-etrušcanskih gradova u srednjoj Italiji, uzidan bez ikakog lijepa i samo na suho naslagan jedan na drugi, a na spoljašnoj strani, dakle u dugog zida na južnoj strani, imadu do na 15 cm izbocene bose. Obje kule cijelim svojim prostorom na spoljašnjoj strani vire iz bedema, tako da su s unutrašnje strane s ostalim zidom izjednacene. Po dimenzijama nejednake su, te je zapadna kula b u cetvero zidana pri 11 m dužine spoljašnje stranice, dok je nasuprot istocnoj kuli c spoljašnja dužina od istoka k zapadu 15 TO, a spoljašnja dužina od sjevera k jugu 14 m. Ni u bedema, ni u kula ne može se s južne, dakle sa spoljašnje strane opaziti izlaz, te takav mora da je bio ili zapadno ili istocno uz jednu od obje kule. Da li su kule imale vrata na svojim sjevernim stranama u visini zemljišta, ili da li se je u njih ulazilo sa bedema, ne da se ustanoviti, dok se ne bi uklonila ruševina iz kula i od sjeverne strane zida. (Vidi presjek A, B, slika 3.). Detaljni pogled utvrdnog zida prikazuje nam slika 4., a zid zajedno s kulama slika 5: Kako vec spomenusmo, zatrpana je sjeverna strana zida i kula gotovo do ocuvane im visine ruševinom i Šuljevima, megju kojima je u ostalom rasuto mnoštvo ulomaka od rimskog crijepa, onda utaraka od ilovastih posuda, koje crvenili koje žutili, i gragjevnog kamenja, omazanog lijepom. Po tome se može suditi, da je na tome mjestu bilo ovecih kuca, pokrivenih crijepom. Sjeverozapadno od kule b spušta se povor gradskog hrida, koji je na toj strani iskocio u prodo od prilike za 25 m dublji, ali se iza toga opet uzdiže do male, 15 m visoke oble glavice, koja onda strmo opada prema Rotimlji. (Vidi presjek C, D, slika 3.). Na toj je glavici Radimsky u maju god. 1890. našao na suho zidane temelje kamenite zgrade d, sa zidom 2 m debelim, koja mjeri lim u premjeru, a inžinir Komadina našao je ondje u oktobru 1891. samo još u kolo zgrnutu hrpu ruševine s mnoštvom razlupana cr