1. Nevina šala "Potrci doktora", igra za koju je potreban barem jedan dok-tor znanosti koji stopira i najmanje dva grobara u službenom automobilu, sastoji se u tome da grobari cim uoce doktora sa podignutim palcem uspore vožnju, tek toliko da jadnik pomi-sli kako ce vozilo uistinu stati. Uceni autostoper obicno trenu-tak oklijeva kad vidi crni karavan za prijevoz lijesova, ali onda potrci kako bi ga sustigao. Kola su kola, misli vjerojatno, pa bila i mrtvacka. Car igre je u tome da se u trenutku kad doktor potrci, neznatno doda gas i tako ga se održava u tom filozof-skom položaju. Ukoliko je potrcani doktor veoma uporan pa za automobilom klipsa dovoljno dugo i dovoljno brzo, grobari ce mu se velikodušno smilovati. Ako pak brzo odustane, pruža mu se šansa sljedeci put. Citavu igru je na jedan suptilan nacin omoguclla gradska uprava sagradivši Institut za atomsku fiziku u neposrednoj bli-zini groblja i njegovih propratnih objekata, a jedno i drugo daleko od tramvaja. Nitko od grobara koji igraju tu igru ne zna zašto doktori zaposleni u institutu obicno ne voze. Neki nagadaju da je to zbog dioptrije, a drugi vele kako su doktori toliko rastreseni da su u prometu samo opasnost. Isti navode, recimo, Einsteina koji nikada nije vezao pertle na cipelama, a po ulici je hodao u odijelu za giljotinu. No, bilo kako bilo, u tri sata, poslije radnog vremena, na cesti koja vodi prema gradu može se naci velik broj znanstvenika s podignutim palcem. To obicno cine na dosta dugom ravnom dijelu Grobne ceste, prije oštrog lijevog zavoja, gdje je kolnik nekoliko metara izdignut iznad ostalog terena tvoreci s obje strane malu provaliju. Na metalnoj ogradici, koja se pruža duž zavoja, nalazi se sicušni vijenac od suhoga cvijeca. Taj dio kolnika nezgodan je za pješa-ke, a stopiranje je tu opasno po život. Upravo zato svi doktori nastoje nešto uloviti na ravnom dijelu ceste prije te Haribde. Dio igre je i takozvano "mjerenje doktora". Doktori se mjere razmakom izmedu palca i kažiprsta koji se prinose na nekoliko centimetara od desnog oka. Ukoliko se doktor trceci dovoljno primakne automobilu, postaje dosta velik da bi za-služio vožnju. To procjenjuje grobar suvozac jer je vozac, na-ravno, zabavljen zbivanjima na kolniku. Zato su za igru nužna dvojica: jedan za potrcavanje, a drugi za mjerenje. Doktori koji u pravilu ne postaju dovoljno veliki za vožnju, moraju se zado-voljiti pješacenjem. Zanimljivo je da takvi, usprkos poraznim rezultatima, nikada ne odustaju od stopiranja, cak mu se pre-daju s još više strasti i upornosti. 2. Crna tocka Južni vjetar koji je puhao citav vikend pretvorio je sijecanj u travanj. Pocetkom tjedna oblaci što su se gomilali vec nekoliko dana zastali su nad planinama. - Mrzim travanj - rekao je Al dok su se vozili grobljan-skom alejom prema gradu - po ovakvom vremenu se osjecam malaksalo. - Travanj je okrutan mjesec - kazao je njegov suvozac ko-jega su zvali Mac, jer je nosio prezime jednoga kultnoga prije-ratnog politicara. - Molim? - rekao je Al. - U travnju najviše umiru. Sjecaš li se kako je bilo prošle godine? Njihove crne kravate i besprijekorno bijele košulje pružale su na zimskom suncu zanimljivu sliku. Al je nosio crni sako sa svilenim reverima, dok se Mac zadovoljio prslukom od ta-mnoplave cohe. Obojica su izgledali vrlo otmjeno. Vec iz dalji-ne mogli su vidjeti jednog od doktora iz Instituta kako podiže palac. - Nikad mi nije palo na pamet - rekao je Al - koliko to stopiranje podsjeca na pollice presso. - Podsjeca... na što? - Palac podignut prema gore u gladijatorskoj areni. Znaci pomilovanje. - Hocemo li ga potrcati? - kazao je Mac. Izgledalo je da ga to jako veseli. Prošli su pored nesretnog autostopera i Al je usporio oko deset metara ispred njega. Kad je spomenuti uzeo zalet, to bi se prije moglo nazvati trckaranjem nego pravim trcanjem, Al je dodao malo gasa. Mrvicu. Al je bio svjestan da tijelo koje se giba iza drugog tijela koje se takode giba ne može odmah pro- cijeniti razdaljinu. Trebao je samo neznatno povecati brzinu: držati automobil na kuplungu i pomalo dodavati gas. Za dva-deset sekundi covjek je vec bio u sprintu. Al je bio strucnjak za potrcavanje. Ponekad je to cinio pomocu kuplunga, a ponekad samo sa gasom. Ovo drugo je bilo teže, postojala je mogucnost da vozilo naglo trzne i obeshrabri trkaca. Vecina grobara radila je to pomocu kuplunga, Al je bio jedan od rijetkih koji je mo-gao samo sa gasom. - Povecava se! - rekao je Mac. To je znacilo da je doktor svojski zapeo. Mac je držao palac i kažiprst pred ocima kao da pokazuje debljinu knjige koju je procitao. Mac je mrzio debele knjige i uvijek je tako pokazivao. - Je li se dovoljno povecao? - upitao je Al okrenuvši se prema trkacu. - Pazi kuda voziš, budalo! - Ti ceš potvrditi da sam ga držao na gasu - rekao je Al. Do toga mu je, ocito, bilo neobicno stalo. Nešto prije okuke primili su ga u auto, na trece, pomocno sjedalo. Naocale doktora bile su zamagljene . - Puno vam hvala momci - rekao je. Ocekivalo se da ce još nešto reci ali je zašutio. Bio je to, izgleda, prilicno šutljiv doktor. Šutnja je trajala veci dio vožnje, culo se samo ubrzano disanje covjeka nenavikla na trcanje. - Male place ha? - rekao je Mac. - A benzin skup... - Ja ne vozim - kazao je doktor skinuvši naocale da ih obriše. Izgledao je sasvim pristojno bez naocala. - To je zbog vida? - upitao je Al. - Ne. Nikada me nije zanimalo. Cinilo mi se da je to gubi-tak vremena. Opet su zašutjeli. Pored njih sada su promicale gradske kuce spojene u neprekinut niz. To je znacilo da su se približili gradu i da je za doktora ovo kraj putovanja. - Oprostite što ste malo trcali - rekao je Al - kocnice nam izgleda ne valjaju. - Ne brinite - rekao je doktor - ja znam za tu vašu igru. Svi u Institutu vec smo culi zato. Mora da se fino zabavljate momci. Ponovo je zavladala šutnja. Al nije znao šta da kaže. Bio je svjestan cinjenice da se više nema što reci. Mac se, izgleda, malo uplašio. Odjednom se neobicno zainteresirao za