Tokom vremena i na putu, da se ovijem zemljama raskrile vrata k novom životu, dobrom stanju i napredovanju, mi smo sustopice megju ostalijem tecevinama stekli sebi i jedan zemaljski muzej. Vec od više vremena pocelo je opce interesovanje da se obraca onijem cijeljima, koje se u ovom zemaljskom zavodu njeguju. Polako jedan za drugim istakoše se svagdje po zemlji vrijedni poslenici, kojima se u srcu rodi želja, da narodu otkriju njegovu prošlost, pa iz nje crpu nauku za njegovu buducnost; da izucavaju i sadašnjost zemlje i naroda; da po svijem stranama Bosne i Hercegovine kao vrijedne pcelice sabiraju svaki zaostatak iz prošlosti, pa. kome bi se dalo suditi o životu i djelima naših djedova i onih starih naroda, koji su prije našeg bili u našoj otadžbini; da priberu svake vrste rukotvorina, što ih smišlja bistra glava a izragjuju vrijedne ruke našeg naroda, i sve podatke, po kojima se može prosuditi živovanje, radnja, obicaji, — jednom rijecju: prosvjetno stanje naroda u ovijem zemljama, a uz to i prirodni njihovi odnošaji. Imajuci na umu, da samo slogom rastu i male stvari, udružiše se ti vrijedni poslenici i osnovaše muzejsko društvo. Pohvalan trud toga muzejskog društva postigao je mnogostrane lijepe uspjehe. Najzad se 1887. godine osnovao zemalj ski muzej, koji je, položen na širokom temelju a snabdjeven obilnim sredstvima, preuzeo na se one zadatke, za koje je privatno djelovanje spomenutoga društva s puno zasluga pripremilo zemljište. "'Zemaljski muzej svratio je na se vec opcu pažnju. Svako nastojanje u korist njegovog razvitka nalazi danas rodoljubna odziva u krilu samog stanovništva. Ono voljno, koliko umije i može, pripomaže u korist njegovu, te mi po tome danas možemo reci, da je zemaljskom muzeju, koji je gotovo na tome, da postane opcenitim Ijubimcetom svega naroda u ovim zemljama, zajamcen lijep napredak. Radnja samoga muzeja ustrojena je i uregjena u nekoliko prema njegovom sadanjem obimu i potrebi. Uza nj i u prilog razvitku njegovu posluje privatno muzejsko društvo u Sarajevu sa svojim odborom na celu. Raznovrsne zbirke zemaljskog muzeja cuvaju, popunjavaju i bilježe narocito postavljeni cuvari muzejski, ljudi od struke i posla. Zemaljski muzej u Sarajevu dojako se dotlen razvio, e je vec vrijeme, da mu se dadne publicisticko glasilo. Nije dosta, da se po zemlji, sa površine i iz utrobe njezine pobiraju svakojaki predmeti iz prošlosti i sadašnjosti; nije dosta, da se ti predmeti zabilježe i lijepo rasporede po dolafima i policama, svakome na ugled; najposlije samo tijem ne može da se postigne ono, što treba da se postigne. Kao što mrtva usta ne govore, isto tako ne govore ni oni sabrani predmeti iz starine i sadašnjosti svakome sami po sebi. Obicnim ocima, covjeku neznaocu, oni ce se uciniti, kao nešto lijepo, nešto originalno naše, bilo iz starijega ili mlagjega vremena, pa to valja kao naše narodno poštivati i cuvati; ama kakve koristi od njih neznalac ne ce pronaci u njima. No ako ne ce neznaoci, pronaci ce tu korist ljudi izuceni i iskusni u tome. Temeljno razumijevanje stvari, javna rijec prozborena o tome, ona ce oživljeti ove mrtve starine i tada ce nam one probesjediti jezikom, koji ce kao kakva stara lijepa pjesma mnogijem od nas biti ne samo razumljiv, vec i veoma drag. Znanstveno proucavanje našijeh starina i ostalijeh ogleda kulturnog života našeg ne treba daklen da ostane megju zidovima muzejskim. Tome proucavanju valja dati prilike, da izigje na vidik, megju svijet, da se naša zemlja i prosvjeta, da se svaka budna glava u zemlji okoristi njim. Od žive rijeci mi smijemo ocekivati, da ce ona naci posluha megju svjesnijim sinovima ponosne Bosne i krsne Hercegovine; da ce ona sve vecma raspaljivati u njima ljubav i mar za ono, što privodi poznavanju otadžbine njihove; da ce razbuditi njihovu naklonost i zauzimanje za ovaj, u ovo doba jedini kulturni stožer, — za naš muzej. A kako mislimo, da se to može postici, o tome cemo poslije progovoriti. Izlazeci u javnost s „Glasnikom" našeg muzeja, mi imamo dvojaku cijelj pred ocima. Prvo hocemo, da imamo javno glasilo, u kojemu ce se znalacki proucavati i opisivati svaka struka, koja je zastupljena u muzeju, zarad svestranog upoznavanja zemlje i naroda. U drugu ruku želimo još, da ovo glasilo bude poucan list za našu napredniju citalacku publiku, poucan u onim predmetima i pitanjima, koji zasijecaju u struku i djelovanje samog muzeja, ili koji stoje s njim u svezi. Ucinice se, da smo se latiti posla, koji se u dva pravca svoja sasvijem ne podudara. Ono jest dosta poteško jednim mahom dvoje postici; no nas rukovodi u tome nacelo kulturne zajednice i opce koristi. Našem muzeju nije zadatak samo u tome, da cisto naucno djeluje; suviše njemu pripada i kulturan, prosvjetan zadatak: da bude budilac megju sinovima zemlje, ponaosob megju mlagjim naraštajima, kako bi ovi pomišljali na svoju dužnost, da svestrano proucavaju i upoznaju svoju otadžbinu, da je u tome spoznavanju uce ljubiti i cijeniti, te da za prosvjetni razvitak njezin vazda ulažu svoje umne, duševne i materijalne sile. Dvojaka cijelj muzejskog „Glasnika" odgovarace prema tome istinskoj dvojakoj zadaci muzeja: materijalno - naucnoj i moralno - kulturnoj. Ni cisto naucno glasilo, ni cisto popularno - poucno — svako za se, ne bi se podudaralo s ustanovom zemaljskog muzeja u njegovom cjelokupnom obimu. Prema ovom, što smo ovdje uopce istakli, kretace se radnja „Glasnika" u dvojakom pravcu. U jednu ruku služice naucnoj cijelji, te cemo u to ime donositi izvorne clanke iz svijeh struka i grana znanstvenosti, koje su u muzeju zastupljene. Mi želimo, da tijem pripomognemo znanstvenom otkrivanju zemlje i života na njoj, a namjerni smo, da za ovakav rad probudimo volju u svake pozvane umne sile na domu, u našoj monarhiji i u širokom svijetu. U ovom dijelu želja nam je, da originalni prilozi naših suradnika obuhvate ove grane znanja i umjetnosti: 1. Stari i novi zemljopis. 2. Historiju. 3. Arheologiju (starinarstvo) iz vremena predhistorickog, ilirickog, rimskog, bosansko