Dosadašnji postupak pri prenašanju starih natpisa ima tu manu, da je nacinjeni facsimile vrlo slab, da se ne smije savijati, da se lako dere i da se najmanjim pritiskom slova izbrišu ili izližu. Takim postupkom ne cemo po gotovo doci k cilju kod naših starobosanskih natpisa, gdje su slova nejednaka, obicno duboko usjecena a kamen vrlo cesto raspuknut. Kušao sam u svaku ruku, da doskocim ovijem manama obicnoga snimanja natpisa, te se domislih, da bi postupak, slican onom u stereotipiji, bio najbolji. Pokušaji sjajno uspješe, postupak se usavršio, stekao je priznanja u strucnjaka, pa ga ovdje obznanjujem u korist nauke. Prednosti facsimila nacinjena tijem novim postupkom jesu ovi: Svaki je snimak absolutno vjeran otisak originala, te reproducira jednako tacno najkrupniju udubinu, kao i najsitniju pukotinu u kamenu i najveci natpis može se snimati u jednom komadu, a otisak je tako tvrd, da se ne može lako oštetiti, a što je najglavnije, da se bez velike muke može naciniti snimak od sadre sa svijem vjeran originalu. Ovo potonje važno je osobito po naš muzej, jer su naši lapidarni spomenici obicno tako golemi, da se mogu samo n otisku uvrstiti u muzej. Muzej imade u svojoj zbirci nekoliko natpisa, koji su preko 2 metra dugacki, a tako veliki natpisi jedva bi se na drugi nacin mogli preliti u sadru. Za taj postupak nuždan je ovaj pribor: 1. dovoljno papira, 2. tutkala, 3. jedna cetka i 4. kicica (Pinsel). 1. Najzgodniji je papir obicna hartija što upija (bugacica = Saugpapier, Phesspapier) ili druga netutkaljena hartija (ungeleimtes Papier), kao sto se upotrebljava za štampanje nekih novina, a gdje nema toga, obicna tutkaljena hartija, ali ju valja prije nego što se upotrebi, neko vrijeme metnuti u vrelu vodu, da se tutkalo što više ispere. 2. Tutkalo treba da je isto, što ga upotrebljavaju knjigoveže a pravi se od škroba (štirke, nišeste). Na 1 litru hladne vode uzme se dobrana šaka škroba pak se razmuti. Kad se škrob rastopi, pristavi se lonac k vatri, te se polako kuva. Škrob valja sve dok ne uzvrije i ne zgusne miješati drvenom kašikom. Kad se škrob zgusne, kao da se usirio, onda valja tutkalo. 3. Cetka valja da je tvrda, duge i guste dlake, a da se lakše njome radi, valja je prikovati za zgodan držak. 4. Kicica (Pinsel) neka je pomehka i povelika, kao cetka u bojadžije. Kamen ili plocu, na kojoj se natpis nalazi, valja prije snimanja dobro ocistiti od praha i necistoce, mahovinu ostrugati i oprati je. Dobro je, ako se natpis, pošto se osuši, natare zejtinom (uljem), da snimak ne prione. Zejtina ne smije biti premnogo; ako ga je odviše u zarezima i pukotinama, valja ga sungjerom pokupiti. Za tim se uzme hartija bugacica, nešto veca od kamena, tako, da hartija sa svijeh strana bude oko 10 centimetara šira od samoga natpisa. Ako je natpis velik, slijepi se toliko komada hartije jedna do druge, dok se ne sastavi onoliki komad, koliki treba. Ta hartija položi se uz natpis, a da je vjetar ne otpuhne, prilijepe se coškovi njezini uz kamen. Sada se hartija vlažnim sungjerom (spužvom) ili mehkom vlažnom krpom pritisne uz natpis tako dugo, dok hartija ne utone u sve udubine i zareze slova. Ako bi se pri tome hartija na kojem mjestu prodrla, valja rupu oblijepiti komadicem hartije bugacice. Pošto se natpis sa svijem vjerno otisnuo u hartiju, namaze se ova s gornje strane dobro tutkalom, te se oblijepi drugim redom hartije bugacice. Sada tek valja uzeti cetku, te njome po hartiji tako dugo lupati, dok se ovaj sloj hartije dobro ne priljubi uz natpis. I opet se hartija namaze tutkalom i oblijepi novim slojem hartije, koji se cetkom opet dobro prikuca. Taj se postupak toliko puta ponavlja, dok ne bude otisak dosta debeo. Za velike natpise dosta je oko šest redova hartije, da bude otisak tvrd kao drvo. Valja paziti, da se ne uzme premalo tutkala i da se ne štedi cetka, jer cim se jace njom udara po hartiji, tim ce vjerniji i tvrgji biti snimak. Osobito valja paziti, da se sve pukotine, koje bi u prvom sloju hartije nastale, prije j nego se namaze tutkalom, dobro prikriju hartijom, da ne bi tutkalo došlo do same hartije, jer ce onda snimak prionuti uz kamen. Ako je snimak gotov, a kamen se prije natr'o uljem, najbolje je puštati snimak na kamenu, da se suši dok ne stvrdne, inace ga valja pomno skinuti, kad na pola stvrdne, te ga prostrijeti na ravnu plocu, da se sa svijem osuši. Pri transportu valja paziti, da se snimak ne savije ili ne slomi, te je za to najbolje spremiti ga u sanduku. Gdje je natpis velik, pa se ne može poslati u jednom komadu, neka se razreze u manje komade, ali tako, da se koje slovo ne prereze. Uzdajuci se, da ce se mnogi ovim postupkom okoristiti, molimo svakoga, koji se zanima za nauku i napredak u Bosni i Hercegovini, ako naigje na koji zanimljiv natpis, da nacini za naš muzej snimak. Svaki suradnik na polju nauke dobro je došao, a bice mu hvala. Troškove ce muzej drage volje naknaditi, a pribor, što ga treba za snimanje natpisa, na zahtijevanje namaknuti.