Uvod. Mada ima zemalja, u kojim neš naci pojedine vrstej spomenika iz davnine, sacuvane u tolikoj množini, a u tako stalnim oblicima, kao što su nadgrobni spomenici srednjega vijeka po Bosni i po Hercegovini, koje je narod prozvao: mramorovi, stecci ili mašeti. Bosnom i Hercegovinom ne ceš ni dva tri sata proci, a da se ne namjeriš na jedan takav spomenik, ili na cijelu hrpu tih gorostasnih biljega, koje je nekon u davnini narod istesao od stanca kamena, te ih primitivnim tehnickim pomagalima, a silnom mukom odvukao na vrh koje humke, da ih ondje postavi na grob svojih pokojnika, kojima bi time ostavio stalan spomenik. Tako nanizaše vremenom do 400 i više takih spomenika na jednom mjestu, te stvoriše ogromne nekropole, koje nas velicajnošcu mrtvackog kulta sjecaju najdavnijih vremena ljudske kulture. To pa i cinjenica, da se uz te nekropole rijetko kada nalaze kuce ili razvaline gradova, dovelo je narod do mišljenja, da su u davno doba, kad je zvjerad svuda svijetom lutala i mrtvace iz grobova trgala, gorostasni ljudi to kamenje svalili na grob, da pokojnikovo tijelo obrane od hijena. Vrlo cesto razumjeneš, da narod ta grobišta zove „grckim grebljem"; time ne želi reci, da su ondje Grci sahranjeni, vec najdavniji ljudi svijeta. Od prica, što ih narod na raznim mjestima prica o ovom ili onom spomeniku, želim samo jednu da spomenem. Na Eminovackom polju kod Županjca golemi je stecak 15 m visok, 2 m dug uriješen skulpturama: dvoje mladih sjede u hladu drveta, gdje ih je zatekao onaj tregš, što navija ili zavojnica (spiralja) bijaše osobito u Bosni obljubljen motiv, a ima je jednostavne ili sastavljene u parove ili pak na oblik vite grane, koja bi se kao cenar oko spomenika ovila, a iz nje bi se izvile u pravidiim razmacima zavojnice. Taj motiv sjeca nas najprimitivnije ljudske kulture; naci cemo ga na starinama skoro svih prehistorickih naroda, a ii danas u naroda, kojim je kultura tek u povojima. Sudeci samo po tim motivima, bio bi sam sud o bosanskoj kulturi za vrijeme, kada su stepci postavljeni, vrlo slab. Svakako ih možemo baš s toga, što su iz niza najjednostavnijih dekorativnih elemenata proizašli, smatrati kulturnim plodom samoga naroda, koji ih je zamislio bez tude pomoci. Docim cemo skoro kod svih ostalih motiva naici na tudi dojam, ti su izvorni, te se ne oslagvaju o motive nijednog prijašnjeg stila, a ni o motive romanskog i vizantinskog stila, koji je onda živio. Ovo nekoliko do sada navedenih motiva, složenih sa lienarnim elementima, služe za ures dobrom dijelu, osobito bosanskih spomenika, docim cemo u Hercegovini, bližoj Dubrovniku i zapadnoj kulturi, napi umjetnijih. I tu je motiv grana, ali iz nje se vec razvio list, katkad naturalisticki, katkad stilisticki shvacen. Ako je i taj nakit jednostavan, ipak je umjetnijega ukusa, a naci cemo podosta spomenika, u kojih je baš lijepo izragjen (slika 15—17. i 31.). Najzanimljivije spomenike te ruke nadoh u Popovu polju kod Zakova. Tu je velika nekropola sa 80 grobnica po prilici, : ponajviše ploca, s takim vijama po okrajcima. Dva osobito lijepa motiva priopcujem u slikama 14. i 31 a našao sam ih osim u Popovu po svoj Hercegovini vrlo cesto. Oblik je listu tropera djetelina. Vrlo zanimljiv cvijet, koji se cesto u ornamentici upotrebljuje, prikazuje nam podosta okrhana ploca, koja se nalazi na Begovaci kod Livna (slika 18.). Taj je motiv srodan ljiljanu, a u bosanskoj povijesti i u povijesti susjednih krajeva imao je veliku ulogu. Ljiljan je simbol kuce Anžu na grbu u Jajcu naci ceš ga kao sastavinu krune, što ju je papa poslao vralju Stefanu Tomaševicu. Ljiljan se nalazi na grbu bosanskih vladara iz porodice Kristica, a naci ceš ga skoro i na svim bosanskim novcima. Nije cudo, ako taj motiv i na ovom ili onom mramoru, dakako u primitivnoj cesto i krivoj formi nacemo. Motiv na ploci kod Geruše (slika 19.) pokazuje vec istocni dojam, te cemo ga cesto i u boljoj izradbi naci na urnecima bosanskih bakardžija i kujunpija, Heraldicki uresi. Prije nego progovorim koju o figuralnim rezbarijama na steccima i mramorovima, valja mi se ustaviti na nekim znakovima, koji se dosta cesto nalaze, a to su heraldicki motivi. Pitanje, da li se ti motivi imaju dekorativno ili heraldicki shvatiti, da li su samo ures ili grbovi pokojnika, nametnulo se mnogomu, a nije mu znao pouzdana odgovora. Vrlo cesto — primjerice u nekropoli kod Zakova — naci cemo na mramorovima isklesan mac, a preko njega štit bez ikakvog drugog znaka. U toj prigodi nema sumnje, da to nije grb kojim se želi oznaciti plemstvo pokojnikovo, vec oružje, koje se uklesalo u spomen vojniku (Sravni slike 30., 22. a, i 31.). Ali imade i cijeli niz štitova, na kojima se nalaze motivi, slicni heraldickim. Najobicniji su greda, prutica, koja se spušta popreko štita iz jednog coška u protivni. Ta je greda vrlo cesto sama, ali poznat mi je primjer, gdje je i dvostruka, a uz nju pridani su još i drugi motivi, ponajcešce mjesec, zvijezda i jabuka. (Slike 21, 22. Ð, 23., 26.). Te štitove mogli bismo bez oklijevan.a smatrati plemickim grbovima, kad bi nam povijest pružala izvjesnih podataka o bosanskoj heraldici u srednjem vijeku, i da su motivi, koje nam je kamen sacuvao, više karakteristicni. Kako smo vidjeli, vrlo ih je malo, a isti motivi istim se redom precesto ponavljaju, a da bi ih pouzdano smjeli proglasiti grbovima. Ako, rješavajuci to pitanje, razmotrimo bosanske sfragisticke spomenike pecate kraljeva i velikaša (a na ove se moramo osvrnuti), ne cemo ni tu naci pouzdana pomagala. Od bosanskih velikaša malo cemo ih naci, koji na pecatu nošahu grb. Najobicnije je, da na pecatu ima koje slovo ili monogram. Tako vicamo u tri do sada poznata pecata kneza Radica Sankovica, i na jednomu župana Bjeljaka, samo znak X, kome su jamacno one dvije kuke izvorom, što ih unakrst na zabatu slovjenske kuce cesto vidamo kao ukras krova. Slavni Sandalj Hranic, veliki vojvoda bosanski, ima na pecatu samo monogram svoga predcasnikaVuka Hranjevica), a nasljednik mu Stjepan Vukcic, herceg od sv. Save, ima