Medu mnogim krasnim sadrenim snimcima rimskih natpisa, što se cuvaju u sarajevskom zemaljskom muzeju, ima snimak natpisa, što je objavljen u zbirci latinskih natpisa, III. knjiga, broj 8495 (S. I.L. III. n. 8495). Kad se taj natpis isporedi s onim, kako je priopcen u recenoj publikaciji, naide se na take razlike, da ce dobro biti, da se taj natpis još jednoc objelodani. Oto Hiršfeld citaše: Na odljevku, koji je po jednome pismu gospodina dr. Truhelke lašske godine snimljen, ne taknuvši pri tome ni ucem ikoje slovo, ne vidi se, osim u prvom redu, nikaka ozleda natpisa a vidi se na njemu ovo: bio je, kako natpis kaže,. Mjesto tog imena dosle nije bilo poznato, ali se po Pliniju i iz natpisa zna pleme „Bodionsko,kome je predgrade po Pliniju n. h. 3, 37, bila varoš Dinia (danas Dinj DIGNEL sjeveroistocno od Marsilja), pak tu treba i Bodionu tražiti. Do cara Galbe pripadali su Bodiontici prokuratorskoj provinciji ALPES MARITIMAE, od tog vladara pocevši senatskoj pokrajini" GALLIA NARBONENSIS; Dioklecijan je opet povrati u staru svezu. (Isporedi 0. Hiršfeld S. I. B. XII., str. HŠ., 49. 184.). Cini se, kako u ostalom svjedoce i imena VANAIUS I VENIO na našem natpisu, da su Bodiontici bili keltskog podrijekla. Alpes maritimae pripadale su dijelom novackomu kotaru kohorte Alpinorum za taj kor i to za trecu mu kohortu unovacili su Vanaja u neobicnoj starosti od 29 godina i odaslali ga u Dalmaciju, gdje je kohorta bila štacijonirana, otkad mi za nju znamo. On je u njoj služio kao konjanik, nov dokaz, da je treca alpinska kohorta bila t. j. da je osim pješaka imala i odjel konjaništva. Poslije 25-godišnje službe, dakle malo prije nego što ce biti otpušten, — u pomocnim cetama služilo se je 25 godina stiže ga u Humcu smrt. Svojad njegova, možda žena i kci, postaviše mu ovdje nadgrobni kamen. Nekog njegovog zemljaka, koji je takocer u Dalmaciji umro, spominje S. I. B. III. p. 9907. Po nadgrobnom kamenu aktivnog vojnika može se unaprijed suditi, da je na onome mjestu, gdje je kamen naden, u posadi bila ona ceta, kojoj je pripadao. Mnijenje, koje se upire o naš kamen, da je za svoga boravka u Dalmaciji bila i u Humcu, starome Bigestu, pokazalo bi se dakle vrdo vjerovatnim. Ta hipoteza postaje potpunom istinom po natpisu, nadenom u Kucu, dakle u najbližoj blizini Humca S. I. B. III. Oba natpisa, kako Vanajev, tako i Primov zauhvano pripadaju prvome vijeku, to svjedoci: prvo oblik slova, kaže Hiršfeld a. a. o. od p. 8491; drugo imena i s time pravni položaj obaju vojnika, koji su još posvema tudinci. Za cara Nerona imale su vec cijele Baš (latinsko pravo), ali to ovde još nije izraženo; i trece, zavicaj Vanaja i Prima, oba su još u starom novackom kotaru kohorte unovacena. U drugom vijeku sastoje vec auksilijarne cete prema tome, kako je kod njih prije otpoceo mjesni popis nego kod legija, gotovo vec sasvim od pripadnika onih pokrajina, u kojima garnisoniraju, dakle od Dalmatinaca. Humac bice da je bilo jedno od prvih garnizonskih mjesta naše kohorte, možda je ovdje bila vec u prvoj polovici prvoga vijeka. Ako smo pravo obaviješteni o predjelu humackom onda se je tabor humacki, gdje je valjda sukcesivno iza alpinske kohorte stajala i(S. I. T. III. 8486, 8492 isp. 8494), (S. I. B. III. 8484 =6362 = 1790 iz god. 173. poslije Hr.) VIII. (S. I. B. III. 8490.), — prostirao na polju Gracinama, cetvrt sata južno od tamošnjeg samostana, tik do rijeke Trebižata. Ali o tome ce nas zauhvano doskora revna uprava muzeja iskopinama pouciti. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne je fusnota.