Naše se znanje o rimskom Županjcu, kuda nam je po mome mišljenju premetnuti Delminium, srecnim slucajem znatno obogatilo. U tamošnjem katolickom groblju, nazvano Karaulom, kome ima po prilici 20 godina, jednom se vec naišlo na rimski spomenik, i to na fragmenat od sarkofaga, koji je objavljen u „Glasniku" od god. 1895. str. 582. slika 15, ali je kud i kamo vrednije, što se tamo pronašlo istom u god. 1896. mjeseca maja i jula. U prvo naznacenom mjesecu, kopajuci jedan grob, izbiše na vidjelo oltari br. 1., 2. i 7., a u mjesecu julu nahodio je nadžupnik, precasni Fra Andeo Nuic ostale objekte, što su niže nacrtani, gradeci kapelu na prostoru, koji obuhvata po prilici 8 m3. Svi su nalasci sacuvani staranjem imenovatog precasnog gospodina za zemaljski muzej, i prenijeti su amo u Sarajevo posredovanjem kotarskog ureda u Županjcu. Nalasci pripadaju dvema razlicitim kulturnim epohama ove zemlje: rimsko-mnogobožackoj (br. 1.—22.) i srednjovjekovnoj hrišcanskoj (br. 23., 24.). Pošto je jedan dio nahodaja iz rimsko-mnogobožacke epohe posvecen epihoricnim bogovima, kojima se služilo još prije nego su Rimljani vladali provincijom, to se može dosta pouzdano tvrditi, da su još stari Iliri ovdje prinosili žrtve, da je dakle vijekovima smatrano to mjesto svetim, pa služi i danas crkvenim svrhama, što ponovno dokazuje, kako neko mjesto može neprekidno da zadrži jedno i isto opredjeljenje. Dublja istraživanja, koja ce se preduzeti u god. 1897. trebace da utvrde tacniji položaj kulturnih naslaga (slojeva) jednih povrh drugih. Spomenike rimske možemo podijeliti u dvije grupe, u votivne i u_ nadgrobne spomenike. Pocecemo sa votivnim radi vece vrijednosti njihove. 1.Žrtvenik (ara) od vapnenca sa lijepo izradenim gornjim kornižem na glavici i na donjem podnožju are s lica i po obim pobocnim stranama. Korniž s lica (na procelju) uriješen je pasom (Friesschmuck): tri cetveroliste ružice i izmedu njih po jedna šara na formu f u medaljonu u obliku pletenog konopca. Takvu dekoraciju sretamo ovdje prvi put u Bosni i Hercegovini. Gornja strana i zacelje nije ugladeno. Polje za natpis desno nešto izodbijano; pod natpisom prazna površina. Dimenzije su: visina 0.27; širina pri kornižu 0.16, inace 0.13; debljina pri kornižu 0.135, inace 0.115. (Slika 1.) Dian(a)e s(acrum). Ael(ius) Maximinus. Što je ovdje ispuštena zavještajna formula, za to imamo i drugde podataka, ispor. n. pr. S. III 1896. 2766 a= 8374 (isp. „Mittheilungen" IV., str. 248.) 2802., 8430., 9810., 9866., 12798. 2. Žrtvenik od vapnenca s jako isturenom osnovom i gornjim završetkom na procelju i na obima pobocnim površinama; na svijem trima stranama oznacene su akroterije usjecenim linijama. Gornja površina i strana sa zacelja nije ugladena. Mjere su žrtveniku: visina 0.33; širina pri osnovi 0.20, inace 0.163; debljina pri osnovi 0.202, inace 0.16m. (Slika 2.) Neobicna su skracivanja u 1. i u 3. retku. Dia(nae) Aug(ustae) sac(rum). T. Fl(avius) Secun((dus) v(otum) s(olvit) 1(ibenst) m(erito). Mjesto Secun(dus) moglo bi znaciti Secun(dinus) ili Secun(dianus). Gentilno ime Flavius dokazuje, da su ovdje gradansko pravo vec pod Flavijevcima pojedinim osobama darivali. 3. Odlomak s gornje strane jedne, nekoliko puta uokvirene ploce od pješcanika. Mjere toga odlomka iznose: visina 0.115; širina 0.115; debljina 0.03. Polje za natpis izlizano. Slova izjedena, te ušljed toga nešto unakažena, visoka su 0.017. (Slika3.) U prvom redu cini se da je tacka stavljena prevec blizu prvoga I. Natpis nije lako dopuniti, jer se pravo ne da prosuditi, koliko je s lijeve strane odbijeno od ploce. Ja bih, gledajuci na mjesto nalazišta i na neobicni nacin skracivanja, što smo ga susreli pod br. 2., predložio ovo tumacenje: Di(anae) Lici[ni. ..] Ama[... 4. Odlomak jedne ploce od pješcanika, ciji je donji a djelomicno i desni okrajak još održan; vis. 0.215; šir. 0.215 a deb. 0.065. Relijef mjestimice izodbijan. Izrada prosta. Osnova za skulpturu na oskok uklesana je nejednako duboko. Covjecja podoba, zaodjenuta u visoko potpasano odijelo i u lovacke obuce, iskoraknula je snažno na desno. Ispred te podobe razabiru se još leda, vrat i dio od glave neke životinje, bice najprije jednog psa, koji leti u istom pravcu. Nošnja, pratnja, kao i ta okolnost, što se odlomak našao na istom mjestu, na kome i žrtvenici br. 1. i 2., navracaju da u toj slici upoznamo votiv Diane. (Slika 4.) 5. Odlomak od lijevog donjeg ugla jedne ploce od pješcanika; visina 0.11; širina 0.17; debljina 0.045. Donja i lijeva površina sa strane, što se ocuvaše, isklesane su skroz na skroz rapavo i žljebasto, s toga, da se tabla može bolje ucvrstiti u zid. U izdubljenom polju razabire se realisticki prikazan pas, gdje je skocio za nekom osobom, koja je snažno iskoracila na desno. Osoba je u lovackim obucama; sudeci po uzanom ostatku ispred psecih prednjih šapa, kao da bijaše odjenuta u visoko potpregaceno odijelo. Na osnovu razloga, što smo ih naveli pod br. 4., pripisati nam je i ovu sliku Diani. (Slika 5.) Ovdje prikupljeni spomenici poslužice i opet kao dokaz, koliko je bio po Dalmaciji raširen kult Dianin; a da je Diana samo rimsko ime jednog starog, epihorijskog božanstva, to je prvi istakao R. pl. Šnajdert (R. Von Schneidert). 6. Žrtvenik od pješcanika sa nešto izodbijanom osnovom i gornjim završetkom u procelju i po obima pobocnim stranama. Zacelje i površina ozgo nije ugladena. Žrtvenik je visok 0.39; širok pri osnovi 0.225, inace 0.18 a debeo pri osnovi 0.195, inace 0.17. (Slika 6.) Armato s(acrum) Sest(ia) Onesime ex voto pos(uit) l(ibens). Sudeci po kognomenu bila je dedikantkina libertinom. Za Armatus-a ispor. niže str. 233. i dalje. 7. Žrtvenik od vapnenca sa ravnim kornižem i podnožjem na obim pobocnim i na prednjoj strani žrtvenika; na ovoj pošljednjoj strani korniž je odbijen. Zacelje nešto izgladeno, a tjeme nije ugladeno. Polje za natpis izlizano i mjestimice udarcima ozlijedeno. Dispozicija usjecenih slova nevješta. Visina mu je 0.50; širina pri kornižu 0.275, i