Gradac kod Posušja. Okolica sela Graca u podrucu ekspositure Posušja, koje je selo poznato radi svoih rimskih razvalina, odlikuje se i velikim brojem gromila. One su nagomilane od kamena, te vec iz daleka u oci udaraju zbog svojih kolosalnih dimenzija. Ja sam taku jednu gromilu raskopao, koju ondašnji narod zove „Hrtovom gromilom"; ona je od prilike dva kilometra jugoistocno od Graca na obronku Kosove glave spram Raškog polja u jednoj hrpi zajedno sa tri manje grobne humke. Premjer kolobaru slicna temela gromilina bio je 12 m, visina 2 m; materijal je sastojao od golemih šuljeva lomljenog i nešto prikupljenog kamena. Za jedan metar ispod vrha našli su se fragmenti ilovaste, prostom rukom gragjene posude, koja se je mogla sasvim rekonštruirati, slika 1. ( l/2 nar. vel.). Materijal je loše pecena, komadima vapna izmiješana ilovaca. Prostom rukom gragjena posuda ima oblik prama dnu trbušasto proširenog lonca s jednom rucicom, dno joj je ispupceno. V=134mm, Pr pri zalu = 107 mm, Pr u trbušini = 150 mm. Osim recene posude našlo se je još nekoliko rbina od sugja i govegjih kosti u plaštu gromile. U sjevernom dijelu gromile nagjen je sanduk, namješten neposredno na stancu-kamenu od zapada prama istoku i pokriven sa tri neobdjelane kamenite ploce. Bokovi su mu uzidani od prilicno pravokutno tesanih redova kamenitih šuljeva. Bio je dug 94 cm, širok 50 cm, dubok 40 cm. U sanduku nagjeni su ostanci kostura odrasla covjeka i 3 male rbine od ilovaste, prostom rukom gragjene posude. Resultat, postignut prekopavanjem te gromile, podudara se sasvim s datima, dobivenim do sada pretraživanjem hercegovackih gromila. U vecini gromila imadu naime od šuljeva ili ploca udešeni kameniti sanduci, koji predstavljaju grobove na sjedecke sahranjenih mrtvaca. Sudeci po nahogjajima stariji su ti grobovi od gromila halštatskog doba, što ih ima u nekim mjestima Hercegovine. Cetiri kilometra od Graca nalaze se na jednoj glavici, kotirano na generalnoj karti sa 816 m, ostanci prehistoricke utvrde, koju narod zove Batingrad; za 1 l/2km sjeveroistocno od toga mjesta leži selo Batin. Slicnost s ilirskim imenom Bato potakla me je, da tu utvrdu pobliže razgledam. Nasip ima oblik elipse, kojoj je 58 m duga velika os orijentirana od jugozapada prama sjeveroistoku; dužina manje osi iznosi 18m, slika 2. Nasip je širok 2 m, visok 1 m; materijal je prikupljen kamen i cvrsto nabijen prud. Na jugozapadnom kraju unutrašnjosti nasipa ima gromili slicna, 5m visoka uzvisina, kojoj se na vrhu vide tragovi zida s lijepom. Nekadašnji oblik zida ne može se više razabrati; ali lasno može biti, da je u prehistorickoj utvrdi u kasnije doba bila rimska kula-stražara. Na obroncima glavice niže nasipa otkopan je prigodom pokusna prekopavanja 1 m debeo kulturni sloj. Od rukotvorina iskopane su samo rbine ilovastog suga glasinackog tipa, od drugih stvari životinjske kosti i komadici ugla. Gradina Radmanici. Bilješku o nahogjajima, što sada slijedi, dobio sam od gospodina nadšumara Frane Pribika, koji marljivo radi da muzeju dobavi nacrte prehistorickih i sredovjekih gragjevina banjaluckog kotara. Jedan sat sjeveroistocno od mjesta Kadine vode koje leži u jugozapadnom dijelu banjaluckog kotara, ima na jednoj glavici, koja dominira nad skupinama kuca Stanivukovici-Radmanici nasuta gradina, koju zovu gradina Radmanici. Nasip ima elipticki oblik, velika je os duga 15m. Za druge detalje ne znam. Ulaz je na istocnoj strani. U nasipu nagjeni su ostanci temeljnih zidina. Prigodom pokušana prekopavanja, pri kome je suhozidina u dužini od 2 metra otkopana do naravnog kamenitog tla (1.1 m dubine), opazilo se je ovo: Zid, debeo 0.8m, uzidanj je od veceg i manjeg prikupljenog kamena lijepom. U samome lijepu opaženi su štogdje sitni komadici cigle. Pri prekopavanju mogli su se konštatovati ovi slojevi. Od površine do debljine od 0.8m bila je crnica veoma izmiješana kamenoim. Komadima klaka i pijeskom, a od rukotvorina bila je u njemu množina rbina od rimskih posuda gragjenih na tocilo, megju njima jedan crveno olicen komad, trunje od rimskog stakla, jedan broncani novac cara Galijena, jedan željezni strelicni vrh, jedan komad sirova željeza, jedna piramidi slicna ilovasta utega za mrežu, - slika 3. fig 4. (l/2 nar.vel.) – i kaluf od kamena pješcenjaka, slika 3. fig.1. Potonjoj nije mjesto u oznacenom ovdje rimskom inventaru, nego je po obliku bocke valja smatrati prehistorickom. Što je predstavljao drugi, na taj kaluf ljeveni objekat, ne mogu odgonetnuti. Pod tim slojem slijedio je 15 cm debeo sloj od žutog pijeska i sitnog kamenja — koji je valjda nastao od gragjevnih ostanaka. Najniže bio je 20 cm debeo tavan crnice, koja je vrlo bila izmiješana pepelom i komadicima drvenog uglja. Tu su nagjene mnoge rbine od sugja, gragjenog prostom rukom, megju njima nekoliko okicenih, u svemu ponovljeni tipi Debelog brda kod Sarajeva, jedan kopljani šiljak od jelenjeg roga, — slika 3., fig. 5. (l/2 nar. vel.), — zaoštrena i izdubljena grana jelenjeg roga, sa strane probušena; strijela, izdjelana od metakarpalne kosti, — slika 3., fig. 6. (l/2 nar. vel.), — dva ilovasta pršljena — slika 3., fig. 2. i 3. (l/2 nar. vcl.), — i mnoštvo kosti od divlje svinje i jelena. Tako su nahogjaji tog pokusnog prekopavanja neznatni, opet se po njima može zakljuciti, daje na toj gradini bila prehistoricka naseobina, koja se je održala do u rimsko doba. Da li zidine unutar nasipa svakako valja smatrati rimskima, to mora ostati neodluceno do opsežnijeg prekopavanja. Zapadno od gradine Radmanici, oko 400 koraka zracne linije, uzdiže se glavica, na kojoj se nahodi množina spaljenih ljudskih kosti. U tamošnjeg naroda proširena prica kazuje, da su u svoje vrijeme u gradini Radmanicima osugjene zlocince na onoj glavici smicali. Možda na glavici valja tražiti grobište prehistorickih i rimskih naseljenika gradine radmanicke. Rimska banja kod Laktaša (kotar banjalucki). Godine 1893. odlagumaše kod toplog vrela jedan dio sigaste humke, što je ondje blizu, da namaknu gragjevnog kamena. To